Raskoš i ljepota boja, simbola i skrivenih znakova lako su uočljivi na slikama crnogorskog umjetnika Milutina Obradovića. Svijet kome se u slikama predaje, drugačiji od svijeta u kome živi, ali ta dva njegova mikrokosmosa povezuju zajedničke emocije, ljubav i strast kao pokretačke snage.
U svijet likovne umjetnosti uplovio je jako ranao, još kao dječak, i do dan danas mu je vijeran.
U taj čarobni svijet slikarstva prepun strasti, ljubavi i boja, zakoračio sam još u osnovnoj školi. Tu zagonetku tajne slikarstva, kojoj su vrata bila odškrinuta, prvi mi je zadao moj otac, a kasnije u školi uobličio moj nastavnik likovne kulture Miloje Kovačević. Veoma su me zanimali životi umjetnika i njihova objašnjenja i shvatanja vremena u kome su živjeli. Način na koji umjetnici, slikari predstavljaju svoju ličnost dajući svoju poruku, a to je da svoje vrijeme nikada ne poklanjaju uzaludnosti života, veoma me je privlačila.
Njegove radove publika je mogla da vidi na brojnim kolektivnim i samostalnim ižložbama širom Crne Gore i okruženja. Svaka nova ižložba inspiriše ga da i dalje stvara i da nesebično svoje biće prenosi na svoje radove.
Umjetnost je živa samo onda kada se publikuje i kada se javno predstavlja. Svaka moja izložba je novo ogoljavanje mog dara-talenta i mojih najdubljih emocionalnih stanja. Svaka moja slika bilježi jedan način i jedno razmišljanje o meni, mom životu, o onom šta je bilo i onome što je moglo biti. Publika koja posjećuje moje izložbe, gleda segmente mog života i mojih najtajanstvenijih impulsa predstavljenih bojom, motivom i linijom. Svaka nova izložba je novo shavatnje mene, i uvijek moje slike drugačije žive, ponašaju se i izgledaju u različitim galerijiskim izložbenim prostorima.
Opštepoznata je činjenica da je najteže dobiti potvrdu uspjeha od sredine u kojoj živiš i stvaraš, tako da je i Milutin bio najviše uzbuđen tokom otvaranje izložbe u rodnom Bijelom Polju.
Desetog aprila 2014. godine sam se prvi put predstavio publici u svom rodnom gradu. Život provodim u malim gradskim sredinama. Rođen sam u Bijelom Polju, studirao na Cetinju, tako da sam navikao i ne bih mogao da živim bez tih „običnih“ malih sredina punih intimnosti.
Kada sam se predstavljao svom rodnom gradu imao sam najvćeu tremu. To mora da je zbog intimnosti koja živi i proizilazi iz konstantnih, svakodnevnih gradskih poznanstva. Mada, nikada nijesam ni imao iskrenije čestitke za svoje stvaralaštvo od onih koje sam dobio u Bijelom Polju.
Njegova umjetnost zakucala je na velika vrata. Čuveni Njujorški magazin Wall Street Journal pisao o njegovom stvaralaštvu.
Prija činjenica da sam jedini i prvi umjetnik ne samo sa prostora Crne Gore, nego i sa Balkana, o kom je pisao svjetski časopis najvećeg renomea Wall Street Journal. Njihovo interesovanje da pišu o mom slikarstvu počelo je nakon moje izložbe u Kotoru u aprilu 2015.
Tek nakon intervjua u Wall Steet-u počinjem biti svjestan koliko je to veliki domet. Mnogo me je to podstaklo i navelo da shvatim da moje slikarstvo ima nešto čega u svijetu nema, a što svijet treba da vidi, i da je to nešto nastalo u Crnoj Gori, u Bjielom Polju. Jako sam ponosan što je moje slikarstvo dokazalo da velike ličnosti i umjetnosti ne moraju da žive u Parizu, ili nekim svjetskim gradovima, već da mogu živjeti i u zemlji bisera i trnja kakva je Crne Gora. Inspiraciju za svoje stvaralaštvo pronalazi u neposrednom doživljaju svijeta koji ga okružuje i osjećanjima koje taj svijet izaziva.
Inspirišem se najiskrenijim doživljajem svojih emocija, kako trenutnih, tako i emocija koje sam imao u bliskoj ili dalekoj prošlosti prema nečemu ili prema nekome. Na mojim platnima prisutan je portret glave konja, koji simbolizuje muškost, strast, romantičnost i tajnovitost, ali je on uvijek prekriven simbolima bezbrižnog djetinjstva, žuborom rijeke Lim, snovima otvorenih očiju i ogromnom maštom diječaka koju nosi snaga vulkana.
Njegove slike nastaju kao proizvod njegovog duha željnog pronalaženja mira, spokoja i ljubavi na nekom drugom mjestu.
Slikarstvo je sveti čin stvaranja. Slikar u to stanje ulazi i dobija neku vrstu uloge Boga, jer stvara svijet po svom nahođenju, svojim željama i svojoj moći. U svakom čovjeku, pored svih želja, samo je jedna bitna i uvijek živa i jaka, a to je želja da se nađe mir, spozna svoje biće i nadanje pretvori u jastuk na kome će mirno, bez straha nasloniti glavu i utonuti u spokoj.
Add comment