Pasivno slušanje
Nije nam do pričanja, pa se prepuštamo slušanju. Zavalimo se u stolicu, pokrivamo usta da bismo sakrili povremeno zijevanje, pogled nam luta i rijetko kada gledamo sagovornika u oči.
Otimanje riječi
Dok druga osoba govori, nestrpljivi smo, lupkamo prstima ili se igramo nekim predmetom, jer želimo da govorimo. Stoga slušamo tek toliko da bi mogli ugrabiti priliku za vlastiti nastup.
Slušanje iz zasjede
Riječ je o slušanju koje ima za cilj napad na drugu osobu. Slušamo, ali samo kako bismo uočili greške osobe koje pravi u izlaganju i da bismo je s tim u vezi napali.
ŠTA NE BI TREBALO GOVORITI I RADITI JER OMETA PROCES SLUŠANJA:
1. Usmjeravanje
Preuzimanje kontrole nad onim o čemu bi sagovornik mogao govoriti.
2. Procjenjivanje i vrednovanje
Sagovornik ne smije osjetiti da ga procjenjujete.
3. Optuživanje
Možete reći kako ste se osjećali, ali nemojte za to optuživati drugu osobu.
4. Agresivnost
Izbjegavajte upotrebu rečenica koje imaju za cilj da drugoj osobi nanesu bol ili je ponize.
5. Moralizovanje
Nepoželjne su izjave o tome kako treba živjeti.
6. Savjetovanje i podučavanje
Nemojte sagovorniku uzimati prostor i vrijeme koji su mu potrebni da samostalno dođe do rješenja svog problema. Skloni smo ponašati se kao da jedino mi znamo što je najbolje.
7. Neuvažavanje tuđih osjećaja
Ne nametati što bi sagovornik trebalo da osjeća. Svako ima pravo na svoje osjećaje, pa makar bili neprikladni.
8. Neprikladno govorenje o sebi
Izbjegnite priču o sebi.
9. Etiketiranje i postavljanje dijagnoze
Saslušajte sagovornika i shvatite njegov način gledanja na problem.
10. Pretjerano naglašeno interpretiranje
Vaše viđenje sagovornikovog ponašanja ne mora imati nikakve veze s onim što ta osoba misli.
11. Skretanje pažnje
Znači skretanje razgovora s jedne teme na drugu – najčešće kada ne slušamo sagovornika, kada nam je tema dosadna i neprivlačna.
Ljudi se ne bi smjeli osjećati zaplašenim toliko da vam kažu samo ono što želimo čuti.
Ukoliko upotrebljavate mnoge od gore navedenih načina ponašanja, velika je vjerovatnoća da vas ljudi neće smatrati osobom kojoj mogu reći nešto o sebi.
Jackins, 1982.
Priredila: Radmila Stupar-Đurišić, dipl. psihološkinja
Add comment