Dr Ana Nenezić, internista kardiolog
Klinika za bolesti srca, KCCG
Dr Stojana Brašanac, internista kardiolog
Klinika za bolesti srca, KCCG
Atrijalna fibrilacija je najčešća dugotrajna aritmija kod odraslih. Češće se javlja kod muškaraca, starijih osoba i kod osoba koji imaju pridružene bolesti poput hipertenzije, dijabetesa, gojaznosti. Oko 1 do 2% svjetske populacije ima atrijalnu fibrilaciju. Atrijalna fibrilacija (treperenje pretkomora) predstavlja poremećaj srčanog ritma odnosno aritmiju koja se manifestuje kao potpuno nepravilan i često veoma brz srčani rad. Nastaje zbog neorganizovanih i brzih električnih impulsa u pretkomorama srca.
Zbog toga su kontrakcije pretkomora nepravilne i haotične, nema normalne kontrakcije pretkomora, zbog čega izgleda kao da pretkomore „trepere, fibriliraju“. Iz tog razloga pretkomore nemaju usklađen rad sa komorama, pa su otkucaji srca potpuno neujednačeni i neusklađeni, šro može dovesti do smanjene efikasnosti srčane funkcije i protoka krvi kroz organizam.
Najčešći simptomi atrijalne fibrilacije su osjećaj nepravilnog i ubrzanog srčanog rada, zamor, vrtoglavica, nesvjestica, slabost, bol u grudima, kratak dah i gušenje. Međutim, oko 30% pacijenata nema tegobe, već se arimtija otkrije slučajno. Atrijalna fibrilacija može trajati kratko, kada se iznenada pojavi i nestane, može biti dugotrajna ili stalna.
Sama po sebi atrijalna fibrilacija nije životno-ugrožavajuće stanje, ali se pojava ove aritmije mora shvatiti ozbiljno, jer povećava rizik od nastanka moždanog udara, srčane slabosti i drugih srčanih komplikacija.
Liječenje atrijalne fibrilacije ima za cilj prevenciju tromboembolizma (stvaranje krvnih ugrušaka (trombova) i pojavu moždanog udara) i uspostavljanje i održavanje sinusnog ritma i kontrolu srčane frekvencije. Prevencija tromboembolizna se postiže antikoagulantnim ljekovima, a uspostavljanje i održavanje sinusnog ritma i frekvencije se postiže antiaritmijskim ljekovima, električnom kardioverzijom i kateter ablacijom. Veoma je važno i liječenje pridruženih bolesti i korekcija kardiovaskularnih faktora rizika.
Kako nastaje atrijalna fibrilacija?
Kada kažemo normalan srčani ritam, mislimo na sinusni ritam. Sinusni ritam je pravilan srčani ritam koji nastaje u sinusnom čvoru (SA čvor). SA čvor se nalazi u gornjem dijelu desne pretkomore i odgovoran je za stvaranje električnih impulsa, koji kontrolišu kontrakcije srca. Nakon stvaranja u SA čvoru desne pretkomore, impuls prolazi kroz pretkomore, pa kroz atrioventrikularni čvor (AV čvor) do komora, gdje izaziva njihovu kontrakciju. Normalna srčana frekvenca je između 60 i 100 otkucaja u minuti.
Sinusni ritam obezbjeđuje sinhronizovan i efikasan rad srca, a aritmija (tj. odstupanje od sinusnog ritma) narušava normalnu srčanu funkciju.
Kod atrijalne fibrilacije električni impulsi nastaju na više mjesta u pretkomorama, nepravilno i haotično, zbog čega se pretkomore ne kontrahuju normalno, već trepere, fibriliraju, često i sa frekvencijom većom od 300 otkucaja u minuti. Zbog svega navedenog postoji još jedan naziv za atrijalnu fibrilaciju odnosno “apsolutna aritmija”.
Podjela atrijalne fibrilacije prema dužini trajanja
Atrijalna fibrilacija može biti povremena (paroksizmalna), koja najčešće nastaje iznenadno, traje od nekoliko minuta, par sati, ali manje od 7 dana i nestane spontano. Kod pojedinih ljudi je potrebna terapija kako bi se ovaj oblik atrijalne fibrilacije povukao. Drugi tip atrijalne fibrilacije je perzistentna koja traje duže od 7 dana i zahtijeva primjenu ljekova ili električnu kardioverziju sinhronim DC šokom radi uspostavljanja sinusnog ritma. Dugotrajna perzistentna koja traje duže od godinu dana. Permanentna atrijalna fibrialcija koja traje dugo i ne može se vratiti u normalan ritam, već je cilj terapije kontrola srčane frekvence.
Uzroci atrijalne fibrilacije
Uzroci atrijalne fibrilacije su mnogobrojni i različiti. Najčešći uzroci ove aritmije su: koronarna bolest srca, starija životna dob, hipertenzija, srčana slabost, problemi sa srčanim zaliscima, dijabetes, hronična bubrežna slabost, inflamatorna bolest, povećana aktivnost štitaste žlijezde (hipertireoza) ili drugi poremećaji metabolizma, bolesti pluća, akutne bolesti, virusne infekcije, hirurgija, prethodne hirurške intervencije na srcu, opstruktivna sleep apnea, gojaznost, anemija, prekomjerno korišćenje stimulanasa (neki ljekovi, kofein, duvan, alkohol).
Ponekad osobe sa atrijalnom fibrilacijom nemaju poznato srčano oboljenje ili uzrok atrijalne fibrilacije ne može da se otkrije.
Komplikacije atrijalne fibrilacije
Jedna od najozbiljnijih komplikacija atrijalne fibrilacije jeste moždani udar. Kod atrijalne fibrilacije se pretkomore ne kontrahuju normalno, zbog čega se krv može sporije kretati kroz pretkomore i zadržavati u njima, pogotovo u lijevoj prekomori, što može da dovede do stvaranja krvnog ugruška (tromba). Krvni ugrušak se može pokrenuti i krvnim sudovima stići do mozga i dovesti do moždanog udara. Zbog toga se pacijentima sa atrijalnom fibrilacijom često daju ljekovi (antikoagulantni ljekovi), kako bi se spriječilo stvaranje tromba i pojava moždanog udara. Postoje tačno određene indikacije kada se uvodi ova terapija.
Druge važne komplikacije atrijalne fibrilacije su:
- Pojava srčanog popuštanja, tj disfunkcija lijeve komore i srčana slabost.
- Smanjen kvalitet života, češće hospitalizacije
- Manje ili veće oštećenje kognitivnih funkcija (može da se javi rana demencija ili depresija)
Dijagnoza atrijalne fibrilacije
Dijagnoza pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom podrazumijeva prije svega elektrokardiografsku (EKG) potvrdu, kao i detaljnu anamnezu (iz koje dobijamo podatak o pridruženim bolestima, simptomima, trajanju aritmije), fizikalni pregled (auskultaciju srca, mjerenje krvnog pritiska), laboratorijske analize krvi (krvna slika, elektroliti, parametre bubrega i jetre, hormoni štitaste žlijezde), elektrokardiogram, ehokardiografski pregled, Holter EKG monitoring, a zavisno od pacijenta i prisustva udruženih bolesti predlažu se i druge dijagnostičke procedure.
Često se atrijalna fibrilacija otkrije slučajno, prilikom fizikalnog pregleda ili rutinski urađenog elektrokardiograma (EKG) ili mjerenjem krvnog pritiska (kada se primjeti nepravilan rad srca).
Liječenje atrijalne fibrilacije
Pristup liječenja atrijalne fibrilacije je individualan, tj. zavisi od samog profila pacijenta i prisustva drugih bolesti.
Izbor terapije zavisi od toga koliko dugo traje ova aritmija, koji su simptomi i koji je uzrok atrijalne fibrilacije. Ciljevi liječenja su uspostavljanje i održavanje normalog ritma, kontrola brzine srčanog rada i prevencija nastanka krvnih ugrušaka i moždanog udara, srčane slabosti i drugih komplikacija. Takođe je veoma je važno i liječenje pridruženih bolesti (kao što su hipertenuija, koronarna bolest, dijabetes, poremećaj funkcije štitaste žlijezde) i korekcija kardiovaskularnih faktora rizika.
Terapija za uspostavljanje i održavanje sinusnog ritma su farmakološka terapija (antiaritmijski ljekovi), električna kardioverzija i kateter ablacija. Ponekada dođe i do spontanog vraćanja u normalni ritam (u zavisnosti od uzroka pojave aritmije). Farmakološka terapija podrazumijeva primjenu nekih od ljekova iz grupe blokatora beta receptora, blokatore kalcijumskih kanala, digoksin, kao i druge antiaritmike uz poštovanje kontraindikacija za njihovu primjenu kod određenih pacijenata. Pored toga može da se radi i električna kardioverzija ili kateter ablacija. Električna kardioverzija se radi u bolničkim uslovima u kratkotrajnoj analgosedaciji. Nakon odgovarajuće pripreme i pošto se isključe kontraindikacije pristupa se sinhronom DC šoku. Kateter ablacija atrijalne fibrilacije podrazumijeva izolaciju područja koje generiše nepravilne električne impulse, radi se u bolničkim uslovima, u specijalizovanim centrima.
Koji tip terapije će biti prvi izbor, zavisi od dužine trajanja aritmije, simptoma pacijenta, hemodinamskog stanja pacijenta, kao i od pretpostavljenog uzroka pojave.
Bilo koji tip liječenja da izaberemo, pacijenti najčešće zahtijevaju da se nastavi sa antiaritmijskim ljekovima radi održavanja sinusnog ritma.
Većina pacijenata zahtijeva primjenu antikoagulantnih ljekova uz procjenu CHA2DS2 VASc skora. Ovi ljekovi usporavaju proces zgrušavanja krvi i sprečavaju stvaranje krvnih ugrušaka (tromba) i samim tim smanjuju rizik od nastanka moždanog udara i drugih stanja povezanih sa trombozom. Oralni anktikoagulantni ljekovi koji se koriste kod nas su varfarin, rivaroksaban, apiksaban, dabigatran.
Međutim, uprkos liječenju, postoji šansa da dođe do nove epizode atrijalne fibrilacije.
Liječenje atrijalne fibrilacije je izuzetno važno zbog ozbiljnih komplikacija do kojih može da dovede koje značajno utiču na zdravlje i kvalitet života pacijenata. Važno da je navedenu terapiju i u adekvatnoj dozi, indikuje specijalista, uzimajući u obzir godine života pacijenta, bubrežnu funkciju, pridružene bolesti i moguće kontraindikacije za primjenu terapije.
