Mr ph RADMILA SRZENTIĆ
Razvoj farmaceutske profesije u Crnoj Gori ima dugu tradiciju. Podaci o organizovanom apotekarstvu na ovim prostorima pominju se još krajem XIX vijeka, kada su prve apoteke počele da djeluju kao dio instituscionalnog zdravstvenog sistema. Od samih početaka farmaceutska profesija nije se zasnivala samo na znanju o ljekovima, već i na jasnim profesionalnim i etičkim principima koji su definisali odgovornost farmaceuta prema pacijentu i zajednici.
Etički kodeks u farmaceutskoj profesiji počinje da se formalizuje na međunarodnom nivou tokom XX vijeka, paralelno sa razvojem profesionalnih organizacija i savremenih standarda zdravstvene zaštite. Danas je etički kodeks sastavni dio regulative u većini zdravstvenih sistema. U savremenoj farmaceutskoj praksi etički kodeks predstavlj važan orjentir i zaštitu farmaceutu da u složenim situacijama zadrži fokus za dobrobit pacijenta. Etika i profesinalna kultura nijesu sporedna tema, već jedno od ključnih pitanja održivosti same profesije.
Savremena farmaceutska praksa razvija se u uslovima brojnih profesionalnih i organizacionih promjena. Komercialni aspekti rada, rastuća dostupnost digitalnih i drugih platformi, kao i sve veća očekivanja pacijenata, mijenjaju dinamiku odnosa u apoteci i postavljaju nove zahtjeve pred farmaceutom. Novija stručna literatura sve češće ukazuje da se profesionalni identitet farmaceuta danas gradi upravo na sposobnosti da se u takvom okruženju očuvaju osnovne etičke vrijednosti profesije.
Razvoj digitalnog zdravstva je u mnogome promijenilo položaj pacijenata u sistemu zdravstvene zaštite. Pacijenti su danas informisaniji nego ranije i često dolaze u apoteku sa informacijama prikupljenim iz različitih izvora. U tom kontekstu etika u farmaciji se ne može primijeniti samo kao pravilo. Ona se danas sve više razumije kao svakodnevna praksa profesionalne komunikacije sa pacijentom. Kako farmaceut postupa kada postoji konflikt između komercialnog interesa i najboljeg interesa za pacijenta, kako štiti povjerljivost i objašnjava korist i rizik terapije. Kako gradi povjerenje okruženja i balansira u drugim profesionalnim izazovima. Prema savremenoj farmaceutskoj literaturi uloga farmaceuta nije samo tehnička,već i edukativna. Kompetencije farmaceuta u komunikaciji i kritičkoj procjeni informacija postaju jednako važne kao i stručno znanje o farmakoterapiji. Povjerenje između farmaceuta i pacijenta predstavlja jedan od temelja farmaceutske profesije. Ono podrazumijeva obrazovanje, profesionalnu kulturu, odgovornost i dosljedno poštovanje etičkih principa. Aktuelna literatura posebno naglašava pacijenta u centru farmaceutskog fokusa. Najnovija dokumenta Međunarodne farmaceutske federacije (FIP) ukazuju na to da je FARMACEUT U SREDIŠTU jedan od ključnih elemenata savremenog profesionalnog farmaceuta. Slične pricipe naglašavaju i smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Jedan od najvećih savremenih izazova u farmaciji jeste radno opterećenje kao i stres koji moguće slabe kvalitet komunikacije, odnosa sa pacijentima i opšte profesionalno zadovoljstvo. U tom smislu očuvanje etike nije samo pitanje individualnog karaktera farmaceuta već i mogućnosti sistema. Dovoljno osoblja, dovoljno vremena za savjetovanje, uslovi za privatnost, podrška tima i organizaciona kultura.
Izazovi za savremenu farmaciju samo se nižu. U pluralnim društvima farmaceut sve češće radi sa pacijentima različitih jezika, zdravstvenih uvjerenja obrazaca povjerenja prema sistemu i očekivanju od terapije. U takvim situacijama savremena farmaceutska literatura naglašava pažljivo slušanje, prilagođavanje komunikacije i poštovanje različitosti bez odustajanja od stručnih standarda. Posebno je zanimljivo što aktuelna stručna literatura ne preporučuje povratak etičkim modelima iz ranijih vremena, već razvoj novih profesionalnih mehanizama koji omogućavaju očuvanje etičkih principa u savremenim uslovima rada. Da pojasnimo! Problem, dakle nije u tome da nove generacije farmaceuta manje cijene etiku već često ulaze u sisteme u kojima je etičku kulturu teže održati bez podrške organizacije, mentora i jasno definisanih profesionalnih standarda. Etička kultura se ne prenosi samo predavanjem o principima nego i kroz mentorstvo, zajedničko promišljanje i MIKRO odluke u radu sa pacijentima. Ako se ova tema prevede na praktičan nivo, primjer humanog farmaceuta danas ne bi bio samo neko ko je ljubazan nego neko ko u realnim uslovima uspijeva da zastiti pacijenta od pogrešne ili nepotrebne terapije, objasni upotrebu ljekova na razumljiv način, prepozna ranjivost, poštuje privatnost i ne svede pacijenta na transakciju. Takav farmaceut čuva kontinuitet najbolje tradicije profesije u savremenom obliku a ne kao nostalgični povratak starom modelu. Farmaceut u današnjem sistemu postaje klinički kompetentan, etički zreo i kultoroški osjetljiv.
Da zaključimo! Etika i kultura u farmaciji nijesu nestale ali jesu pod pritiskom promjena pa ih zbog toga nije dovoljno samo podrazumijevati već ih treba aktivno graditi kroz obrazovanje, mentorske odnose, profesionalne standarde, organizacionu podršku.Ako postignemo ove navode naš farmaceut će ostati dobar zdravstveni profesionalac i sačuvati svoju najveću vrijednost, kulturu brige zasnovanu na stručnosti, integritetu i poštovanju čovjeka.
Primjer iz prakse
U svakodnevnoj praksi etika i kultura farmacije najjasnije se vide u malim ali presudnim odlukama. Npr. pacijent dolazi u apoteku i traži preparat koji je vidio na internetu ili dodatni proizvod koji mu realno nije potreban. Farmaceut može poći linijom brže prodaje, ali može i zastati i postaviti pacijentu nekoliko pitanja. Poslije provjere terapije koju pacijent već koristi upozoriti ga na moguće interakcije i da traženi proizvod nije možda najbolji izbor. U toj situaciji farmaceut formalno gubi prodaju ali profesionalno dobija povjerenje pacijenta i pokazuje da je apoteka mjesto zdravstvene a ne samo tržišne usluge.
Literatura:
International Pharmaceutical Federation (FIP) DevelopmentGoals Patient – Centred Pharmacy Practice.
World Health Organization(WHO)
The Role of the Pharmacist in the Health Care System.
World Health Organization(WHO) PromotingRational Use of Medicines.
International Pharmaceutical Federation(FIP) Ethics and Professional Practice in Pharmacy.
Gphc(RPS)
AphA standardsand ethics resource.
