Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) predstavlja skup hitnih mjera i postupaka oživljavanja koji se preduzimaju da bi bolesniku koji je doživio kardiorespiratorni arest (prestanak rada srca i disanja) ponovo uspostavili funkciju tih organa. Svakih 5 godina vodeći strucnjaci iz ove oblasti, iz 7 svjetskih udruženja koja se bave KPR-om, a obijedinjeni u komitetu ILCOR, (international liaison committee on rescuscitation), donose preporuke za primjenu KPR-a. Ono što moramo naglasiti u okviru novih preporuka KPR-a, jeste da one ne predstavljaju jedini način u njihovom izvođenju. One obuhvataju široko prihvaćen pristup kako reanimaciju izvesti sto uspješnije, što ne znači da su prošle preporuke imale nedostataka, ili da su bile pogrešne. Srčani zastoj – cardiac arrest, jeste nagla nesposobnost srca da pumpa krv u onoj količini koja je neophodna za funkcionisanje tkiva i organa. Kako je mozak najosjetljiviji na stanje bez kiseonika tj. na hipoksiju, on prvi podliježe ireverzibilnim promjenama za 3 do 5 minuta. U tom intervalu (tkz. Arrest vrijeme), reanimacija ima smisla. Izuzetak su djeca, hipotermijski uslovi kao i primjena barbiturata i cerebroprotektivnih ljekova. Srčani zastoj predstavlja samo onaj iznenadni prekid rada srca koji je potencijalno izlječiv i zahtijeva primjenu KPR-a. Ne smijemo ga izjednačavati sa zastojem srca koji nastaje kao završni čin svih fatalnih bolesti. Lanac preživljavanja, definisan od strane američkog udruzenja kardiologa (AHA), sastoji se iz 4 karike: I. Rano prepoznavanje i pozivanje ekipe HMP Rano prepoznavanje bola u grudima i rano pozivanje hmp povećava uspješnost reanimacije. Ukoliko je srčani zastoj već nastupio, veoma je važno prepoznati znakove, kao što su nereagovanje žrtve i nepravilno disanje ili odsutstvo disanja. Provjera karotidnog pulsa (ili bilo kojeg drugog pulsa) je dokazano nepouzdana metoda za dokazivanje prisustva ili odsustva cirkulacije, posebno od strane neiskusnog spasioca. Za neiskusne spasioce ključni znaci su da zrtva ne reaguje i ne diše normalno. II. Rano izvođenje mjera osnovnog održavanja života (basic life support – BLS) Ove mjere podrazumijevaju izvođenje kompresije grudnog koša i ventilacije, za neiskusne spasioce dovoljna je samo kompresija do stizanja ekipe hmp. Mjere KPR-a u okviru BLS-a podrazumijevaju sljedeće korake: – Provjeriti da li je mjesto bezbijedno, tj da li situacija i okruženje ugrožavaju spasioca i zrtvu; – Provjera disanja pomoću metode gledaj – slušaj – osjeti, procijeniti da li žrtva diše normalno. Gledaj disajne pokrete grudnog koša, slušaj da li postoji disajni šum i osjeti dah žrtve na svom obrazu. Za ovo izvođenje ne treba utrositi vise od 10 sekundi. Podizanje brade i istovremeni pritisak na čelo predstavlja jedinu metodu koja se preporučuje za otvaranje disajnog puta. Izvođenje trostrukog zahvata ostavlja se dobro uvježbanim spasiocima. Ukoliko je prisutno strano tijelo u disajnim putevima kod osobe bez svijesti, ono se može izvaditi prstima jedino ako je vidjivo u usnoj duplji. Odnos kompresija i ventilacija je 30:2. Izvodjenje vještačkog disanja – inspiratorni tidal volumen, po novim prepoukama je 500-600 ml tj 5-6 ml /kg/tt ili u praksi taj volumen se postiže vidljivim odizanjem grudnog koša pri ventilaciji. Trajanje inspirijuma je 1 sekunda. Maksimalni prekid u kompresiji grudnog kosa za izvođenje dva udaha ne treba biti duži od 10 sekundi. Pomoćna sredstva za održavanje disajnog puta jesu endotrahealna intubacija i alternativni načini obezbijeđenja disajnog puta, kao što su laringealne maske tubusi, kombi tubus I-gel laringealna maska (izvodi ih samo medicinski obučen kadar). Za neiskusne spasioce metoda usta na usta ili usta na nos predstavaljaju način za ventilaciju žrtve. Moramo napomenuti da spasioci, ukoliko to ne mogu ili ne žele da urade, mogu preskočiti ovu metodu, ali je kompresija grudnog koša ključna. Uspostavljanje cirkulacije: Započeti kompresiju grudnog koša u donjoj polovini grudne kosti. Frekvencija kompresije je 100-120 /min a pristisak na grudnu kost je toliki da potisnemo sternum 5-6 cm. U okviru BLS-a važno je znati da svaku reanimaciju počinjemo sa kompresijom grudnog koša, koju ne smjemo prekidati u toku oživljavanja pacijenta. III. Rana defibrilacija Korišćenje automastkog spoljašnjeg defibrilatora (AED) predstavlja najveći tehnološki napredak u reanimacija, a rana defibrilacije predstavlja ključnu kariku u lancu preživljavanja. Uvođenjem automatskih spoljašnjih defibrilatora, što je neophodno i u našoj zemlji, defibrilacija je postala integralna komponenta BLS-a i mogu je koristi i laici i nemedicinsko osoblje. CPR spasilac prati automatska glasovna upustva AED –a, sa izvođenjen KPR-a po instrukcijama. AED se postavlja na mjestima velikih okupljanja ljudi, u oblastima gdje se dogodio najmanje jedan srčani zastoj u posljednjih 5 godina.
Povezane objave
Dr Draško Vuković, ortoped Centar za magnetnu rezonancu „Hipokrat“, Podgorica Centar za bol u kičmi je zdravstvena ustanova namijenjena liječenju jednog od najvećih i najmasovnijih problma današnjice - bola u... Nastavi čitanje
Dr med. Vasilije V. Bošković, Dom zdravlja Bijelo Polje Anksioznost (unutrašnja tjeskoba, strah, napetost) je normalna reakcija na stres, brigu ili prijetnju , ali kada je veoma jaka, dugotrajna ili... Nastavi čitanje
Dr Olivera Kovačević, spec. dermatovenerolog PZU “Dr Kovačević” Budva Nastavi čitanje
Dr Radmila Furtula, JZU Hitna medicinska pomoć, Podgorica Dr Bojan Stojanović, Specijalna bolnica “CODRA”, Podgorica Nastavi čitanje
Da li ste znali da loša pozicija stola na poslu može biti opasan po vaše zdravlje? Prekomjerno sjedenje se pojavilo kao ozbiljni zdravstveni problem u Americi prošle godine. Umjesto da... Nastavi čitanje
Add comment