Enigma osteoporoze i vitamin D

Na popularnom sastajalištu Plavnica, u organizaciji farmaceutske kompanije Actavis a u saradnji sa Farmaceutskom i Ljekarskom komorom Crne Gore, 9. juna tekuće godine, uz prisustvo preko 150 učesnika, organizovan je stručni sastanak koji se ticao dviju popularnih tema iz oblasti reumatologije. Predavači su bili prof. dr Nada Pilipović, sa Instituta za reumatologiju u Beogradu i prof. dr Zoran Anđelković, predstavnik „Rheumapraxisa” iz Beograda. Skup je u ime kompanije Acavis otvorio dr Bojan Mišić, a u ime Udruženja reumatologa Crne Gore pozdravila dr Nataša Miketić, reumatološinja Kliničkog centra Crne Gore.

Veoma popularne teme ,,Šta znate o osteoporozi” i „Vitamin D u reumatologiji” činile su okosnicu sastanka ljekara i farmaceuta upriličenog 9-og juna na Plavnici. Predavači su se potrudili da pored osnovnih informacija o reumatološkim poremećajima koji nastaju usljed deficita vitamina D – hormona zdravlja – ponude cijeli spektar zanim­ljivih i ne previše poznatih preporuka i sugestija za očuvanje zdravlja. Prenoseći iskustva iz lične ljekarske prakse, ali i pozivajući se na standarde savremenih medicinskih do­stignuća, oni su posjetiocima ovog skupa obezbijedili veoma korisno druženje, posebno u smislu podizanja svijesti o neophodnosti pravovremenog reagovanja i prevencije bo­lesti.

Osteoporoza – bolest bez simptoma

Učesnici edukativnog programa o osteoporozi koji je vodila dr Nada Pilipović bili su u prilici da interaktivno dođu do odgovora na brojna raznovrsna pitanja o prirodi ove bolesti.

Osteoporoza je potpuno nijem proces. Odsustvo simptoma predstavlja osnovni problem za rano dijagnostikovanje i liječenje bolesti. To je i razlog što bolest ostaje neprimijećena i u veoma visokom procentu utiče na otežanje zdravlja ili čak smrnost oboljelih. Osnovni proces u razvoju bolesti predstavlja remodeliranje kostiju. Objašnjavajući ovaj složeni mehanizam, dr Pilipović je istakla značaj uloge osteoplasta i osteoblasta, ćelija zaduženih za „čišćenje oštećenja kosti” i „popunjavanje praznina proteinima”. U principu, riječ je o ciklusu koji se normalno odvija u koštanom sistemu i obezbjeđuje zdravlje kostiju, ali ukoliko se na bilo koji način poremeti ravnoteža njihovog dejstva nastaju osteoporotski poremećaji.

Kada je riječ o liječenju, dr Pilipović ističe da se nažalost nije otišlo predaleko. Postoje metodi preciznog dijagnostikovanja (biopsija), ali se oni ne smiju primjenjivati u svim situacijama. Zasad se, kako je ovom prilikom objašnjeno, u ranoj dijagnostici daje procjena stanja na osnovu mjerenja mineralne koštane gustine. Preporuku za rano dijagnostikovanje ona daje u postavljanju dobre anam­neze pacijenata iz ciljnih grupa – osoba starijih od 50 godina, žena u menopauzi, osoba kod kojih je registrovana pojava „ničim izazvanog” preloma kosti, povijenost kičme, sman­jenje visine. U faktore rizika ubrajaju se i primjena terapije glikokortikosteroidima, pušenje duvanskih proizvoda, alko­holizam, mala tjelesna masa, reumatoidni artritis, porodična anamneza, te pijenje velikih količina kafe. Objašnjavajući efekte primjene tzv. DEKSA terapije¹, dr Pilipović je ukazala na vrijednosti tzv. T-skora, pokazatelja stanja koštanog sistema pacijenta. Normalnom vrijednošću smatra se skor do -1, u rasponu od -1 do -2.5 uočava se pojava osteopenije, a ukoliko je T-skor veći od -2.5 riječ je o osteoporozi.

Osteporoza je skeletno oboljenje koje se karakteriše smanjenom čvrstinom i zbog toga raste rizik od preloma kosti. Ovo je epidemijska bolest od koje pati oko 10% svjetske populacije. Svakog minuta dogode se po dva preloma kostiju izazvana osteoporozom. Smatra se da jedna od tri žene starije od 50 godina nosi rizik od nastanka osteoporotskih preloma. Ako se ima u vidu period postmenopauze, tj. smanjene protektivne uloge estrogena kod žena, što je u direktnoj vezi sa razvojem ove bolesti, može se smatrati opravdanim i upotreba termina „ženska bolest”. Svaki prelom kosti povećava rizik od nastanka novog za 2 do 5 puta. Najveću komp­likaciju predstavljaju prelomi kuka. Svega 20% osoba kod kojih se ovo desi, kompletno se opravi, a čak 24% tih osoba umre u toku prve godine nakon preloma. Ipak, najčešće se javljaju prelomi kičmenih pršljenova. Jedan takav prelom petostruko uvećava šanse za nastanak preloma na susjednom pršljenu. Poseban problem pred­stavlja činjenica da čak 2/3 tih fraktura ostaje nedijagnostikovano.

Kada je u pitanju ova bolest, veoma važan segment predstavlja preventiva. Dr Pilipović ističe da na tome posebno treba raditi u periodu intenzivnog razvoja koštanog sistema – tj. do 20. godine života. Tada je potrebno pružiti šansu genomski predodređenom razvoju kostiju, i fizičkom aktivnošću, zdravom ishranom, petnaestominutnim sun­čanjem u jutarnjim i večernjim časovima i izbjegavanjem faktora rizika doprinijeti što značajnijem razvoju ovog sistema kako bi se stvorio rezervni resurs koštane mase koji u daljem periodu života neće biti moguće ugroziti. – Rana dijagnostika osteoporoze u cilju sprečavanja preloma je odgovornost svakog ljekara. Treba procijeniti kliničke faktore rizika u ciljnoj grupi i poslati takvu osobu, ukoliko ima ove faktore, na osteodenzitometriju, po potrebi, i na radiografiju. Obavezno raditi laboratorijske analize radi isključenja se­kundarnih oblika osteoporoze – preporučuje dr Pilipović. Dnevna suplementacija 800-1000 IJ vitamina D osnovna je doza koju je, prema sugestiji Svjetske zdravstvene orga­nizacije, potrebno obezbijediti organizmu. Važnu ulogu u funkcionisanju osteoporotskih ljekova predstavlja i zaliha kalcijuma. Dnevni unos 1.200 mg kalcijuma predstavlja opti­malnu dozu za pravilno funkcionisanje ovog mehanizma.

Vitamin D – hormon sunca i zdravlja

Odgovor na dugo prisutnu dilemu o tome da li se vitamin D može smatrati vitaminom ili hormonom, bilo je moguće pronaći u okviru predavanja dr Zorana Anđelkovića koji je govorio na sastanku na Plavnici. Rješenje je jednos­tavno i kompromisno: i jedno i drugo. – Kad kažemo vitamin D mi mislimo na jednu široku grupu metabolita koji imaju steroidnu strukturu i kojima te strukture dovode do endokrinog, hormonskog djelovanja, i treba da prođu izvjesnu transformaciju. Znači, onaj dio koji je prirodni, odnosno koji još nije transformisan, to je vitamin, a posle transformacije tu istu supstancu nazivamo hormonom -objasnio je dr Anđelković. On je istakao da je nedostatak vitamina D u vezi sa razvojem ne samo osteoporoze, već i maligniteta, múltiple skleroze, reumatoidnog artritisa, kao i više od 40 do sada identifikovanih bolesti. Zbog njegovog deficita javljaju se slabost mišića, fibromijalgija i sindrom hroničnog zamora, česte pojave u svim populacionim gru­pama početkom proljeća.

Vitamin D nije moguće unijeti u organizam posredstvom ishrane. Da bi se obezbijedila potrebna doza preporučuje se petnaestominutno izlaganje dejstvu sunčeve svjetlosti, u jutarnjim i večernjim časovima, i to onda kada je indeks zračenja veći od 3. Pored reumatskih oboljenja, ovaj vitamin ima važnu ulogu i u zaštiti orga­nizma od maligniteta i imunoloških oboljenja.

Objašnjavajući različite modalitete vitamina – pri­rodnih vitamina, provitamina i međuproizvoda transfor­macije vitamina – dr Anđelković je opisao i složeni mehani­zam djelovanja ovog spektra metabolita. Veoma važan segment te reakcije predstavlja dejstvo speciičnih enzima hidroksilaza. Aktivni D vitamin, kako se moglo saznati, transformiše se u jetri, bubrezima i speciičnim ćelijama organizama, u prvom redu osteoblastima. Put te transfor­macije razlikuje se u zavisnosti od toga da li je riječ o prirod­nom ili prohormonu alfa-kalcidolu. Ovom prilikom ocijen­jeno je da prohormon ima prednost u smislu mogućnosti ostvarenja manje zahtjevnog procesa transformacije u hormon. Liječenje nedostatka vitamina D zasniva se na primjeni jednog od ova dva vida terapije. Zanimljivo, direk­tna hormonska terapija nije dozvoljena. Kada je riječ o osteo­porozi reumatolozi insistiraju na primjeni vitamina D u svim segmentima i oblicima liječenja. Terapija je, kako je istak­nuto, individualizovana, a da bi pacijent osjetio poboljšanje potrebno je primjenjivati je makar 3-4 mjeseca.