Osjećaj usporenosti i letargije u poslijepodnevnim satima vjerovatno je poznat mnogima, ali za one s opstruktivnom apnejom (OSA), taj je problem još i ozbiljniji. Srećom, naučnici su identifikovali lijek koji nudi dobre šanse za pomoć tog problema.
Pretjerana dnevna pospanost (EDS) za osobe koje imaju OSA-u može ozbiljno uticati na njihov svakodnevni život. Kod takvih osoba postoji neodoljiva potreba za spavanjem u neprikladno vrijeme, na primjer, dok voze ili jedu, a često se muče i s dovršavanjem jednostavnih zadataka.
Iako je maska s pozitivnim pritiskom u disajnim putovima (PAP) standardno rješenje za one s OSA-om i može pomoći u potpori pluća komprimiranim vazduhom noću, ona ne eliminiše uvijek pretjeranu dnevnu pospanost. Naučnici stoga rade na identifikovanju ljekova koji bi mogli pomoći onima s EDS-om.
-Najvažnija stvar koju bi osobe s OSA-om trebale učiniti jeste koristiti svoj PAP uređaj, ali ako su još pospani, postoje opcije u obliku ljekova koji mogu smanjiti njihov umor – kaže dr Tyler Pitre, spec. interne medicine s kanadskog Univerziteta McMaster.
Dr Pitre i njegovi kolege pregledali su 14 prethodnih kliničkih ispitivanja koja su uključivala 3.085 ljudi s OSA-om i EDS-om, promatrajući komparativnu učinkovitost tri lijeka protiv umora: solriamfetola, armodafinil-modafinila i pitolizanta. Sva tri su bila učinkovitija od placeba u borbi protiv EDS-a, ali u različitim stepenima.
Kombinujući podatke, kanadski naučnici su otkrili da solriamfetol nudi najveću statističku razliku u odnosu na placebo u smislu budnosti. Dokazi nijesu bili tako konkretni za armodafinil-modafinil i pitolisant, koji vjerovatno poboljšavaju neke, ali ne sve, mjere budnosti nakon mjesec dana korištenja, otkrio je kanadski tim. Statistika je takođe pokazala da bi nuspojave mogle biti problem s armodafinil-modafinilom i solriamfetolom, iako je vjerovatnije da će pacijenti prestati koristiti prvi od navedena dva lijeka.
Iako je teško sažeti nalaze u višestrukim ispitivanjima, usporedba pokazuje jasne učinke solriamfetola, vjerovatno kao rezultat povećanja nivoa norepinefrina (priprema tijelo za akciju) i dopamina (povezan sa zadovoljstvom i motivacijom) u mozgu.
Autori studije koja je objavljena u časopisu Annals of Internal Medicine, kažu da su prednosti i mane solriamfetola vrijedne daljnjeg istraživanja, posebno u smislu dugoročnih učinaka na ljude koji ga uzimaju, jer postoji malo dokaza o dugoročnoj upotrebi. Isto tako, nijesu samo oni s OSA-om i EDS-om jedini kojima bi solriamfetol i drugi navedeni ljekovi mogli pomoći.
-Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko će ovi ljekovi protiv umora biti djelotvorni u liječenju povezanih bolesti kao što su sindrom hroničnog umora i dugi COVID, sada kada znamo da djeluju na slična stanja – istakla je dr Dena Zeraatkar, pomoćnica profesora anestezije s navedenog kanadskog univerziteta.
Dva od ispitivanih ljekova već su propisana za OSA-u i EDS, a pitolisant je još uvijek na reviziji američke agencije za ljekove (FDA). Koji će lijek ljekar propisati zavisi o nizu faktora uključujući lični zdravstveni profil pacijenta. Međutim, nova studija je ujedno i prvi put da su ti ljekovi međusobno uspoređeni na ovaj način.
S nuspojavama koje potencijalno mogu predstavljati problem, solriamfetol je na primjer povezan s povećanjem krvnog pritiska pa treba biti oprezan. Uz to, s čak milijardu ljudi globalno pogođenih OSA-om, jasno je da postoji hitna potreba za pronalaženjem boljih ljekova za rješenje problema toliko ljudi u svijetu.
Science Alert
Add comment