Obavezno prijavljivanje u Registar
Direktor Instituta za javno zdravlje doc.dr Boban Mugoša, kazao je da postoji zakonska obaveza dijabetičara da se prijave u Registar šećerne bolesti.
– Tokom septembra, u saradnji sa Udruženjem endokrinologa i Fondom za zdravstvo sproveli smo stručni seminar u osam gradova, a pohađalo ga je preko 250 učesnika iz svih zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori. Seminar je bio posvećen unapređenju znanja i vještina na prevenciji, skriningu, liječenju i prijavljivanju dijabetesa. Očekivana uspješnost Nacionalne strategije zdravstvene zaštite dijabetičara u Crnoj Gori bazirana je na sprovođenju zacrtanog u strategijama zdravlja na nivou Republike, jer ako se to ne sprovodi, ne možemo očekivati uspješnost u pojedinačnim strategijama – rekao je dr Mugoša.
Dr Dragan Likić, rukovodilac Registra šećerne bolesti, kazao je da je prošle godine, prema podacima Internacionalne dijabetološke federacije, 21 milion novorođene djece bilo pod uticajem hiperglikemije.
– Evidentiran je porast uticaja dijabetisa tip II na hiperglikemiju u trudnosći, a preko 90 odsto slučajeva je iz nerazvijenih ili srednje razvijenih zemalja. Incidenca dijabetesa varira u državama unutar etničkih grupa, a nerijetka je i stres hiperglikemija, koja može biti najava budućeg dijabatesa. Incidenca stres hiperglikemije u manifestnom dijabetesu varira u širokom rasponu od 0 do 32 odsto. Najzastupljeniji dijabet kod djece i adolescenata je tip I, oko 90 odsto zastupljenosti. Prema Internacionalnoj dijabetološkoj federaciji, svake godine u svijetu oko 80.000 djece razvije dijabet tipa I – kazao je dr Likić, ističući da je Crna Gora na drugom mjestu u Evropi po zastupljenosti dijabeta kod starijih od 20 godina.
– Svaki četvrti odrasli stanovnik Crne Gore ima neki poremećaj glikoregulacije. U Crnoj Gori je prošle godine bilo preko 34.000 ljudi sa dijagnozom dijabetesa, od čega mlađih od 20 godina 413, a 5.453 je bilo sa dijagnozom dijabeta tipa I, dok je gestacijskih dijabetesa registrovano 220. Podaci iz Registra šećerne bolesti ukazuju da više od 82 odsto oboljelih ima dijagnozu tip II, od čega je 32 odsto razvilo bolest do 40-te godine. Od dijabeta tipa I, 23 odsto razvilo je bolest do 14 godine – kazao je dr Likić, naglašavajući da će prijavljivanjem oboljelih postojati jasnija slika o dijabetu u Crnoj Gori.
Utiče priroda i nasljeđe
Doc. dr Olivera Miljanović, istakla je da nastanku dijabeta doprinosi priroda i nasljeđe, te da je danas poznato preko 20 regiona na ukupnom genomu u kojima se nalaze geni kandidati koji izazivaju polimorfnu sklonost.
– Najpoznatiji geni kandidati su klasa II i klasa I. Kao faktori spoljašnje sredine za tip I dijabetesa javljaju se virusne infekcije, ali je osnov izmijenjen odgovor, odnosno povećana autoimunost i autoimuni odgovor. Porodica sa genetskim rizikom za tip I je ona porodica koja ima makar jedno dijete sa jasno dokazanim dijabetom tip I. Tip II takođe spada u poligenski uslovljene sklonosti, ali je ona značajno manja u odnosu na faktore spoljašnje sredine. Ti faktori su vezani za stilove života, nepostojanje fizičke aktivnosti. Što se tiče gena kandidata za ovaj tip, njih je preko 10, a prevashodno se odnose na metabolizam insulina, odnosno na njegovu sekreciju i senzitivnost oslobađanja, a ne na genomski odgovor – kazala je dr Miljanović, dodajući da je najbolja prevencija i kontrola tipa II kontrola tjelesne težine i modifikovanje životnih navika.
Ona je kazala da dijabetes utiče na smanjenje reproduktivne moći, jer hiperglikemija dovodi do oštećenja mitohondrija spermatozoida, te do preranog starenja oocita jer se smanjuje unutarćelijsko prenošenje signala u njima, a to oštećuje jedarno DNK.
– Kao anomalije uz hiperglikemijsko stanje, dolazi do oštećenja razvoja žumančane kese, povećanja reprodukcije slobodnih radikala i nepravilnog metabolizma prostaglandina i monoimunocitola koji dalje imaju za posljedicu deficit anhedonske kisjeline, koja je veoma važna za prenošenje svih signal između citoplazme i jedra. Zbog tog deficita mijenja se geteski mehanizam. Zato je neophodno najmanje tri mjeseca prije začeća imati normalne vrijednosti glikemije jer u citoplazmi, koja predstavlja glavni milje epigenetske kontrole, postoji metabolička memorija. To znači da i nakon regulacije svi epigenetski kontrolni mehanizmi ostaju isti i veoma je teško umiriti gene ukoliko su oni u neprirodnom, drugačijem okruženju – kazala je dr Miljanović.
Dokazani faktori
Ginekolog dr Snežana Crnogorac, kazala je kako je dokazano da je dijabet u trudnoći faktor povećanog rizika od pobačaja, rizika od preeklampsije do koje dolazi tako što je zbog dijabeta povećana mogućnost hipertenzije.
– Povećan je rizik od kandidijaze, infekcija endometrijuma i urinarnog trakta. Takođe je povećan nivo kongenitalnih anomalija i intrauterine smrti bebe. Glikoregulacija tokom porođaja je važna, jer fetus ionako pati pri samom porođaju, a ako pati još zbog hipoglikemije to može imati dodatna neželjena dejstva. Važno je prepoznati gestacijski dijabet, pa treba raditi skrining rizičnih grupa, kao što su trudnice starije od 35 godina, one koje imaju predijabetis, upotrebljavaju kortikosteroide, te u slučaju da rođaci trudnice u prvom koljenui maju dijabetes. Kraj boksa
Dr Danojla Dakić istakla je da pregestacijski dijabet češće izaziva smrt ploda, a da je gestacijski češći kod gojaznih majki.
Dr Mira Samardžić naglasila je da je za uspješnost liječenja dijabetesa neophodno povjerenje između zdravstvenih radmnika i pacijenata.
– Loše liječeni dijabetes dovodi do komplikacija koje se odnose na cerebrovaskularne i kardiovaskularne bolesti, retinopatiju, nefropatiju i druge. Jedan od parametara je dostupnost zdravstvene zaštite, odnosno da se insulin uključi za nekoliko dana. U Crnoj Gori, što se toga tiče dobro stojimo, jer se insulin uključuje onda kada je potrebno, pošto su doktori dostupni. Najbolja terapija je ona kada insulin imitira prirodnu sekreciju insulin – naglasila je dr Samardžić.
Add comment