Bjelančevine

0
238

Osnovni sastojci bjelančevina su amino-kisjeline – Esen­cijalne amino-kisjeline (ne stvaraju se u našem organizmu, pa ih moramo unositi hranom):

Lizin • Triptofan • Histidin • Fenil-alanin • Leucin • Izoleucin • Treonin • Valin • Arginin • Metionin

Neesencijalne amino-kisjeline (organizam može sam da ih stvori):

Glicin • Alanin • Serin • Tirozin • Cistein • Cistin • Prolin • Hidroksiprolin • Asparaginska kisjelina • Glutaminska kisjelina • Ornitin

Jedan gram bjelančevina sagorijevanjem daje energiju četiri kCal, ili 16,70 kJ.

Prosječna potreba za bjelančevinama je 0,8 do 1 gr na kilogram tjelesne težine. Bebe, djeca u razvoju, adolescenti i trudnice imaju povećane potrebe za bjelančevinama. Dijabetičari imaju iste potrebe za bjelančevinama, s tim što moraju smanjiti unos ako imaju oboljele bubrege (dijabetična nefropatija). Hranu bogatu bjelančevinama sadrže namirnice biljnog i životinjskog porijekla.

Bjelančevine životinjskog porijekla

Bjelančevine životinjskog porijekla se nalaze u mesu, ribi, jajima, mlijeku, mliječnim proizvodima. Hrana životinjskog porijekla je glavni izvor bjelančevina, zato što sadrži sve neophodne amino-kisjeline potrebne našem organizmu.

MLIJEKO: Bogat izvor visokokvalitetnih bjelančevina. Visok procenat mliječnih šećera i masnoća ograničava upotrebu kod dijabetičara, pa zato jedite obrano mlijeko, prerađevine od obranog mlijeka u količini do 1/2 litra dnevno, podijeljeno u dva ili više djelova.

SIR: Upotrebljavajte mlade nemasne sireve i posne sireve (od obranog mlijeka). Dnevno možete uzeti dvije mliječne jedinice, ako ne uzimate mlijeko i druge prerađevine.

JOGURT IKISJELO MLIJEKO: Koristite one vrste koje imaju manje masnih jedinica.

KAJMAK: Kajmak je naš robni trend, jer samo u Srbiji, Crnoj Gori i Jermeniji se koristi i pravi u ovom obliku. Iako izvanrednog ukusa, dijabetičari treba da ga koriste rijetko i umjereno, i to po mogućstvu mladi kajmak. Kajmak svrstavamo u grupu masnoća po ADA tablicama, pa ga tako koristimo povre­meno dvije do tri kašičice u namazima, kačamaku ili kao masni do­datak u nekom jelu.

PUTER, MASLAC, PAVLAKU, STARE PREVRELE SIREVE, „ZDENKU” IKAČKAVALJE treba ograničeno koristiti zbog visokog sadržaja zasićenih masnih kisjelina i holesterola.

Preporuka: Koristite u ishrani mlijeko i prerađevine (jogurt, kisjelo mlijeko) od 1, 2 do 2,8 mliječne masti.

• Koristite mladi sir u ishrani.

• Ako jedete stari sir, jedite posni bijeli sir.

• Kajmak povremeno – dvije do tri kašičice, po moguć­stvu mladi.

• Izbjegavajte masne prevrele sireve i kačkavalje.

JAJA: Jaja su jeftina i lako dostupna namirnica, bogata bjelančevinama, rado korišćena u svakoj kuhinji. Imaju samo jednu manu, visok sadržaj holesterola koji se nalazi u žumancetu. Dnevna potreba za holesterolom je oko 300 mg, a jedno jaje ima u sebi oko 274 mg (zavisi od veličine jajeta).

VAŽNO

• Dijabetičari sedmično mogu pojesti dva kokošija jajeta (ćurećih do četiri), mjesečno osam do 10 jaja.

• Spremajte ih kuvana, poširana, u čorbama, musakama, pitama.

• Ako volite pržena jaja, odstranite višak masnoća.

• Možete spremiti i kajganu sa dva jaja, ali odstranite jedno žumance.

Napomene: Izbjegavati guščija i pačija jaja zbog velike količine holesterola i većeg kalorijskog učinka. Pačija jaja su, inače, manje ukusna od kokošijih i moraju se duže kuvati (preko 30 minuta) zbog moguće infekcije salmonelom. Za prepeličija jaja se smatra da su ljekovita, ali imaju proporcionalno najviše holesterola (844 mg u 100 gr – prosječno 84 mg po jednom jajetu). Ćureća jaja su jaja sa najmanje holesterola (29 mg po jajetu), ali se rijetko nalaze na tržištu.

Inače, ostala svojstva ćurećih jaja su slična kokošijim. Jaje od noja može zamijeniti 8 do 10 kokošijih jaja i ima malo holesterola, ali se kod nas ne upotrebljava za ishranu.

MESO: U našoj svakodnevnoj ishrani su glavni izvor bjelančevina koje sadrže esencijalne amino-kisjeline. Značajan su i izvor vitamina B grupe, gvožđa, kalijuma, bakra i fosfora. Meso može biti i značajan izvor masti pa treba birati nemasna mesa.

Preporuke

• Jedite nemasna mesa: goveđe, teleće, jagnjeće i bijelo meso od peradi (piletina, ćuretina).

• Odstranite vidljive masnoće sa mesa i birajte djelove koji su nemasni: but, krmenadle.

• Ako jedete svinjetinu, birajte posne djelove sa buta.

• Meso spremajte kao kuvano, na roštilju, pečeno, u posu­dama gdje se ne dodaje ulje.

• Pazite na količinu unosa po jednom obroku (porcija za ručakje uglavnom 80 do 130 gr).

• Odstranite kožice od pileta i od pečenja (u potkožnom dijelu ima najviše masnih naslaga).

• Divljač (zec, srna, divlja svinja) su hrana sa malo masnoća, pa ih možete jesti uz preporuke koje važe za ostala mesa, ako ih volite.