Liječenje karijesa i njegovih komplikacija čini jednu od najčešćih intervencija koju stomatolog obavlja u svojoj praksi. Karijes, ukoliko se ne liječi na vrijeme, zahvata dublje slojeve gleđi i dentina da bi na kraju zahvatio i samu pulpu zuba, u kojoj se, između ostalog, nalazi i zubni nervi i krvni sudovi. Ovaj stadijum (kada je zahvaćena pulpa zuba) označava se kao pulpit(-is) i, ukoliko se ne liječi na vrijeme, dolazi do odumiranja pulpe i širenja infektivnog procesa van zuba. Tada nastaje zapaljenje tkiva oko vrha korijena zuba, koje se označava kao parodontit(-is).
Karijes zuba predstavlja najrasprostranjenije oboljenje današnjice. Etiologija karijesa je multifaktorna, tj. zavisi od više faktora. Najvažniji faktori od kojih zavisi da li će nastati (i bez kojih ne može nastati) karijes su :
– Bakterije,
– Ishrana i Zubi i okolna sredina.
Bakterije dovode do nastanka karijesa na taj način što kao ishranu koriste ugljene hidrate. U toku razlaganja tih ugljenih hidrata dolazi do stvaranja raznih kisjelina i pravo te kisjeline dovode do razlaganja minerala sa površine gleđi. Ovako razloženi minerali (prije svega kalcijum) se gube ostavljajući za sobom nemineralnu osnovu zuba, koju bakterije veoma lako uništavaju. Ovaj process se zatim ponavlja te, na taj način, bakterije dolaze do sve dubljih slojeva minerala, što ujedno znači da dolazi do širenja karijesa.
Ishrana predstavlja jednu od najvažnijih karika u brzini nastanka i širenja karijesa. U suštini sva hrana je kariogena, tj. sve hranljive namirnice imaju potencijal da izazovu karijes. Od tri osnovne vrste (ugljeni hidrati ili šećeri, proteini ili bjelančevine i lipidi ili masti) najkariogeniji su šećeri. Zbog toga pravilna i zdrava ishrana ne treba da se bazira na šećerima (slatkiši, sokovi i sl.) već bi ishrana trebalo da bude uravnotežena kombinacija sve tri vrste osnovnih hranljivih materija. Pored vrste ishrane, veoma bitan factor je i način ishrane. Manji a češći obroci su daleko opasniji od većih i ređih, jer se zubi mnogo češće izlažu uticaju kariogene hrane.
Osim bakterija i načina ishrane, na nastanak karijesa najviše utiču i okolna sredina zuba. Pod ovim se najviše misli na pljuvačku, odnosno na njenu količinu i sastav. Poslije svakog obroka dolazi do stimulisanja lučenja pljuvačke. To, sa jedne strane olakšava gutanje, dok, sa druge strane, ima veoma važnu zaštitnu ulogu u čuvanju zuba od nastanka karijesa. Pljuvačka je po svom sastavu baznog karaktera i upravo ta njena osobina omogućava joj da se bori protiv kisjele sredine koju stvaraju bakterije na površini zuba i koja pogoduje razvoju karijesa.
Na ovom principu se i zasniva zaštitna uloga žvakaćih guma jer njihovim žvakanjem stimulišete lučenje pljuvačke koja svojom baznom reakcijom onemogućava razlaganje minerala sa površine zuba. Osim ovog načina dejstva protiv karijesa, žvake imaju još jedno tajno oružje. One umjesto šećera sadrže vještačke zaslađivače, kao što su sorbitol, manitol i sl. Bakterije nisu u mogućnosti da razlože ove šećere na kisjeline i na taj način ostaju „bez municije”.
Opet treba naglasiti da upotreba žvakaćih guma NIKAKO ne može zamijeniti pranje zuba koje i dalje ostaje jedini način borbe protiv karijesa. Jedino se pranjem zuba mogu ukloniti bakterije sa površine zuba.
Pulpite, tj. oboljenja pulpe, mogu da izazovu brojni uzročnici. Karijes zuba smatra se najčešćim i najznačajnijim uzrokom. Nažalost, i samo uklanjanje karijesa može djelovati štetno na pulpu zuba.
Kada dođe do zapaljenja pulpe u tkivu, dolazi do istih promjena kao i kod svakog drugog zapaljenja. Dolazi do širenja krvnih sudova i zapremine samog tkiva. Međutim, kako je pulpa okružena tvrdim zubnim tkivom, to je nemoguće da ona promijeni svoju zapreminu. Tako dolazi do povećanja pritiska u njoj, što, pored samog zapaljenja, izaziva oštećenje pulpe. Zbog povećanog pritiska dolazi do stvaranja bola i pri samom dodiru oboljelog zuba.
Ukoliko se u početnom stadijumu zapaljenja ne ukloni uzrok istog, tada dolazi do promjena na tkivu pulpe. Odumiru pojedine ćelije pulpe i zatvaraju se krvni sudovi, prvo na ograničenom području a onda i u čitavoj pulpi. U ovom periodu zub je najbolniji. Tada dolazi do jakih bolova, kako na najmanji dodir zuba, tako i do jakih spontanih večernjih bolova. Bol se pojačava na toplo i može se širiti na sve strane.
Ukoliko se u ovom stadijumu ne ukloni uzrok, dolazi do potpunog odumiranja pulpe i njenog raspadanja, tj. dolazi do stadijuma gangrene zuba. U ovoj fazi zub je bezbolan i neosjetljiv, jer su uništeni svi nervi koji se nalaze u njemu. Međutim, ovo je samo kratkotrajna bezbolna faza. Zapaljenje i infekcija se šire van granica zuba i zahvataju periodontalno tkivo, tj. pulpit prelazi u parodondit.
Pod pojmom parodontiti podrazumijevaju se oboljenja tkiva oko korijena zuba. Ova oboljenja mogu nastati pod dejstvom infekcije, traume ili nekih hemijskih uzroka. Infektivni uzrok najčešće predstavlja već inficirana pulpa zuba. Kao takva, ona predstavlja stalni izvor mikroorganizama i toksina koji izazivaju parodontontite.
Od simptoma koji se javljaju kod ovih oboljenja, prije svega se javlja bol na pritisak. Infekcija koja se nalazi oko korijena zuba dovodi do povećanja zapremine i do malog izdizanja zuba. Zagrizom na takav zub povećava se pritisak u zapaljenom prostoru pa dolazi do stvaranja bola.
Terapija ovih oboljenja svodi se na uklanjanje uzroka infekcije, tj. uklanjanje pulpe i liječenja kanala korijena. Ukoliko se ne ukloni uzrok oboljenja, doći će do širenja infekcije i stvaranja apscesa.
Piše: dr Miloš Radulović, stomatolog
Dodajte komentar