Dr Basri Muja, psihijatar
Dom zdravlja, Ulcinj
Depresija, kao poremećaj mentalnog zdravlja koji karakterišu hronično loše raspoloženje, nedostatak interesovanja za aktivnosti i opšti pad svakodnevnog funkcionisanja, predstavlja jedan od važnijih izazova savremene neuropsihijatrije. Kao jedan od vodećih uzroka invaliditeta u svijetu, ovaj poremećaj, po podacima SZO, pogađa više od 264 miliona ljudi širom svijeta. U nauci klasifikovana i kao veliki depresivni poremećaj (MDD[1]), depresija predstavlja više od običnog osjećaja tuge ili prolaska kroz težak period, pa je stoga neophopdno sprovesti liječenje da bi se ovo stanje poboljšalo.
Na pojavu depresije može negativno uticati genetska predispozicija, ali i neravnoteža neurotransmitera kao što su serotonin, norepinefrin i dopamin, hormonske promjene u vezi s nepravilnim funkcionisanjem štitne žlijezde, menopauze ili nakon porođaja. Takođe, ona može biti izazvana traumatskim događajima (zlostavljanje, zanemarivanje ili gubitak u ranom djetinjstvu), hronična izloženost stresu. Ljudi sa niskim samopoštovanjem ili oni koji su previše zavisni, samokritični ili pesimistični predstavljaju tipične profile depresivnih osoba. Pojedini krupni životni događaji (razvod, smrt voljene osobe ili gubitak posla) mogu predstavljati uvod u depresiju, a zloupotreba alkohola i droga može dovesti do pojave ili pogoršanja depresije. Kao uzrok ovog teškog stanja prepoznaje se i nedostatak socijalne podrške: izolacija i usamljenost.
Koji su simptomi?
Ovo je stanje koje karakteriše prisustvo osjećaja tuge ili praznine tokom većeg dijela dana, a prisutan je i osjećaj beznađa, sumornog pogleda na život i budućnost. Depresivne osobe su uglavnom razdražljive, pa je nizak prag razdražljivosti i frustracija zbog malih stvari. Uočljive su promjene u apetitu: značajan gubitak ili dobijanje težine koje nije uslovljeno dijetalnim režimom ishrane. Nesanica ili prekomjerno spavanje predstavljaju tipične poremećaje spavanja, a depresivne osobe imaju i stalni nedostatak energije i povećan umor. Povremeno se javljaju fizičke tegobe kao što su glavobolja ili problemi sa varenjem bez jasnog fizičkog uzroka. U kognitivne simptome depresije spadaju problemi sa fokusiranjem, pamćenjem ili donošenjem odluka, neodlučnost, a suicidnost je prisutna u vidu ponavljajućih misli o smrti, samoubilačkim idejama ili pokušajima.
Veliki depresivni poremećaj karakterišu ozbiljni simptomi koji ometaju sposobnost rada, spavanja, učenja, jedenja i uživanja u životu. Ukoliko ovo stanje traje duže od dvije godine radi se o perzistentnom depresivnom poremećaju (PDD). Takođe, ovo stanje može biti vezano za određeno doba godine, kada se smatra sezonskim afektivnim poremećajem (SAD). U pitanju je depresija koja se obično javlja u zimskim mjesecima kada ima manje prirodne sunčeve svjetlosti.
Liječenje
Značajan terapijski efekat ostvaruje se psihoterapijom, pri čemu kognitivno-bihejvioralna terapija (CBT) pomaže pacijentima da prepoznaju i promijene negativne misaone obrasce i ponašanja, a interpersonalna se fokusira na poboljšanje ličnih odnosa i obrazaca komunikacije. Psihijatri primjenjuju i psihodinamsku terapiju, terapiju dijalektičkog ponašanja i grupnu terapiju, a antidepresivi su osnovni ljekovi za promjenu toka bolesti kod ovih pacijenata. Oni uključuju selektivne inhibitore ponovnog uzimanja serotonina, inhibitore ponovnog preuzimanja serotonina-noradrenalina, triciklične antidepresive i inhibitore monoamin-oksidaze.
U cilju prevazilaženja ovog teškog stanja psihijatri savjetuju sprovođenje promjena životnog stila. Pacijentu je važno skrenuti pažnju na značaj redovnog vježbanja jer ono može pomoći u smanjenju simptoma i poboljšanju raspoloženja. Zdrava ishrana i uspostavljanje redovne rutine spavanja mogu uticati na poboljšanje mentalnog zdravlja.
Pored metoda konzervativnog liječenja danas postaje sve uočljiviji učinak i alternativnih tehnika uticaja na svjesnost i primjena meditacije. U pitanju su vježbe koje pomažu u upravljanju stresom i poboljšavaju emocionalnu regulaciju. Postoje indicije i da akupunktura može pomoći u prevazilaženju simptoma depresije. U cilju samopomoći pacijentima se savjetuje da vode računa o održavanju svakodnevne rutine te da postavljanjem malih, ostvarivih ciljeva utiču na povećanje samopouzdanja i jačanje osjećaja postignuća.
Emocionalnu podršku moguće je ostvariti kroz razgovor sa prijateljima i porodicom, tj. dijeljenje osjećanja sa osobama od povjerenja. U tom cilju moguće je pridružiti se i nekoj od grupa za pomoć depresivnim osobama. Upravljanje stresom ostvaruje se kroz primjenu tehnika opuštanja: duboko disanje, progresivna relaksacija mišića i joga, a savjetuje se i bavljenje hobijim, tj. aktivnostima koje donose radost i opuštanje.
Cijeli niz medicinskih stručnjaka uključen je u timsko prevazilaženje ovog ozbiljnog hroničnog stanja: psihijatri, psiholozi, terapeuti, tehničari, organizacije za mentalno zdravlje, mreže podrške i dr. Obezbijeđena je i nacionalna telefonska linija za prevenciju samoubistava, a postoje i lokalne službe za hitne slučajeve.
Boks: Znaci upozorenja
- Stalno osjećanje tuge, beznađa ili bezvrij
- Odustajanje od prijatelja i aktivnosti.
- Značajne promjene u nivou apetita, sna ili energije.
- Misli o samopovređivanju ili samoubistvu.
Razumijevanje složenosti depresije od suštinskog je značaja za prepoznavanje simptoma i traženje odgovarajućeg načina liječenja. Rana intervencija može značajno poboljšati ishode i kvalitet života, pa se ne treba ustručavati u smislu obraćanja za pomoć ukoliko kod sebe uočavate simptome depresije.
