Kod bola u licu po tipu trigeminalne neralgije najvažnije je na početku ustanoviti tip neuralgije. Najčešći oblici su: tipična, atipična i sekundarna.
Trigeminalna neuragija – tipična (neuralgia trigeminusa, neuralgia trigemini, neuralgija lica, neuralgija glave) predstavlja bol u licu koji se javlja iznenada, velikog je intenziteta i trajanja obično do 1 minut. Pacijenti ga često opisuju kao udar strujom, ubod,… Može biti provociran dodirom ili drugačijom iritacijom pojedinih djelova lica ili usne duplje (to su tzv. trigger zone). Kod tipične primarne neuralgije između napada bola nema tegoba i neurološkim pregledom se ne otkriva ništa. Ovo je već dovoljno za postavljanje dijagnoze. Uzrok bola su degenerativne promjene u ishodištu, iz moždanog stabla, trigeminus nerva (živca koji inerviše lice, ušne školjke i usnu duplju). (Slika 1)
Pored pregleda pacijenta, obavezno se mora uraditi MR snimak mozga da bi se utvrdilo da li eventualno postoji razlog trigeminalne neuralgije, kada se ona zove sekundarna neuralgija. To može biti tumor, multipla skleroza, aneurizma, bolesti zuba…
Postoji veći broj trigeminalnih neuralgija: tipične, atipične, pre-neuralgije, posttraumatske, sekundarne, neuralgije kod multiple skleroze i neuralgije rezistentne na klasično liječenje. Potrebno je od početka razlikovati o kom tipu se radi, jer se liječenje može znatno razlikovati. Pored ovoga postoje i brojni drugi sindromi koji se manifestuju bolom u licu i njih je potrebno razlikovati od trigeminalne neuralgije.
Uzrok tipične trigeminalne neuralgije je često pritisak krvnog suda na trigeminalni nerv, kao što je prikazano na slici. (Slika 2)
Liječenje se uvijek počinje ljekovima.
Vremenom ljekovi počinju slabije da djeluju i bolovi bivaju sve češći i dugotrajnjiji. Tada nam najčešće i dolaze pacijenti. Mnogi imaju praktično salve bola preko cijelog dana. Pošto ljekovi ne pomažu, a ne odlučuju se za operacije, ovi ljudi godinama trpe stravične patnje.
Kod nas se u 80% slučajeva, ambulantnim procedurama, može na duže vrijeme zaustaviti bol u licu, kontrolisati ovakvo stanje i izbjeći operacija. Mnogi ljekari ne poznaju ovakve intervencije i odlučuju se na “čupanje nerava” ili operacije. Ako se radi o takozvanim atipičnim trigeminalnim neuralgijama operacija i ljekovi ne daju zadovoljavajuće rezultate. Tada su opisani interventni metodi u liječenju bola jedino uspješni.
Postoji nekoliko tipova operativnog liječenja:
- Operacija – Mikrovaskularna dekompresija – Minimalno otvaranje lobanje i uklanjanje svakog pritiska na trigeminus nerv. Ova metoda pokazuje odlične dugotrajne rezultate u preko 80% slučajeva i danas najčešce izvodimo ovu intervenciju. Intervencija traje oko 2 sata i odlično je podnose i pacijenti stariji od 70 godina. (Slika 3)
- Kod starijih ljudi, koji nisu kandidati za opštu anesteziju, se preporučuje intervencija kojom se uništavaju bolna vlakna u dijelu trigeminus nerva koji se zove ganglion (Gangion Gasseri, Gaserov ganglion). Uništavanje se izvodi povišenom temperaturom na vrhu igle koja se uvodi preko kože lica. Intervencija se radi uz pomoć posebnog aparata za zagriavanje vrha igle. Ova metoda nema dobre rezultate kao prethodna.
- U novije vrijeme bolje rezultate od prethodne metode postiže lokalizovano precizno zračenje određenih regija moždanog stable – Gamma knife. Ipak, prije ove metode uvijek treba pokušati interventne metode u liječenju neuralgije, jer imaju znatno manje komplikacija, djeluju brže i pacijent ih lakše podnosi.
- Kod veoma starih ljudi, sa procjenom dužine života manjom od 2 godine, se primjenjuje uništavanje nerava na licu (čupanje nerava, uništavanje otrovima…). Ova metoda nema dugotrajno dobre rezultate i čak može dovesti nakon 1-3 god. do još jačeg bola (deaferentacioni bol).
Pored trigeminalne postoje i neuralgije drugih nerava, a najčešca je grosofaringealna neuralgija. Ona se takođe počinje liječiti ljekovima. Ukoliko oni ne obezbole pacijenta dovoljno, oni se liječe operativno veoma uspješno.
Poseban problem predstvljaju atipične trigeminalne neuralgije pošto kod njih uobičajeni terapijski protokol ne djeluje, a pogotovo je slabiji odgovor na operaciju mikrovaskularnom dekompresijom (MVD). Stepen atipije raste što je prisutno više sljedećih znakova: slabija reakcija na upotrebu lijeka, mlađi pacijent, postepeni nastanak bola, stalni bol bez faza bezbolnosti, pogoršavanje bola na žvakanje i govor, nema mikrovaskularnog kontakta na MR snimku mozga … U tim slučajevima najčešće uzrok bola nije iritacija krvnim sudom koji pritiska na ishodište trigeminalnog nerva, već iritacija ovog nerva negdje u licu. Tada je najvažnije detaljnim pregledom otkriti mjesto i tip ove iritacije.
Kada se precizno odredi šta uzrokuje bol u licu i na kom mjestu postoji iritacija trigeminalnog nerva, može se sprovesti specifično liječenje. Često se ovo ne utvrdi dovoljno precizno pa izostane i uspjeh liječenja. Tada se obično okrive za to: starost pacijenta, psihičko stanje, druge hronične bolesti… Sve ovo ustvari možda doprinosi bolesti, ali ne može biti izgovor da se ne sprovede uspešno liječenje.
Add comment