Primarijus dr Veselinka Ječmenica, pedijatar neona-tolog, dobitnik je nagrade Ljekarske komore Crne Gore „Branko Zogovic” za 2012. godinu. Brižni čuvar zdravlja pljevaljskih mališana već 39 godina je zaposlena u Opštoj bolnici Pljevlja. Njena topla riječ roditeljima mnogo znači, a njeni savjeti se prenose sa generacije na generaciju. “Teta Vesa”, kako je djeca zovu, uvijek je nasmijana, vedra, pozitivna, pa čak i oni koji se plaše bijelog mantila, kada dođu kod nje, zaborave na strah.
Intervju: prim, dr Veselinka Ječmenica, pedijatar
Kada ste odlučili da medicina postane Vaš životni poziv?
Pa ne znam. Kao da vas neka nevidljiva ruka vodi kroz život. Kao dijete, sa drugaricama u igri pored rijeke, ja sam uvijek bila neko ko spašava, pomaže, a često i kao doktor. No, to su bile samo dječije igre.Već u gimnaziji znala sam za svoje opredjeljenje, jer mi je ta grupa predmeta „ležala” i sa lakoćom sam učila. Ja nisam imala uslova za studiranje bilo čega, pogotovo medicine koja je duga i zahtjevna, ali kažem, neke stvari u životu se slože, putevi otvore i želja se ostvaruje.
Zašto ste se opredijelili da specijalizirate pedijatriju?
Ja sam voljela anesteziju, to je za mene bazična nauka, nešto što zahtjeva ne samo veliku odgovornost, već i stalan adrenalin i napetost. No, sa prvim kontaktom sa bolesnom djecom na ljekar-skom stažu moja odluka je bila jasna.
Koliko je teško raditi sa djecom?
Raditi sa djecom nije teško. Djecu treba voljeti, uvažavati, a onda ih je lako liječiti. Nema veće privilegije nego raditi ovaj posao gdje čuvate i pratite od rođenja do odrastanjata mala stvorenja koja život čine smislenim i vrijednim.
Vaši “mali pacijenti” nikada ne dolaze sami, već sa roditej'ima. Koliko treba biti dobar psiholog kada roditelju morate da saopštite dijagnozu koja nekada i nije optimistična?
To je ono što mi posebno teško pada. Ja sam roditelj i svaki put u takvim situacijama, ponašam se kao roditelj. Svaka tužna i neprijatna informacija mora biti dozirana, nikad pesimistična, čak i u najgorim i najružnijim situacijama. Nada uvijek mora da postoji za roditelja bolesnog djeteta.
Koji su po Vama preduslovi koje , porodica danas trebalo da posjeduje da bi dijete odrastalo u zdravim uslovima?
Zdrava porodica – zdravo potomstvo, stara je izreka.Zdravo u svakom pogledu. U ovom vremenu, kad su roditelji preokupirani, sa jedne strane materijalnim vrijednostima i prestižem u istom, ili pak borbom za preživljavanje na drugoj strani, djecom se roditelji vrlo malo bave. To je najveći problem i uvod u zapostavljanje djece, koje rezultira svim problemima odrastanja mlade osobe. Zna se da koliko ljubavi djetetu darujete toliko će je emitovati u toku života. Zato se sa djecom treba družiti, svoju djecu poznavati i znati. Potrebno je cjeniti njihove stavove, želje čak i kad nam se ne dopadaju, uz mudru korekciju istih. Rezultat mora biti na obostrano zadovoljstvo, drugarski odnos i odnos povjerenja.
Tokom Vaše karijere imali ste mnogo usavršavanja, edukacija. Koliko je važno biti stalno u korak sa naučnim saznanjima?
Medicinska misao se brzo mijenja. Za 5 godina pristigne i 50 % novih informacija, čak i brže. Ako ne pratimo sve te informacije i nova dostignuća, stavove i protokole, mi smo kao ljekari pregaženi. U vrijeme informatike i ovakve tehnologije gdje svaki pacijent može da ima informaciju nađenu na internetu bilo bi ružno da nam postavlja pitanja na koja nemamo odgovor.
Višegodišnji rad donio je i mnoga priznanja, koje od njih Vam je najdraže?
Moje najveće nagrade su vedar osmijeh, topao pogled i stegnuta ruka zahvalnih roditelja. Da ne pominjem trčanje u zagrljaj tih mališana na ulicama moga grada.
Majka ste dvoje uspješne djece, priznat i cijenjen jjekar ne samo u našem gradu, državi, već i šire. Da li je bilo teško uskladiti sve obaveze, a sa druge strane biti uspješan i na svim drugim poljima?
Važno je biti dobro organizovan i sve se postiže. Svaki trenutak vremena morao je biti racionalno iskorišten. Kod mene nikad nije bilo prazne priče i “gluvarenja”. To sam tražila i od svoje djece. Ja volim knjigu, baš svaku knjigu, nema dobrih i loših. I sada pored stručne literature uvijek mi je na stolu i neka knjiga iz beletristike ili slično
Stres u Vašem način se relaks vremena za odmor?
poslu je neizbježan. Na koji rate i da li uopšte imate
Add comment