Kognitivna teorija depresija bazira se na tvrdnji da način mišljenja, tj. način tumačenja, procjenjivanja, obrade podataka i zaključivanja, određuju oblik emocionalnog reagovanja, pa i psihopatologije.
Evolucionistička teorija drži da depresija nastaje zbog prevalencije submisivnog ponašanja (potčinjavanje, pokoravanje). Depresija se u ovom slučaju prije svega javlja u socijalnom i interpersonalnom kontaktu. Ove pojave praćene su strategijom popuštanja i povlačenja u stresnim okolnostima.
Sa spiritualno-transcendentnog aspekta, duhovna i religijska vjerovanja bitno utiču na kogniciju ljudi, afektivni život i motivaciju ponašanja. Inače, duhovnost se može shvatiti kao: usmjerenost na Boga (viša sila), pitanje smisla postojanja, svrhe života i sposobnost samotranscendencije. Po ovom konceptu, depresije se često javljaju kod osoba koje nijesu našle svoje „mjesto pod suncem” i osjećale se svojim na svome, pri čemu mahom misle da sa njima nije nešto u redu, a da je svijet koji ih okružuje realan (takav mora biti).
Depresivne ličnosti Boga vide kao svemogućeg i nemilosrdnog, a sebe kao beznačajne i u sumnji da će doživjeti njegovo Milosrđe. Bog je spasitelj, ali i tiranin, kada ne usliši njihove molitve, kada imaju osjećaj da su pogriješili i kada vjeruju da ih je Bog ostavio. Tada gube vjeru i traže utjehu na drugoj strani. To se slaže i sa psihodinamskim konceptom geneze depresije (depresivni bolesnici imaju strogi, rigidni i kažnjavajući superego).
Iz narativne perspektive, depresija, metaforički gledano, može biti dio jedne tužne ili gubitničke životne priče. Kroz priču se učimo kako živjeti i kako da se ponašamo, ali priča govori i o negativnim događajima, patnji i besmislu života. Depresija nastaje kod tragičnog osjećanja i egzistencijalnog besmisla. To prati narativni poremećaj selfa u smislu njegove pesimizacije, praćene osjećanjem poraza i besmisla.
Iz sistemske perspektive (čovjek se sastoji iz više različitih sistema), depresija je i bolest i specifičan način postojanja i ponašanja, povezan sa specifičnim sistemom vrijednosti, životne filozofije i tragičnog osjećanja života.
Može se zaključiti da je depresija, po svoj prilici, rezultat složene interakcije i sinhroniciteta raznovrsnih depresogenih činilaca koji se odvijaju u više ravni: biološkoj, psihičkoj, socijalnoj, antropološkoj.
Piše: dr Mirko Peković, spec. neuropsihijatrije
Add comment