Takva upala se može prikazati u MRI (magnetnoj rezonanci). Pri tome se mogu vidjeti gore navedene strukturne promjene ili destrukcije tetiva u rotatornoj manžeti i eventualno prisutne degenerativne promjene na koštano-zglobnim strukturama.
Šta je adekvatna terapija Impingementsindroma ramena?
Razlikujemo konzervativnu terapiju od operativne. Pod konzervativnom terapijom podrazumijevamo: – medikamentoznu – fizikalnu i fizioterapiju – injekcione terapije
Osnovno pravilo u liječenju jeste: “što prije to bolje”. Rezultati liječenja su mnogo bolji ako ne gubimo vrijeme pri dijagnostici i početku jedne standardizovane terapije. Kao prvo, treba pacijentu dati instrukcije koje pokrete treba da izbjegava u smislu vremenski ograničene apstinencije tih pokreta radi smanjenja iritacije. Odmah ukjluciti u akutnoj fazi krioterapiju (led) i kompresiju. U hroničnoj fazi oboljenja može da se koristi i blaga toplota, pošto utiče na smanjejnje bola. Paralelno početi terapiju sa nesteroidalnim antireumaticima (NSAIR) u terapijskoj dozi ograničenog trajanja.
Trakcione vježbe u sklopu fizioterapije mogu biti sastav terapije smanjejna bola i sačuvanja pokretljivosti zgloba. Pri tome treba i jačati pomoćnu muskulaturu ramenog zgloba.
Značajno mjesto u liječenju zauzimaju injekcione terapije. Prednosti su evidentne, lijek se direktno aplicira u oboljeli region, pomoću depot preparata ljekova imamo antizapaljenski lijek (preparat bez kristalinih primjesa) duže vremena na raspolaganju. Te injekcije mogu da imaju različite ciljeve liječenja: u akutnoj fazi smanjenje bola i antiinflamatorno terpijsko dejstvo, u hroničnim situacijama se mogu uključiti supstance radi poboljsanja triboloske situacije u samom zglobu i u subacromialnom prostoru.
U poslednjih nekoliko godina koristimo original PRP terapiju (Platelet rich plasma). U pravom trenutku uključena, može da suzbije zapaljenje i da spriječi proces degeneracije rotatorne manžete. Pri tome mora da se naglasi da samo treba koristiti “original” PRP terapiju, gde se PRP u zatvorenom, i za to predvidjenom komorskom sistemu priprema, sterilno izdvoji i pod strogim kautelima asepse i antisepse aplicira pacijentu. Samo tako može da profitira pacijent od takve terapije. Nazalost, u poslednje vrijeme se deklarišu terapije kao PRP, gdjee se međutim radi samo o plazmi.
Kod slučajeva oboljenja koja su refraktarni na gore, mora da se primijeni operativna terapija da ne bi došlo do ozbiljnih strukturno-degenerativnih promjena koje rezultiraju u destrukciji zgloba i na kraju u trajnom gubljenju funkcije zgloba ramena.
U današnje vrijeme nam stoje na raspolaganju endoskopske, minimal invazivne i otvorene operativne metode.
U savremenoj hirurgiji ramena i liječenja impingementsindroma, na prvom mjestu stoji endoskopska metoda. U rukama iskusnog operatera može artroskopski da se izvrši subacromialna dekompresija, bursektomija, cheilotomija, shaving, sinovektomia, acromioplastika i otklanjanje kalcifikata u slučajevima tendinitis calcarea pomocu”needeling” metode.
Ako je već došlo do velikih defekata u strukturama ramena, onda nam stoje razne otvorene operativne metode na raspolaganju.
Na kraju, može da se rezimira da je značajno da se pacijent bez dužeg vremenskog odlaganje treba predstaviti specijalisti ortopedije, gde treba odmah da se izvrši sva potrebna dijakgnostika i trenutno da se počne sa adekvatnom terapijom.
Dr Dejan Sickinger, spec. ortopedije
Ortopedija Bar/Minhen
Add comment