Dr sc. med dr Milena Lopičić
Institut za javno zdravlje Crne Gore
Rezistencija bakterija na antibiotike (eng. Antimicrobial Resistance, AMR) je jedan od najvećih globalnih javno-zdravstvenih problema, a najvećim dijelom zbog prekomjerne i neracionalne upotrebe antibiotika.
Crna Gora spada među zemlje koje su veliki potrošači antibiotika. Podaci o potrošnji antibiotika tokom 2022. godine pokazuju da je njihova potrošnja u Crnoj Gori bila daleko iznad prosječne potrošnje u zemljama Evropske unije (EU) (31,26 DDD/1000 stanovnika/dan, odnosno 21,49 DDD/1000 stanovnika/dan). Problem visoke potrošnje ovih ljekova kod nas je decenijski i na žalost nismo uspjeli do sada da ga riješimo.
Poznato je da povećana potrošnja antibiotika uvijek za posljedicu ima i povećanje stope rezistencije bakterija na antibiotike. Koliko je problemu AMR doprinjela ovako visoka upotreba antibiotika u Crnoj Gori, biće ilustrovano na primjeru Gram negativne bakterije (Klebsiella pneumoniae) i Gram pozitivnih bakterija (Staphylococcus aureus i Streptococcus pyogenes). Za potrebe analize, podaci o potrošnji antibiotika su preuzeti od Instituta za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CInMED), a podaci o rezistenciji iz Centra za medicinsku mikrobiologiju Instituta za javno zdravlje Crne Gore.
a) Klebsiella pneumoniae
Prema podacima CInMED-a, potrošnja meropenema je u vrijeme COVID-19 pandemije, tokom 2021. godine, bila čak četiri puta veća nego potrošnja u 2019, prepandemijskoj godini. Ovako statistički značajna potrošnja meropenema za posledicu je imala statistički značajno povećanje stope rezistencije invazivnih izolata Klebsiella pneumoniae na karbapeneme tokom 2021, 2022 i 2023. godine u odnosu na 2020. godinu.
Kada su u pitanju fluorohinoloni, potrošnja ciprofloksacina je tokom 2021. godine bila skoro duplo veća nego u 2019. godini, a stopa rezistencije invazivnih izolata Klebsiella pneumoniae je, takođe, bila u porastu. Statistički se pokazala značajnom razlika u potrošnji antibiotika ciprofloksacina u pandemijskom u odnosu na prepandemijski period, ali je i rezistencija na ciprofloksacin bila statistički značajno veća tokom 2023. godine u odnosu na 2019. godinu.
Rezistencija Gram negativnih bakterija na antibiotike obično se širi genima koji se nalaze na mobilnim genskim sekvencama, plazmidima. Plazmidi su često nosioci više gena rezistencije na različite grupe antibiotika. Stoga je tokom petogodišnjeg perioda posmatran i problem kombinovane rezistencije kod invazivnih izolata Klebsiella pneumoniae, odnosno pojava rezistencije na tri grupe antibiotika: aminoglikozide, fluorohinolone i cefalosporine 3. generacije. Ustanovljeno je da postoji visoka stopa invazivnih izolata Klebsiella pneumoniae sa kombinovanom AMR. U 2019. godini ta stopa je bila nešto niža, što se može objasniti činjenicom da je tokom 2017. i 2018. godine i potrošnja antibiotika bila niža. Međutim, s pojavom pandemije COVID-19, potrošnja antibiotika se značajno povećala, tako da se to odrazilo i na veću stopu kombinovane rezistencije ove bakterije.
b) Staphylococcus aureus i Streptococcus pyogenes
Kada je reč o Gram-pozitivnim bakterijama, analizirali smo osjetljivost neinvazivnih izolata Staphylococcus aureus– a i Streptococcus pyogenes– a izolovanih iz različitih kliničkih uzoraka naših pacijenata.
Problem rezistencije Staphylococcus aureus– a na meticilin postoji, ali on nije toliko izražen kod nas u Crnoj Gori. U poređenju sa zemljama EU, naši rezultati su lošiji nego u sjeverozapadnom dijelu Evrope, ali je stanje bolje u poređenju sa južnim dijelom Evrope. To nas svrstava u zlatnu sredinu po stopi rezistencije Staphylococcus aureus– a na meticilin. Ipak, ne znači da treba da budemo spokojni i zadovoljni i da ne treba da sprovodimo mjere prevencije i kontrole, ali svakako situacija nije tako dramatična kao kada je riječ o pojavi rezistencije Gram negativnih bakterija.
Tokom COVID-19 pandemije, imali smo enormnu potrošnju azitromicina i željeli smo da vidimo kako se potrošnja ovog lijeka odrazila na pojavu rezistencije Staphylococcus aureus– a i Streptococcus pyogenes– a na makrolide, grupu antibiotika u koju spada azitromicin.
Prema podacima CInMED-a, potrošnja azitromicina se tokom 2020. godine duplirala u odnosu na potrošnju tokom 2019. godine, što je bilo statistički značajno. Kako se to odrazilo na rezistenciju Gram pozitivnih bakterija? Rezultati pokazuju da je porast potrošnje azitromicina uticao na statistički značajno povećanje rezistencije Staphylococcus aureus– a na makrolide 2022. godine u odnosu na 2019. godinu. Takođe, porast je uočen i kad je u pitanju rezistencija Streptococcus pyogenes– a na ovu grupu ljekova tokom 2023. godine u odnosu na 2019. godinu, međutim, on se nije pokazao statistički značajnim, ali se nalazio na samoj granici statističke značajnosti.
Naši podaci potvrđuju da je pravilo koje je već ustanovljeno neumoljivo i da ja AMR ogledalo potrošnje antibiotika. Stoga, uvijek kada se odlučimo za primjenu antibiotika moramo da se zapitamo da li je on zaista neophodan, a ukoliko jeste, koji je antibiotik najbolje rešenje, u kojoj dozi i koliko dugo ga treba ordinirati, ali isto tako i kako će se njegova primjena odraziti na problem rezistencije.
