„Do 2004. godine niskomolekularni heparini nisu se davali kod infarkta miokardi sa ST elevacijom. Jako velika studija koja je obuhvatila 48 zemalja i 674 bolnice pokazala je da niskomolekularni heparin za 17 posto smanjuje relativni rizik, a benefit niskomolekularnog heparina je bio prisutan tokom svih 30 dana praćenja pacijenata nakon nastanka STEMI infarkta. Studija je pokazala da na svakih 1000 pacijenata 6 pacijenata manje umre, a 4 pacijenta više imaju krvarenje, s tim da kod tih pacijenata nema porasta u intrakardinalnoj hemoragiji. Ova studija je, takođe, pokazala veliki benefit kod STEMI infarkta. Ona je prouzrokovala da se niskomolekularni heparini nađu u mnogim preporukama za liječenje STEMI infarkta još od 2005. godine,“ kazao je dr Bulatović.
„Još i ranije je postojala je dilema koje pacijente i kada podvrgnuti farmakološkoj trombolizi, a koje PCI proceduri. Farmakološka tromboliza je široko dostupna, lakše se daje, manje je efektivna i sa većim rizikom od krvarenja, dok je PCI procedura ograničena zbog sredstava, efektivnija je i ima manji rizik od krvarenja. Od jula 2014. godine se i kod nas radi primarni PCI, u roku od dva sata od nastanka infarka. Ukoliko nije moguće da pacijent stigne do bolnice u roku od dva sata daje se tromboliza. Ukoliko je tromboliza uspješna, u roku od 24 časa radi se angiografija. Ukoliko se radi o propaloj trombolizi , pacijent se dovodi u Klinički centar Crne Gore i radi se PCI,“ pojasnio je dr Bulatović.
„Niskomolekularni heparini u trudnoći i puerperijumu,“ tema je predavanja koje je održala dr Snežane Crnogorac.
Dr Crnogorac je u svom predavanju dala osnovne preporuke kada, kako i koliko upotrebljavati tromboprofilaksu kod trudnica i pacijentkinja koje su se porodile.
„Čak 20 posto smrti koje su vezane za trudnoću su odgovor na tromboembolijsku bolest, odnosno tromboembolijska bolest je kriva za svaku petu smrt kod trudnoće. Četiri do deset trudnica u Crnoj Gori razvije neku tromboembolijsku bolest, što ima velike reperkusije. Dvije trećine bolesti u vezi su sa dubokom venskom trombozom, a samo jedna trećina sa plućnom embolijom,“ rakla je dr Crnogorac.
„Duboka venska tromboza je jednako raspoređena kroz sve trimestre trudnoće, tako da, ako odredimo da pacijentkinja spada u rizik davanja profilakse niskomolekularnim heparinima, onda ih treba dati što prije, jer se do 15 nedjelje trudnoće skoro 50 posto događaja duboke venske tromboze desi. Plućna embolija se javlja nakon porođaja, i strogo je povezana sa carskim rezom. Najmanji rizik dešavanja tromboembolijske bolesti je nakon vaginalnog porođaja, nešto više nakon carskog reza, a hitan carski rez nosi najveći rizik za javljanje plućne embolije,“ kazala je dr Crnogorac.
„Individualno određivanje rizika u prvom trimestru najbolji je pokazatelj kojim trudnicama dati tromboprofilaksu. Ovu procjenu treba ponoviti ukoliko se trudnica hospitalizuje zbog bilo kog događaja, ili ukoliko razvije neke sitnije ili krupnije simptome tromboembolijske bolesti. Gojaznost i starost trudnice preko 35 godina faktori su obolijevanja od tromboembolijske bolesti, koji se najčešće srijeću,“ pojasnila je dr Crnogorac.
„Sve trudnice možemo podijeliti u pet grupa, i na osnovu toga odrediti kada i koliko dugo davati profilaksu. U prvu grupu spadaju trudnice koje su imale neku tromboemboljsku bolest, a nije im dokazano postojanje trombofilije. Druga grupa su trudnice koje su imale prethodnu tromboembolijsku bolest, a imaju trombofiliju. Nasledna trombofilija bez prethodnih ataka tromboembolijske bolesti je treća grupa. Stečena trombofilija i antifosfolipidni sindrom čini četvrtu grupu. Peta grupa su trudnice koje nemaju vensku tromboembolijsku bolest u mediciinskoj istoriji i nemaju trombofiliju. Tromboprofilaksu treba dati kod neprovocirane ili estrogenom povezane duboke venske tromboze. Ono što značajno povećava relativni rizik su udružene venske trombofilije, bilo da je jedna homozigot, a druga heterozigot, ili imamo dvije ili tri u heterozigotu,“ rekla je dr Crnogorac.
„Niskomolekularni heparini ne prelaze placentu i predstavljaju siguran ishod za plod. Nema kongenutalnih malformacija, a maternalne komplikacije su iste kao i u svim drugim slučajevima. Nije dokazano da dovode do pada trombocita, ali ipak postoji mala mogućnost razvoja trombocitopenije,“ rekla je dr Crnogorac o sigurnosti davanja niskomolekularnih heparina u trudnoći.
Dr Zoran Jovančević je održao predavanje na temu: „Duboka venska tromboza i tromboprofilaksa u u hirurškim stanjima.“
„Duboka venska tromboza je formiranje ugrušaka u sistemu dubokih vena. Najčešče potiče od venskih sudova na listu noge, i širi se, vrlo često, na proksimalnu vensku trombozu, odnosno na krvne sudove koji od koljena idu ka ligamentu. Venski tromb izazove 300 000 smrti godišnje. Hiperkoagulabilnost je faktor nastanka venske tromboze i tromboembolijske bolesti,,“ rekao je dr Jovančević.
Add comment