Kako je protekao 11. Edukativni kamp za osobe sa dijabetesom – u fokusu formiranje timova

0
197

Nakon 10 godina kontinuirane edukacije osoba sa dijabetesom i aktivnog učešća u radionicama oko 250 mladih koji imaju dijabetes tip 1, tradicionalni 11. Kamp, održan krajem avgusta u Baru,  u fokusu je  imao   edukaciju  medicinskog kadra, formiranje timova, a okupio je ljekare, medicinske sestre iz Crne Gore i zemalja regiona. Istaknuto je da je veoma važno da se na nivou primarne zdravstvene zaštite, u domovima zdravlja, prepozna potreba pacijenata da se oni edukuju, kako bi u toku liječenja imali što manje negativnih posljedica.

Sa 11. Kampa je poručeno da bi trebalo vratiti Savjetovališta za dijabetes u primarne zdravstvene zaštite jer primarni zadatak jeste prevencija i pored  najboljih ljekova, dobre  volje Fonda zdravstvene zaštite,  preventiva je mnogo važna. A, ona jeste zakazala zbog razumljivih epidemioloških okolnosti koje smo imali

Misija Kampa je sveobuhvatni pristup dijabetesu i  edukacija  o četiri najvažnija postulata u njegovom tretiranju – terapiji, ishrani, fizičkoj aktivnosti i samokontroli. Razmijenjujući  iskustva u liječenju, predavači su  istakli  koliko je važno da pacijenti, dok se dobro osjećaju, poštuju savjete struke. Takođe,  Kamp tematski obrađuje  aktuelne  savremene  terapijske opcije  za tretiranje dijabetesa – insulinskim pumpama i senzorima.

Kamp se održava u organizaciji NVO Društvo za borbu protiv šećerne bolesti Plavi krug Bar, čiji je osnivač dr Valentina Kalinić– endokrinolog.

Otvaranje Kampa u hotelu Princes imalo je emotivnu notu i podsjećanje na dva vrsna čovjeka, ljekare endokrinologe koji su radni vijek posvetili osobama sa dijabetesom, bili dio timova prethodnih Kampova, ali su  na žalost  preminuli: dr Elzani Čikić i prof. dr Božidaru Bojoviću.

– Imala sam divne učitelje,  koji su mi bili podrška i putokaz – prof. dr Božidara Bojovića dr Elzanu Čikić. Dali su  veliki doprinos pacijentima i društvu kad je u pitanju dijabetes, kazala je dr Kalinić podsjećajući na veliki doprinos dr Bojovića i dr Čikić.

-Za ovaj kamp spremili smo  brošura – piručnik   pod nazivom „Dijabetes nije prepreka za trudnoću“  što je i glavna tema istog.  Ako osoba  dobije dijabates u ranom dječjem uzrastu, sigurna sam da se svi pitaju „da li će se to dijete moći ostvariti kao roditelj?“. S obzirom da dijabetes zaista nije prepreka za trudnoću, (naravno ako osoba preuzme potpunu odgovornost za svoje stanje), kasnije može očekivati podršku endokrinologa, ginekologa, porodice, saputnika. Moj zadatak je da štampanim izdanjem, u kojem su objedinjeni primjeri, savjeti, preporuke, smjernice, a napisano jezikom pacijenta, budućim mladim majkama i očevima približim problematiku. Ovo je podrška „Plavog kruga“ u najvažnijoj misiji čovječanstva – rađanju zdravog potomstva, kazala je dr Kalinić.

Prof. dr Snežana Vujošević istakla je da je edukacija najvažniji lijek protiv različitih bolesti.

-Edukacija traje od prvog dana života u različitim sferama našeg života. Stalno se edukujemo i doedukujemo. Nadam se da će svako od nas dobiti neku novu informaciju, naučiti nešto novo i odavde izaći srećan, zadovoljan, ispunjen ljubavlju.  Nadam se da će ovi mladi ljudi ovdje imati štošta da nauče, jer moramo  da živimo u sadašnjosti, u današnjem danu, ali da mislimo na budućnost, kazala je prof. dr Vujošević.

Dr Igor Galić, direktor Instituta za javno zdravlje, naveo je da je Crna Gora  zemlja sa visokom zastupljenošću oboljelih od dijabetesa, sa nacionalnom prevalencijom od čak 11% i daljom tendencijom porasta broja oboljelih.

– Udio neotkrivenog, odnosno nedijagnostikovanog dijabetesa u prevalenciji, čini preko 20 hiljada odraslih osoba, što je prilično visoko za broj građana Crne Gore. Dijagnostikovani dijabetes ima preko 29.700 odraslih osoba u Crnoj Gori, podaci su iz Registra šećerne bolesti Instituta za javno zdravlje i zdravstvene evidencije domova zdravlja, istakao je dr Galić.

Prema riječima direktora Instituta za javno zdravlje godišnje u Crnoj Gori 20 do 30 djece do 14 godina ispolji dijabetes.

– Preventivni programi i preventivne radionice koje sprovodi NVO „Plavi krug“ su polazište u prevenciji obolijevanja i komplikacija  od dijabetesa, kazao je dr Galić.

Dr Slađana Ćorić, generalna direktorica Direktorata za zdravstvenu zaštitu, farmakologiju i regulisane profesije u Ministarstvu zdravlja, zahvalila je dr Kalinić na pozivu da podrži ovu manifestaciju.

– Ministarstvo zdravlja će naredni period posvetiti promociji zdravlja. Preventiva je nešto što će biti u fokusu. Mi smo mali sistem koji je potrebno održati, mnogi izazovi su pred nama, a prevencija je nešto što će pomoći da održimo kontinuitet u pružanju kvalitetne zdravstvene usluge, istakla je Ćorić.

V.d. direktora Fonda za zdravstveno osiguranje, Vuk Kadić naglasio je da će „Fond za zdravstveno osiguranje, kao i do sada, raditi ono što je u njegovom opisu posla, a to je obezbjeđivanje adekvatne zdravstvene zaštite za sve osiguranike“.

– Kada govorimo o senzorima i onome što je trenutno aktuelno, Fond bez obzira što senzori nisu nešto što je obavezno u okviru zdravstvenog osiguranja, i nisu na listi medicinskih pomagala, mi smo izašli u susret, u saradnji sa nevladinim organizacijama, Društvom za dijabetes i svim osiguranicima do osamnaeste godine refundiramo troškove i za aparat i za senzore, i to 28 senzora godišnje. Ja se nadam da je ovo jedna dobra osnova i da ćemo u nekom budućem vremenu, možda već sljedeće godine, omogućiti da se troškovi za senzore i aparate refundiraju i licima starijim od 18 godina. Koja će biti starosna granica, to je nešto o čemu moramo još da razgovaramo, jer moramo obezbijediti sredstva. Oko 300 ljudi između 18 i 26 godina koristi senzore. Za njih ćemo u narednom periodu pokušati da obezbijedimo te senzore. Ta stavka je projektovana Budžetom za narednu godinu“, kazao je Kadić.

-Ukoliko ne uspijemo, bar ćemo probati da u saradnji sa nevladinim i humanitarnim organizacijama, sa nekim fondacijama, probamo da obezbijedimo sredstva,  optimista je direktor Fonda za zdravstveno osiguranje.

Značajna sredstva za osobe sa dijabetesom u Crnu Goru stigla su iz Amerike. Na otvaranju Kampa saopšteno je da je  američko – albanska humanitarna organizacija “Naš zavičaj” osobama sa dijabetesom u Ulcinju, Baru, Plavu i Gusinju donirala 100.000 eura za senzore za praćenje nivoa šećera u krvi. Ovo je donacija porodice Dine i Ahmeta Kurmemaja, koja živi u SAD.

Otvaranju 11.edukativnog Kampa za osobe sa dijabetesom prisustvovao je predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević.

PREDRASUDE I PODRŠKE

O radu dr Elzane Čikić i prof. Božidara Bojovića, njihovoj pomoći da ispune svoju najveću želju, da se ostvare kao majke, vrlo emotivno su govorile Danijela Žugić i Veneranda Đonaj, a nešto kasnije i Danka Kljajević. One su podvukle da, uz poštovanje preporuka ljekara i redovnu terapiju, dijabetes nije prepreka majčinstvu. Želja za potomstvom je u prirodi žene i jača je od svakog stanja pa i od dijabetesa, koji nije prepreka za trudnoću. Iskustva žena sa dijabetesom su različita, a svakako dragocjena za one koje lome dileme, nedomice, strahovi, dok život potvrđuje da žena sa dijabetesom na svijet donosi zdravu bebu.  Ohrabriti,  ekukovati, osnažiti osobe sa dijabetesom, razmjenjivati iskustva bila je i ostala misija Kampa za osobe sa dijabetesom koji se 11. godinu održava u Baru. Na otvaranju 11. Edukativnog kampa za osobe sa dijabetesom svoja iskustva su podijelile žene koje su savladale predrasude, vladaju dijabetesom i srećne su majke.

Venerandi je na pragu punoljetstva dijagnostikovan dijabetes TIP 1.

– Ja sam 35 godina dijabetičar, četiri  puta dnevno primam insulin. Udata sam žena, srećna i ponosna majka sina od 24 godine, studenta medicine – šesta godina. I mi dijabetičarke možemo da budemo i roditelji, i dobre žene, i ponosne majke, priča Veneranda naglašavajući da je nemjerljivu podršku imala  u ljekaru, prof.dr Božidaru Bojoviću, internisti-endokrinologu.

– Doktor  Božidar Bojović  je ohrabrio mog supruga da se ženi sa mnom.  Upoznala sam supruga  kad sam imala 24-25 godina  i rekla mu da imam dijabetes. On je bio zatečen, zbunjen – šta sada? Tadašnji mladić, danas suprug  je pošao i pitao jednu doktorku za savjet.  Ona mu je rekla da je bolje da uzme ženu sa petoro djece, nego ženu dijabetičarku. Našao se na raskrsnici… Bio je hrabar, nije odustajao  i pošao je kod mog doktora Bojovića, koji mu je ulio  povjerenje. Doktor mu je rekao da sam ja dobar pacijent i da mogu da budem majka kao i sve druge majke koje nemaju dijabetes. Naravno,  moram da pratim šećer i imam regulisanu ishranu. Doktor Bojović je bio i stručan i dobar čovjek, navodi Veneranda koja decenijama drži dijabetes pod kontrolom primjenjujući zdrave stilove života i preporuke ljekara.

Svoje iskustvo podijelila je i mlada majka Danijela.

– Dijabetes je u moj život ušao aprila 1995.godine kada sam imala samo dvije  godine i 10 mjeseci. U vremenu kad su postojali “bistri” i “mutni”  insulin, a trakice za mjerenje glukoze su bile misaona imenica. Jedini način provjere i kontrole šećera u krvi bio je preko trakica za urin i određivanja ketona (jedan, dva, tri “krstida” – plusa). Moja majka je odigrala najveću ulogu u tome da danas, poslije 27 godina “staža” sa dijebetesom, živim bez komplikacija, priča Danijela koja je  nedavno rodila djevojčicu Aniku.

– Zahvaljajući dr Elzani Čikić, od januara 2021.godine koristim insulinsku pumpu. Moj san o potomstvu je stvarnost koju živim. Ostvarila sam se kao majka, ističe Danijela dodajući da I danas kad je majka, brižnost njene majke ne jenjava.

– Često nazove i pita – „je li ti radi insulinska pumpa, jesi li ti to provjerila“, ne vjerujući da ja mogu da brinem sama o sebi posle trideset godina. Takvi su roditelji, valjda ću i ja biti slična, ne znam, tek sam na početku. Moj put kroz dijabetes se odvijao kroz različite podrške – podrška je naravno krenula od uže i šire porodice, proširila se na školu, na kolege, prijatelje, drugove, kumove… Ali, ono što je najznačajnije, da nije bilo podrške doktora, možda ne bi bilo moguće da se ostvarim u ulozi majke. Godine 2018. se desila situacija da sam ja probala da budem korisnik insulinske pumpe, međutim, to se završilo spontanim pobačajem u trećem mjesecu. Malo je reći da sam se obeshrabrila i odustala od insulinske pumpe.  Zahvaljujući pokojnoj doktori Elzani Čikić, koja me je  motivisala da se opet vratim njoj i vratila mi nadu da može  da uspije.  Zaista mi je žao što noćas nije sa nama, da vidi rezultate našeg zajedničkog rada i truda i prvenstveno njene podrške, a to je da sam prije dva mjeseca rodila djevojčicu Aniku. Dijabetes nije prepreka za trudnoću – morate biti upućeni u svoje stanje. Niko vam ne može pomoći, ako sami sebi ne pomognete. Često volim da iskoristim riječi Meše Selimovića – Sam se spašavaš, ili ostaješ nespašen.  Niko vam ne može pomoći, ni od doktora, ni od okruženja, osim da budu podrška,  ako niste upućeni u svoje stanje. Morate se baviti sobom. Niko vam neće reći da je lako kao što i nije, ali da bi sve to uspjeli samo je potrebno da vjerujete i uspjećete, potvrđuje Danijela. Nije laka spoznaja da osoba ima dijebetes. Nije jednostavno ni za samu osobu, niti za njenu porodicu. Od trenutka uspostavljanja dijagnoze neophodno je mijenjati navike, primnjenjivati  dobru organizaciju života,  i disciplinu,  zdrave stilove života. Dijabetes prihvatiti kao stanje  i biti odlučan da se može živjeti kvalitetno.

Danka je imala iskustvo kroz sestru Danijelu, ali saznanje da ima   diabetes melitus tip 1 – bio je šok. Svaki dan je, kaže borba, ali vrijedi se boriti jer ima i za koga- sin Aleksa je nova dimenzija života.

– Naizgled obična prehlada se završila saznanjem da imam insulinsku rezistenciju. Nakon šest  mjeseci, dr Elzana Čikić je potvrdila dijagnozu: sa 21 godinu starosti, ustanovljen je diabetes melitus tip 1. Šok i nevjerica! Prvo sestra, pa ja. Sve mi je bilo poznato što se tiče samog stanja, ali kako prihvatiti stanje?!? Ni danas ne mogu reći da sam se pomirila sa tom činjenicom. Svaki dan je borba: računam koliko ću pojesti, koliko insulina dati, kad realizovati fizičku aktivnost…, a pritom živjeti i stvarti za život kao i svi ostali. U julu 2021.godine sam rodila zdravog dječaka Aleksu i trenutno sam na četiri doze insulina.

– Dijabetes nije prepreka za trudnoću. Nije bauk. Dijabetes je uvod da se ponašamo onako kako bi trebali i svi bez ovog stanja, zaključila je Danka.

Biljana Dabić