Aron Bek, osnivač kognitivne terapije ukazao je na značaj paralelne konverzacije (izrečeno i prećutno) koja se javlja u braku. Po njemu, suštinu emocionalnog sukoba izazivaju razmišljanja zvana automatske misli. To su trenutne, nestalne i podsvjesne pretpostavke o sebi i drugima, a odraz su naših najdubljih emocionalnih stavova. U brakovima u krizi javljaju se tipični obrasci mišljenja: osjećanje da ste nevina žrtva ili da ste sa pravom ogorčeni. Ako ove misli postanu automatske, one se ponavljaju i u partnerovom ponašanju se samo traži ono što će potvrditi našu poziciju. Ovakve misli nam ne dozvoljavaju da zaista saslušamo drugu stranu. Ponašamo se kao da smo programirani samo za određene riječi ili ponašanje, i kada ih čujemo, reagujemo agresivno i neprijatno, bez obzira na sve ono prethodno što je partner rekao ili uradio. Ako, pak, ne postoje osjećanja ogorčenosti i ugroženosti, brže će se riješiti nesuglasice i ponašanje druge strane tumačiće se sa više dobronamjernosti. Partneri koji imaju pesimistički stav u stalnom su procjepu i imaju osjećanje tjeskobe. Optimistični na nesuglasice gledaju kao na okolnosti koje se mogu promijeniti.
Optimizam je i pozitivno shvatanje i gledanje svijeta, a samim tim i veze u kojoj se nalazimo. Biti optimista znači sagledavati stvarnost u najboljem svijetlu, tražiti vrijednost i smisao u svemu oko sebe i imati volju za životom. Pored ovoga, optimizam podrazumijeva uvjerenost da će se stvari odvijati onako kako mi želimo i da će uspjeh sigurno doći. Moć optimizma se može i mnogo šire shvatiti. Ako vjerujemo u svoje sposobnosti, utičemo na to da one budu i bolje nego što zaista jesu. Dakle, vjera u svoje sposobnosti uvećava ih. Biti optimista u vezi ili braku, povećava šanse za ispunjeniji i srećniji život udvoje. Pesimizam dovodi do ogorčenosti, dok optimizam umiruje.
Najagresivniji vid štetnih automatskih misli javlja se kod muževa koji zlostavljaju svoje žene. Istraživanja su pokazala da ti muškarci reaguju kao maloljetne siledžije. Oni i najobičnije reakcije supruge tumače neprijateljski i tako opravdavaju nasilje. Kako se ovakvi muškarci posebno plaše poniženja i odbacivanja, na svaku naznaku takvog ponašanja svojih supruga reaguju impul-sivno i agresivno.
Prezasićenost je izraz koji označava stalnu podložnost negativnim emocionalnim uzbuđenjima. Prezasićeni partneri zaokupljeni su negativnim stavom prema drugoj strani i opsjednuti su nekontrolisanim, zastrašujućim osjećanjima. Oni žele da zaustave tok stvari, da pobjegnu, nisu u stanju da pravilno čuju stvari i skloni su reakcijama koje su primitivne.
Simptom preopterećenosti jeste ubrzan rad srca. Ljudi su tada obuzeti strahom i bijesom i čini im se da nikada neće uspjeti da savladaju ta osjećanja. Emocije su snažne, mišljenje je konfuzno i ne postoji mogućnost da se zauzme drugačiji stav ili da se stvari razriješe razumno.
Iako se povremene svađe među supružnicima manifes-tuju na sličan način, prezasićenost traje dugo vremena. Na bilo koju akciju partnera reaguje se pretjerano i osjećanja su stalno povrijeđena. Preopterećeni partner ne vidi izlaz iz problema i način na koji bi se stvari mogle razjasniti. Supružnici, da bi izbjegli razgovore koji u takvom stanju postaju besmisleni, počinju da žive odvojene živote, osjećaju se usamljenim i posljednji korak, u najvećem broju slučajeva, jeste razvod.
Istraživanja ponašanja parova koji su u braku trideset, pa i više godina, pokazuju da i dalje postoji razlika u odnosu na emocionalne sukobe. Žene se ne ustručavaju da uđu u neprijatne bračne prepirke, dok ih muškarci smatraju neprijatnim, pa i odbojnim i više se uznemiravaju povodom njih od svojih supruga.
Muškarci su skloniji prezasićenju negativnim emocijama i burnije reaguju na kritike žena. Zbog toga su muškarci skloni povlačenju (da bi se zaštitili od prezasićenja). Oni se povlače u sebe i na taj način smanjuju svoj puls, dok njihovim ženama u tim trenucima, dok se oni povlače, puls raste. Različiti načini traženja utjehe, u stvari dovode do različitih pogleda na emocionalne sukobe. Žene ih priželjkuju, muškarci žele da ih izbjegnu.
Kako sačuvati bračnu ali i vanbračnu zajednicu?
Za početak, potrebno je prilagoditi se. Muškarci bi trebalo da ne izbjegavaju sukobe, već da pokušaju da ih shvate kao način održanja zdrave veze. Primjedbe koje žene iznose, bolje je riješiti prije nego što se nagomilaju i izazovu prezasićenje. Iako može tako da izgleda, ženin napad nije napad na ličnost muškarca (bar ne u velikom broju slučajeva). Snažniji pol ne bi trebalo da nudi praktična rješenja, već da učestvuje u njenim osjećanjima, bez obzira na to da li se slaže sa njom. Žene savjete često shvataju kao da su njihova osjećanja odbačena. Što se žena tiče, savjeti su skoro isti. Ne treba napadati muškarce, nego ono što su uradili. Napad može da bude zamjerka, ali ne i kritika ili prezir.
Add comment