Herbalna medicina u terapiji bolesti digestivnog trakta

[heading size=”5”]U prijatnom ambijentu Skadarskog jezera poznata farmaceutska kuća Evropa lek, u saradnji sa kompanijama Engelhard arcnajmitelom i Štajgervaldom, 9.10.2010, sa početkom u 18.00 časova, upriličila je naučni skup na kom su izlagači bili prof. dr Branimir Nestorović, sa Univerzitetske dječje klinike u Beogradu, i doc. dr Srđan Đuranović, iz Kliničkog centra Srbije[/heading]

Bolesti digestivnog trakta predstavljaju jedan od brojnijih sektora u obolijevanju opšte populacije. Trećina ukupnog broja pacijenata koji dođu u gastroenterološku ambulantu pati od funkcionalne dispepsije i sindroma iritabilnog crijeva, a ostali funkcionalni poremećaji javljalju se kod još 15% te populacije. Objašnjavajući da se oko polovine ukupnog broja pacijenata koji dođu u ga­stroenterološku ambulantu obrati ljekaru zbog funkcional­nog poremećaja, doc. dr Srđan Đuranović ukazao je na činjenicu da je primarni zadatak gastroenterologa da kod ovih pacijenata isključi prisustvo ostalih organskih bolesti: inflamatorne bolesti crijeva, ulkusnu bolest, bolest jetre, 60%; organska dispepsija, kod bolesnika sa dispeptičnim tegobama nastalim zbog gastroezofagnog reluksa, ulkusne bolesti, bolesti pankreasa itd.; i dispeptičkih tegoba nastalih zbog simptoma uzrokovanih dešavanjima izvan gastrointestinalnog trakta: bolesti srca, mišića i dr. organa. Funkciona­lna dispepsija označava prisustvo simptoma za koje se pretpostavlja da potiču iz gastroduodenalne regije, pri čemu su isključeni drugi, organski uzroci tegoba. – Vrlo je važno da naglasimo da za pacijenta koji ima te tegobe u trajanju od nekoliko dana, ne možemo da kažemo da ima funkcionalnu dispepsiju. Ukoliko tegobe traju 3 mjeseca tokom posljedn­jih 6 mjeseci, a ta 3 mjeseca ne moraju biti u kontinuitetu, onkološke probleme itd. kako bi otpočeli tretman suzbijanja funkcionalnih bolesti pacijenta.

Kao veoma prisutan gastrointestinalni entitet koji se javlja zbog tri različite grupe razloga: funkcionalna dispepsija, gotovo polovina ukupnog broja pacijenata, ili čak onda za takve pacijente možemo da kažemo da imaju funk­cionalnu dispepsiju. Vrlo je bitno razumjeti da se simptomi funkcionalne dispepsije ne mogu objasniti samo po­remećenim motilitetom odnosno pokretljivošću digestivnog trakta, već se oni definišu, sa jedne strane motilitetom, s druge strane visceralnom hipersenzitivnošću, inlamacijom i disfunkcijom sluzokože i, naravno, disfunkcijom između centralnog nervnog sistema i gastrointestinalnog trakta – objašnjavajući simptomatologiju istakao je doc. dr Srđan Đuranović. Postprandijalna nadutost, rana sitost, pojava bola koji „struže” u sredini stomaka i osjećaj žarenja sredinom stomaka redovne su pojave kod pacijenata sa funkcionalnom dispepsijom. Odsustvo organskog bola do­kazuje se, kako je napomenuto ovom prilikom, nekom dijagnostičkom procedurom, npr. gastroskopijom.

U opisivanju funkcionalne dispepsije u medicin­skoj nauci postoji terminološki problem. On je nastao zbog nepodudarnosti viđenja savremenih kliničkih škola i onih koje su im prethodile. Rad ekspertskih grupa u Rimu 1999. i 2006. godine i donošenje klasifkacija ovih poremeća­ja, doprinijeli su boljem uspostavljanju univerzalnosti u terminologiji. – Danas dispepsiju sličnu ulkusu nazivamo sindrom bola u epigastrijumu. S druge strane, dispepsija slična dismotilitetu je sindrom postprandijalne nelagod­nosti. Interesantno je da su 2006. godine, po prvi put, preživanje, hronična idiopatska mučnina i sindrom ponavljanog povraćanja dobili “pravo glasa”, odnosno, uvršćeni su u klasifikaciju – pojasnio je neke od termina doc. dr Srđan Đuranović. – Dispepsija slična ulkusu se klinički manifestuje bolom u epigastrijumu, noćnim tegobama i tipičnim poboljšanjem poslije jela. Ovaj vid poremećaja nije povezan sa uzimanjem obroka. Kod dispepsije slične dismotilitetu javljaju se mučnina, nadutost, rana sitost i tipično pogoršanje stanja poslije uzimanja hrane. Ako pacijent ima neku od ovih grupa tegoba, a uzgred ima i gorušicu i osećaj vraćanja hrane u jednjak, govorimo o tzv overlap sindromu.

Dispepsija je najčešće polisimptomatska bolest. Preko 90% tih pacijenata ima dva ili više simptoma, a čak 80% pacijenata ima pet ili više simptoma. Pacijentima sa nekomplikovanom dispepsijom, koji ne uzimaju ne-steroidne antiinflamatorne lijekove, kako je naveo dr Đuranović, treba savjetovati promjenu životnih navika i promjenu dijetetskog režima. Ukoliko tegobe i dalje traju, treba izvršiti testiranje nekom od neinvazivnih metoda, na Helikobakter pilori, serološkim ili urea izdisajnim testom i si. Medikamentoznom liječenju treba pristupiti ako pacijent osjeća tegobe i nakon izlječenja Helikobakter pilori infekcije.

Postoji čitav niz različitih grupa lijekova koji se koriste u liječenju dispepsije: lijekovi koji smanjuju kisjelinsku selekciju, lijekovi koji smanjuju nadutost i oblažu sluzokožu digestivnog trakta, herbalna terapija, koja u posljednje vrijeme dolazi i na naše tržište, prokinetici ili motilitetni lijekovi, lijekovi protiv Helikobakter pilori, antidepresivi ali i placebo.

Objašnjavajući dejstvo veoma popularnih inhibitora protonske pumpe koje se bazira na blokiranju vodonično-kalijumske pumpe, čime se postiže dugovre-mena inhibicija kisjelinske sekrecije, doc. dr Srđan Đuranović predstavio je neke od rezultata istraživanja koja pokazuju daje, uopšte uzevši, ova grupa lijekova efekasnija u liječenju funkcionalne dispepsije od placeba, posebno kada je riječ o liječenju dispepsije slične ulkusu, ali da nije efikasnija od placeba u liječenju dispepsija tipa dismotiliteta. Prokinetici, značajna grupa ljekova u ovoj oblasti, kako je objašnjeno ovom prilikom, djeluju na način što inhibiraju dopaminske D-2 i serotoninske 5HT3 receptore i stimulišu serotoninske 5HT4 receptore. Prokinetici dovode do povećanje pritiska u donjem ezofagijalnom sfinkteru i povećavaju propuluzivnost želuca, ubrzavaju pasažu sadržaja kroz gornji dio gastrointestinalnog trakta i poboljšavaju akomodaciju fundusa želuca. Na taj način ova grupa lijekova utiče na smanjenje nadutosti poslije uzi­manja uobičajenog obroka.

Biljni lijek Iberoga poboljšava dvije vrlo važne reakcije: relaksira fundus želuca i poboljšava akomodaciju, povećava tonus antruma i poboljšava propulzivnost želuca, ali i smanju sekreciju kiselina u želucu. To je biljni preparat sačinjen od 9 različitih biljnih komponenti. Doc. dr Srđan Đuranović naglasio je da nije riječ o pomoćnom ljekovitom sredstvu, već o lijeku koji je registrovan na našem farma­ceutskom tržištu i koristi se u terapiji pacijenata koji imaju funkcionalnu dispepsiju i sindrom iritabilnog (nervoznog) crijeva.

Sindrom iritabilnog crijeva jedan je od veoma čestih poremećaja srednjeg i donjeg dijela digestivnog trakta i često se preklapa sa simptomatologijom funkciona­lne dispepsije. Abdominalni bol i nelagodnost koji su povezani sa defekacijom ili promjenom ritma crijevnog pražnjenja, olakšanje nakon defekacije, promjena uče­stalosti defekacije, promjena konzistencije stolice (zatvor / proliv), osnovni su simptomi sindroma iritabilnog crijeva, poremećaja od kog, kako je naveo doc. dr Đuranović, pati oko polovina od ukupnog broja pacijenata sa funkcional­nim digestivnim promjenama. Za dijagnostikovanje ovog poremećaja neophodno je da pacijent ima tegobe tokom 3 dana mjesečno u posljednjih 3 mjeseca.

Laboratorijske pretrage, testovi na mikroskopski vidljivu krv u stolici, brojne metode uvida u stanje pacijen­tovog debelog crijeva (kolona) čine osnovni pristup u dijag­nostici. Kolonoskopija, međutim, preporuka je doc. dr Đuranovića, u ovim slučajevima nije uvijek indikovana na početku dijagnostike. On je naveo da je za izvodjenje popu­larnog hemofec testa (test na mikroskopski vidljivu krv u stolici), ali i ostalih slično koncipiranih uobičajenih testova, bitno shvatiti značaj primjene „bijele dijete” u trajanju od makar 3 dana prije davanja uzorka stolice koji se testira. Pored toga, hemofec test nije uputno vršiti kod pacijenata koji su uočili pojavu svježe krvi u stolici. Napretkom tehnologije, danas se polako prelazi na primjenu tzv. imunohemijskih testova prije kojih nije neophodno da pacijent bude na dijeti, a kako je test vrlo precizan, dovoljno je samo jednom dati uzorak stolice za testiranje. Ova metoda se u Crnoj Gori primjenjuje u DZ Danilovgrad, u sklopu Pilot projekta prevencije i ranog otkrivanja kolorektalnog karcinoma.

Funcionalna dispepsija i sindrom iritabilnog crijeva su polisimptomatske bolesti koje zahtijevaju individualizovani pristup u liječenju. Terapija ove bolesti još nije do kraja standardizovana. Bez obzira na terapijski modalitet pri­mjenjivan kako kod funkcionalne dispepsije, tako i kod sindroma iritabilnog crijeva, moramo biti svjesni da će oko polovina pacijenata biti potpuno izliječena i zadovoljna. Ona druga polovina će s vremena na vrijeme dolaziti u gastroenterološku ambulantu i na taj način popunjavati gotovo polovinu broja naših pacijenata u svakodnevnoj praksi – saopštio je na kraju doc. dr Srđan Đuranović.