Prim. dr sc. MARIJA ANTUNOVIĆ, spec. oralne hirurgije
Stomatološka poliklinika KCCG
Papiloma virusi su važni etiološki agensi malignih tumora kod čovjeka. Do sada je identifikovano preko 100 tipova humanih papiloma virusa (HPV).
Na osnovu potencijala da izazovu invazivne lezije, humani papiloma virusi su podijeljeni na nisko-rizične (nekancerogene), kojima pripadaju tipovi 6, 11, 42, 43, 44, 54 i visoko-rizične (kancerogene), kojima pripada 15 tipova: 16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 56, 58, 59, 66, 68, 73 i 82. HPV niskog rizika izazivaju benigne tumore, koji se manifestuju kao kožne bradavice (verrucae vulgaris), papilomi respiratorne i oralne sluzokože i genitalni kondilomi.
Učestalost HPV infekcije zabilježene u svjetskoj literaturi, varira od 0-100%, u zavisnosti od analizirane populacije, metode koja se koristi za detekciju HPV i vrste uzoraka koji se koriste za analizu. Bez obzira na navedene razlike, HPV16 virusni genotip je najčešće detektovan u biopsijama karcinoma grlića materice (55%) kao i u biopsijama oralnih karcinoma širom svijeta (85-95%).
Ovakve razlike u učestalosti mogu se objasniti specifičnostima pojedinih populacionih grupa (HPV je zastupljeniji u sjevernoj Americi nego u Evropi i Aziji).
Zatim, razlike u učestalosti HPV infekcije mogu biti uzrokovane metodama koje se koriste za detekciju HPV (in situ hibridizacija – ISH, PCR metoda) i vrstama uzoraka koji se koriste za analizu (bris, biopsija, aspirat).
Pokazano je i da postoji razlika u tačnosti rezultata u zavisnosti od toga da li se učestalost HPV infekcije određuje u svježem tumorskom tkivu ili je to tkivo iz parafinskog kalupa.
Zastupljenost genoma HPV u tumorskom tkivu zavisi i od lokacije samog tumora u usnoj duplji, tako da se HPV najčešće detektuje u tonzilama (45-67%), a znatno rjeđe na drugim lokalitetima u usnoj duplji (12-18%).
Zastupljenost genoma HPV u tumorskom tkivu zavisi i od lokacije samog tumora u usnoj duplji, tako da se HPV najčešće detektuje u tonzilama (45-67%), a znatno rjeđe na drugim lokalitetima u usnoj duplji (12-18%).
Učestalost oralne infekcije kancerogenim tipovima HPV (a najčešći je tip HPV16) kod zdravih ljudi sa nepromijenjenom sluzokožom veoma je niska (1,3%). Pošto je HPV16 infekcija jedna od najčešćih seksualno prenosivih infekcija detektovanih u anogenitalnoj regiji, postavlja se pitanje zašto je oralna HPV infekcija rijetkost, posebno uzimajući u obzir sličnosti epitela sluzokože oralne i anogenitalne regije?
Autori kao moguće objašnjenje, pored različitih tehničkih uslova uzimanja uzoraka za analizu, navode da je oralna sluzokoža možda otpornija na ovu infekciju. Za sada, povezanost HPV infekcije sa oralnim karcinomom nije tako jasno objašnjena kao što je to pokazano za genitalne infekcije ovim virusom i nastanak karcinoma grlića materice.
Kada se ovo sagleda, jasno je da se nameće potreba za daljim istraživanjima usmjerenim na pronalaženje metoda rane detekcije i hemioprevencije premalignih lezija usne duplje s ciljem da se smanji morbiditet i mortalitet od ove bolesti.
Metode rane dijagnostike premalignih lezija usne duplje usmjerena su na otkrivanje prokancerogenih faktora koji imaju uticaj na nastanak ovih promjena, a koji se mogu detektovati iz pljuvačke i krvi. S tim u vezi, istraživanja su usmjerena na pronalaženje metoda brze i jednostavne detekcije prisustva kancerogenih tipova HPV virusa u pljuvački zdravih ljudi i onih kod kojih postoji visok rizik za oboljevanje od oralnog karcinoma (pušači, alkoholičari) i u ranim fazama premalignih lezija (skrining studije).
Kod osoba kod kojih se identifikuje neki od kancerogenih tipova HPV u pljuvački, istraživanja se dalje usmjeravaju na analizu prisustva autoantitijela na p53 u krvi i pljuvački ovih pojedinaca, sve u cilju rane detekcije malignih lezija usne duplje.
Postoje podaci o učestalosti kancerogenih tipova HPV u cervikalnoj displaziji kod žena u našoj populaciji. Od visokorizičnih humanih papiloma virusa, HPV16 je najčešća genitalna infekcija, koju slijede HPV 45, 31, 33, 18, 52 i 58. Takođe, dokazano je da su HPV16 i 33 povezani sa nastankom cervikalnih displazija.
U odnosu na prethodno, u prvom istraživanju prisustva oralne HPV16 infekcije u Crnoj Gori, detektovano je prisustvo HPV16 kod 23,3% pacijenata operisanih od oralnog karcinoma, pri čemu je 46,2% žena oboljelih od oralnog karcinoma bilo HPV16 pozitivno, a svega 17% oboljelih muškaraca. Ovakva distribucija HPV16 infekcije po polu može se objasniti specifičnostima geografske regije, prije svega faktorima okruženja, životnim i bihejvioralnim navikama (seksualno rizično ponašanje).
Studije u Evropi i Americi pokazuju porast seksualno rizičnog ponašanja u poslednjih nekoliko decenija, što uzrokuje i porast izloženosti usne duplje HPV infekciji. Kako je potrebno više od 10 godina da HPV infekcija progredira u malignitet, upravo te promjene ponašanja mogu objasniti porast incidence HPV+ karcinoma poslednjih decenija. Međutim, ostaje dilema ko su ,,vektori” transmisije HPV infekcije u usnu duplju/orofarinks i da li se ova infekcija može prenositi i na neki drugi način? S tim u vezi, interesantna je činjenica da je oralna HPV infekcija majki povezana sa povećanim rizikom za oralnu HPV infekciju njihove djece, što govori u prilog drugih načina transmisije HPV infekcije.
Danas su u upotrebi 3 HPV vakcine: bivalentna (Cervarix® – protiv infekcije tipovima 16 i 18), kvadrivalentna (Gardasil® – protiv infekcije tipovima 16, 18, 6 i 11) i devetovalentna (Gardasil9® – za tipove 16, 18, 31, 33, 45, 52, 58, 6, 11), isključivo za prevenciju ano-genitalnih karcinoma. Vakcina protiv HPV je dostupna u 130 zemalja svijeta, u primjeni je već 25 godina i dato je više od 200 miliona doza bez jasne povezanosti sa neželjenim pojavama, a sa velikim brojem sačuvanih života kao direktnom posledicom vakcinacije. HPV vakcina je najefikasnija kada se primijeni u mlađoj životnoj dobi, prije početka seksualne aktivnosti. Zbog toga se preporučuje polno neutralna imunizacija, odnosno da vakcinacija obuhvati djevojčice i dječake u uzrastu od 9 do 14 godina, kako bi se postigla maksimalna zaštita od visokorizičnih i niskorizičnih HPV tipova.
HPV vakcina Gardasil9 je odobrena za upotrebu u Crnoj Gori 2019.godine, a program imunizacije je zvanično započeo u septembru 2022.godine. Od početka uvođenja HPV vakcinacije u Crnoj Gori do septembra 2025., vakcinisano je više od 13 500 djece i mladih, od čega 10 500 djevojčica i 3 000 dječaka.
Shodno tome, rezultati istraživanja oralne HPV16 infekcije kod nas daju naučni dokaz opravdanosti HPV imunizacije, između ostalog i u cilju smanjenja morbiditeta od HPV zavisnih oboljenja usne duplje.



