Centar za prava djeteta skreće pažnju na probleme sa kojima se susrijeće Srbija, a povodom obilježavanja 20. novembra kada je Skupština UN, 1989. usvojila Konvenciju o pravima djeteta kao najznačajniji dokument u ovoj oblasti.
Srbija i dalje nema Savjet za prava djeteta koji bi imao za zadatak iniciranje mjera za usklađivanje politike Vlade u oblastima koje se odnose na djecu, kao što su, zdravstvo, obrazovanje, kultura, socijalna pitanja, iniciranje mjera za izgrađivanje cjelovite i koherentne politike prema djeci i predlaganje politike ostvarivanja prava djeteta u skladu sa Konvencijom o pravima djeteta, kao i praćenje ostvarivanja i zaštite prava djeteta u Srbiji. Istovremeno, Republika Srbija nema cjelovit dokument kojim se određuje politika države prema djeci.
– Postojao je Nacionalni plan akcije za djecu koji je usvojila Vlada Republike Srbije 2004. godine, a koji je važio do 2015. godine. Vlada nije učinila ni početne korake za formulisanje i usvajanje nove politike prema djeci – kažu iz Centra za prava djeteta.
Na ove probleme ukazala je i Evropska komisija u Izvještaju o napretku Republike Srbije za 2016. godinu, objavljenom 9. novembra. U Centru smatraju da je operativan Savjet za prava djeteta i sveobuhvatan dokument kojim se na jasan način definiše politika države prema djeci predstavljaju dva ključna preduslova za preduzimanje svih drugih mjera kojima se doprinosi unapređenju prava djeteta i poboljšanju uslova u kojima žive i odrastaju djeca u Srbiji.
Mišel Seint-Lot, direktor UNICEF-a u Srbiji kaže da uprkos ogromnom napretku koji je ostvaren za djecu od usvajanja Konvencije o pravima djeteta 1989. godine, prava miliona djece se krše svakoga dana. – Dok sukobi, krize i ogromno siromaštvo dovode živote i budućnosti miliona djece u opasnost, sada je hitnije nego ikada da se zaštite prava djece, a to je i ključna stvar za izgradnju jačih i stabilnijih društava – rekao direktor UNICEF-a u Srbiji.
Bivša Jugoslavija je bila među prvim zemljama koje su potpisale i ratifikovale Konvenciju 1990. godine, a Republika Srbija je po osnovu sukcesije preuzela na sebe sve obaveze koje proističu iz iste. Konvencija o pravima djeteta je ugovor o ljudskim pravima koji je najbrže i najšire ratifikovan u svijetu, i u njoj su navedeni osnovni, univerzalni standardi za zdravo, bezbjedno, pristojno djetinjstvo za svako ljudsko biće. Od ratifikacije, a uprkos teškoćama sa kojima se suočavala u poslednje dve i po decenije, Srbija je uspjela da značajan broj odredbi iz Konvencije o pravima djeteta prevede u praksu, oslanjajući se na postojeću infrastrukturu usluga i profesionalaca u oblastima socijalne zaštite, obrazovanja i zdravstvene zaštite koji su dostupni većini djece u Srbiji. Ipak, uprkos postignutom napretku, u Srbiji i dalje postoje značajne prepreke koje treba da se savladaju da bi svako dijete moglo da uživa svoja prava, da raste i razvije se do svojih punih potencijala. I dalje postoji nedovoljna implementacija zakonskih rešenja u praksi, usluge zaštite nisu dostupne za svu djecu, rasprostranjeni su diskriminatorni stavovi prema djeci koja ne pripadaju većinskom stanovništvu, još uvijek je nedovoljno razvijeno i osnaženo civilno društvo, i postoji nedostatak mehanizma koordinacije između ministarstava na nacionalnom nivou i institucija na lokalnom nivou.
Add comment