Astma je grčka riječ, a znači teško, kratkotrajno disanje. Prvi pisani opis astme potiče sa tog područja, iz II vijeka p. n. e., od Arteja iz Kapadokije. Bronhijalna astma se definiše kao hronična upala disajnih puteva koja izaziva njihovu povećanu preosjetljivost na razne spoljašnje uticaje. Oni uzrokuju suženje disajnih puteva, zbog čega se javljaju tegobe u vidu osjećaja otežanog disanja, kašlja, zviždanja u grudima. Tegobe se najčešće javljaju noću ili u ranim jutarnjim časovima, ali mogu biti prisutne i tokom dana. Do napada obično dolazi kada je u neposrednoj okolini prisutan neki provokativni faktor astme.
Bronhijalna astma poprimila je krajem 20. vijeka velike razmjere širom svijeta i nastavlja tu tendenciju i u trećem milenijumu. Postoje brojni statistički podaci o porastu učestalosti astme u cijelom svijetu. U našoj zemlji, takođe, sve je veći broj oboljelih od bronhijalne astme.
Uzrok nastanka
Brojni su uzroci nastanka astme, a dijele se na spoljašnje i unutrašnje. Spoljašnji se odnose na okruženje u kojem čovjek živi (aerozagađenja, globalno zagrijavanje planete, promjena klimatskih faktora, urbanizacija, veća prisutnost alergena i polena u vazduhu…), a unutrašnji na samog oboljelog (genetska predispozicija, način života, ishrana sa upotrebom aditiva, tzv. fast food ishrana, štetna navika pušenja, učestale infekcije, stalan boravak u kući, a rijetko u prirodi…). Udruženo djelovanje tih faktora izaziva pojavu bolesti.
Atopijska konstitucija (nasljedni faktori) ili sklonost organizma da u kontaktu sa alergenima iz okoline stvara velike količine imunoglobulina E predstavlja značajan predisponirajući faktor za astmu. Dokazano je da se atopijska konstitucija češće javlja u nekim porodicama, što povećava rizik njenih članova da obole od astme ili neke druge alergijske bolesti.
Dijagnoza
Dijagnoza astme postavlja se na osnovu: anamneze, fizikalnog nalaza, rendgenskog nalaza pluća, imunoloških testova, spirometrije, pik floumetrije, dok međunarodne smjernice za dijagnostikovanje i liječenje astme ukazuju na to da primarni cilj liječenja treba da bude optimalna kontrola bolesti. Optimalna kontrola podrazumijeva minimalnu pojavu dnevnih i noćnih simptoma (kašalj, nedostatak vazduha, sviranje u grudima) kao i potrebu za ljekovima koji šire disajne puteve. Da bi se to postiglo potrebne su 4 međusobno zavisne komponente. Prva komponenta je uspostavljanje partnerskog odnosa između ljekara i bolesnika. Druga podrazumijeva otkrivanje i smanjivanje izloženosti faktorima rizika. Treća se odnosi na procjenu, liječenje i praćenje astme. Četvrta komponenta je odgovarajuće liječenje pogoršanja bolesti.
Liječenje
Za liječenje bronhijalne astme koriste se dvije grupe jekova. To su oni za brzo otklanjanje simptoma i oni za prevenciju simptoma. Izbor liječenja određuje se prema stepenu kontrole astme, terapiji koju bolesnik već dobija, farmakološkim svojstvima i dostupnosti različitih vrsta ljekova, kao i u skladu sa ekonomskim uslovima. Prednost se daje inhalatornom načinu primjene ljekova (putem udisanja), jer se tako postiže neposredan kontakt lijeka sa velikom površinom traheobronhijalnog stabla. Početak djelovanja je brz, primjenjuju se male doze ljekova a mogući neželjeni efekti su mali.
Zahvaljujući razvoju farmaceutske industrije, na našem tržištu postoje ljekovi izbora – fiksne kombinacije inhalacionih kortikosteroida, pomoću kojih se želi postići optimalna kontrola bolesti.
Prevencija
Posljednjih godina zapažen je veliki porast obolijevanja od astme, kako u razvijenim zemljama tako i u našoj sredini. U anketi sprovedenoj u našoj ustanovi, Specijalnoj bolnici za plućne bolesti – Brezovik u Nikšiću, u toku decembra 2012. god., došli smo do saznanja da većina ispitanika prepoznaje simptome bronhijalne astme, ali ne i mjere njene prevencije. Zato je neophodno da se organizuju prigodna predavanja na javnim mjestima (školama), elektronskim medijima (televizija, radio). Na taj način svako može da stekne saznanja o ovoj bolesti i da shvati da čak i bolesnici sa astmom mogu imati savršeno normalan život, baviti se sportom, ukoliko su pažljivo praćeni od strane ljekara, i izbjegavati faktore koji prouzrokuju pogoršanja astme.
Značaj klimatskih uslova
Pod idealnom klimom za asmatičare podrazumijeva se mjesto sa suvim toplim vazduhom i bez aero-zagađenja. Ranije su ljekari preporučivali asmatičarima da odlaze u Egipat i Izrael. S obzirom na cijenu takvog putovanja, u našoj zemlji se uglavnom preporučuje boravak na moru, planini ili u banji. Svako klimatsko liječenje pomaže, ali samo ukoliko traje tri mjeseca, mada je najbolje šest mjeseci. Svi kraći boravci imaju negativan efekat. Plućima je potrebno oko dvije nedjelje da se priviknu na promjenu klime i tek tada liječenje počinje da djeluje. Loše je da se pacijenti upućuju na planinu pa na more. Tada oni dva puta mijenjaju klimu. Na kliničko liječenje treba upućivati samo pacijente čija se astma nalazi pod kontrolom.
Pri izboru mjesta za liječenje, treba poštovati sljedeće kriterijume: izbjegavati mjesta sa aerozagađenjem, izbjegavati mjesta sa velikom vlažnošću vazduha, izbjegavati mjesta u dolinama ili pored velikih rijeka.
Prirodne oaze zdravlja
Dejstvo primorske klime Boke kotorske na bolesnike sa bronhijalnom astmom koji dolaze iz drugih krajeva radi liječenja, analizirano je u više navrata i objavljeno u medicinskoj literaturi bivše Jugoslavije, kao i stranoj literaturi. Interesantno je navesti da se u posljednje vrijeme dosta govori o regionu tvrđave Španjola u Herceg Novom, čija klima povoljno utiče na kontrolu bronhijalne astme. Podaci iz zbornika radova „Boka”, Putopisi Evlije Čelebije, turskog putopisca XVII vijeka, govore i da je ovaj region poznat po tome još iz perioda turske vlasti, kada su u Gornji grad, što danas predstavlja sinonim za tvrđavu Španjola, dolazili naučnici da se nadišu svježeg vazduha.
S obzirom na to da se oboljelima od astme preporučuje boravak na moru i planini, ovakva prirodna oaza, zbog specifičnog vazduha „ruže vjetrova”, idealne nadmorske visine, gdje se sudaraju mediteranska i planinska vazdušna strujanja, veoma povoljno djeluje na opstruktivne bolesti pluća i može biti od pomoći za sve koji imaju problema sa bronhijalnom astmom.
Piše: dr med. Olivera Grubač, specijalista pneumoftiziolog Specijalne bolnica za plućne bolesti – Brezovik
