Jedan od članova Savjetodavnog komiteta Evrotransplanta, prof. dr Josip Pazini, ekspert Kliničkog centra u Zagrebu, detaljno je opisao način funkcionisanja dodjele tjelesnih organa posredstvom Evrotransplanta, projekta koji je u velikoj mjeri zaživio u Hrvatskoj, državi koja se od 2008. godine nalazi na 11-om mjestu u rangu evropskih zemalja po stepenu ostvarenosti ovog programa. Sistem bodovanja referenci predstavlja osnovni oblik vrednovanja koje je neophodno izvršiti da bi se ostvarilo pravo dodjele organa. Kompatibilnost krvnih grupa, starosno doba potraživača organa (prednost imaju djeca i omladina starosti 11-16 godina), kao i pripadnost istoj državi, neki su od faktora relevantnih za dodjelu dodatnih bodova. Proširenost tržišta raspoloživih donacija i mogućnost ostvarivanja ponude u roku od 24 časa ukazuju na efikasnost funkcionisanja ovog sistema donatorstva.
Pozivom na služenje ljudskom rodu, upućenom stručnjacima koji treba da se zainteresuju za oblast transplantologije, svoje predavanje je započela dr Jasna Stojić-Brezak, stručnjak Kliničkog centra Zagreba. Budući da, kako je navela, smrt mozga znači smrt organizma, ljekari imaju značajnu, i presudnu, ulogu u kategorisanju potencijalnih kadaveričnih donatora i, nakon obaveznog izvršenja etičkih i zakonskih preduslova, po dobijanju saglasnosti porodice, odgovorni su za kvalitetno održavanje hemodinamike davaoca tjelesnih organa. Sistem ostvarenja donatorstva koje se ostvaruje posredstvom Ministarstva zdravlja, registracije na Listu donatora, jednako je kompleksan kao i regulativa postavljanja dijagnoze smrti, ali je, uz ozbiljan angažman ljekara, cijeli proces moguće obaviti u roku neophodnom za izvršenje transplantacije. – Svako od nas će prije biti u situaciji da mu je potreban organ, nego da će darovati organ – poručila je na kraju dr Stojić-Brezak.
Govoreći o iskustvu u sprovođenju imunosupresivne transplantacije, dr Goran Paunović, predstavnik Kliničkog centra u Nišu, ukazao je na nekoliko novijih preporuka objavljenih u evropskim vodičima za dobru kliničku praksu. – U principu se sve pokreće sa ostvarenjem kompleksa T-celularnog receptora i CD-25 aktivacijom postimulatornih faktora ulaskom kalcijuma u ćeliju, što je početak jedne kaskadne reakcije za proliferaciju T-limfocita. Naš osnovni zadatak je primjena imunosupresivne terapije: da to onemogućimo -objasnio je dr Paunović. Primjena induktivne terapije prije početka transplantacije, trostruke imunosupresivne terapije, brzo smanjenje upotrebe kortikosteroida, i eventualna diskontinuacija njihove primjene, predstavljaju neke od savjeta čiju primjenu je, slijedeći preporuke medicinskih vodiča, predložio dr Paunović.
Dr Snežana Pavićević, dječiji nefrolog sa Instituta za bolesti djece KCCG-a, ukazala je na podatke prema kojima se ta ustanova suočava sa potrebom liječenja 23 pacijenta, od 2-og do 5-og stadijuma hronične srčane insuficijencije. U periodu 2001-2005. godine izvršene su dvije transplantacije tjelesnih organa živog donora, a trend porasta tog broja nije se nastavio u periodu do danas. Posebna iskustva svoje klinike u sprovođenju programa transplantacije predstavio je iprof. dr Igor Mitić, upravnik Klinike za nefrologiju i hemodijalizu u Novom Sadu. Iako mala, regionalna bolnica tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite, ova ustanova se zaista može pohvaliti uspješnim transplantološkim radom. Visok procenat zastupljenosti kadaveričnih intervencija (tokom 2010. izvršeno je 16), svega 12-16 časova trajanja vremena potrebnog za sprovođenje procedure koja prethodi izvršenju kadaverske transplantacije, te tradicija rada započeta od 1986. godine, preporučuju ovaj centar kao veoma značajan u regionu.
Crna Gora u ovom trenutku tek pokreće proces osposobljavanja resursa neophodnih za sprovođenje transplantativnog pristupa u liječenju. Ona posjeduje 10 centara za hemodijalizu. Od 2006. godine redovno dostavlja podatke o potrebama svojih pacijenata međunarodno validnom registru u kom su dostupni podaci za 58 država, čime je stala za stepenik bliže efkasnijem ostvarivanju donatorstava. Povećanje broja transplantacija za sada predstavlja jedan od prioriteta.
Stanje u oblasti transplantologije u BiH predstavljeno je izlaganjima triju predavača. Prof. dr Emina Resić, načelnica Odjeljenja nefrologije u Sarajevu, govorila je o iskustvu pokretanja projekta Donatorske mreže koji je započet 2002. godine. Ova nevladina, neproftabilna organizacija prevashodno je zadužena za edukaciju kako laičke tako i stručne javnosti. Do sada je, kako je navela dr Resić, podijeljeno 8.000 donatorskih kartica sa porukom Darujmo nadu, ali koordinatori programa nijesu zadovoljni konkretnim učinkom za šta glavnu smetnju predstavljaju nesprovođenje zakonske regulative, nizak skor dobijanja odobrenja od članova porodice za pristup izvršenju transplantacije, nedostatak stručnog interesovanja i sl. Prof. dr Enisa Mesić, načelnica Odjeljenja hemodijalize u Tuzli, kazala je da se uprkos postojanju brojnih ozbiljnih problema proces transplantacije obavlja, ali da je neophodno uključiti međunarodne organizacije, prevazići ozbiljne geopolitičke probleme koji otežavaju saradnju triju regionalnih centara, sprovođenja zakonskih normi tipa obaveznog utvrđivanja moždane smrti, te povećati broj kadaveričnih transplantacija. O transplantološkom iskustvu jedne od najmlađih klinika regiona, govorio je dr Darko Golić, šef Anesteziološke službe Kliničkog centra Banje Luke. Budući da je ova ustanova tek 2010. počela sa sprovođenjem programa presađivanja tjelesnih organa, izvršene su svega dvije transplantacije bubrega, i to sa živih donora. Podsjećajući na lično iskustvo posmatranja prestanka rada srčanog mišića mladića stradalog u saobraćajnoj nesreći, te podsjetivši na nepostojanje zakonske regulative koja bi omogućila transplantaciju srca u njegovoj zemlji, dr Golić je apelovao na neophodnost omogućavanja sprovođenja takvog procesa.
Prof. dr Nestor Tereska, stručnjak Kliničkog centra u Tirani, opisao je tradiciju sprovođenja programa transplantacije u Albaniji. Veoma ozbiljno su realizovane pripreme za sprovođenje programa, proširena mreža centara za dijalizu na gradove u kojima oni nijesu postojali (Đirokastro, Elbasan i dr.), osavremenjen Centar za transplantaciju u Tirani, te pokrenut projekat saradnje sa Barijem u cilju ustanovljenja novih servisa za nefrologiju, urologiju, imunologiju i bakteriologiju. Ono što, prema riječima dr Tereske, u ovom trenutku predstavlja problem u obuhvatnijem sprovođenju programa, jeste činjenica da veoma veliki broj građana Albanije odlazi u inostranstvo (Grčka, Italija, Pakistan) zbog obavljanja tih procedura. Dr Gregor Poglajen, koordinator Slovenija transplanta, organizacije koja je po rezultatima svog rada postala prestižna u regionu, govorio je o načinu organizacije i funkcionisanja ovog sistema. Slovenija transplant je jedan kompleksan sistem baziran na separatnom i povjerljivom sprovođenju dvaju programa: donatorstva i transplantacije. Sistem donatorstva, kako je objasnio dr Poglajen, posjeduje infrastrukturu od 9 donatorskih centara za čiji rad su zaduženi koordinatori. Orijentisan na aktivnu edukaciju građana, ovaj program uspješno funkcioniše u okviru Evrotransplanta.
Add comment