Kasne hronične komplikacije šecerne bolesti

OŠTEĆENJE NERVNOG SISTEMA – NEUROPATIJA

Visoke vrijednosti glukoze u krvi koje se održavaju dugo vremena kao znak loše regulacije šećerne bolesti, dovode do oštećenja i u domenu nervnih ćelija. Oštećene nervne ćelije nijesu u mogućnosti da preko svojih izdanaka kvalitetno šalju signale. Kao posledica toga nastaje čitav niz simptoma karakterističnih za oštećenje nervnog sistema – neuropatija. Takvi su trnjenje ili bol u pojedinim dijelovima tijela, posebno u stopalima i listovima nogu, ili neosjetljivost na ubode, udare ili druge povrede na stopalima.

Dijabetesne neuropatije obično se dijele na dvije grupe. Jedna je tzv. senzorna ili periferna, koja napada nerve odgovorne za osjetljivost u predjelu stopala, ruku, zglobova i druga, tzv. autonomna, koja napada nerve odgovorne za kontrolu unutrašnjih organa kao što su organi za varenje ili mokraćni putevi.

Simptomi periferne (senzorne) neuropatije brojni su, a najčešće su prisutni trnjenje, gubitak osjetljivosti, peckanje, osjećaj kao da se hoda po vuni i bolovi. Daleko najčešće su zahvaćene noge, a potom ruke, mada se smetnje mogu javljati i u predjelu grudnog koša i trbušnog zida. Simptomi periferne neuropatije najčešće se javljaju noću, na hladnoći, na vlazi, tokom kišnih i zimskih dana. Po jačini ispoljavanja, simptomi mogu da budu veoma različiti, od blagih do veoma jakih i nije pošteđena ni jedna uzrasna grupa.

DIJABETESNO STOPALO

Mada periferna neuropatija može da zahvati skoro sve nerve, ipak se kod nekih javlja daleko češće nego kod drugih. Posebno važan oblik ispoljavanja ove neuropatije i problemi koji sa njom idu, predstavlja tzv. dijabetesno stopalo.

Zbog neuropatije prisutne u predjelu stopala, smanjen je osjećaj za bol, dodir, toplotu i hladnoću, a sa lošom prokrvljenošću stopala, usporeno zarastanje rana. Ovo su veoma često izvori brojnih prob­lema kod oboljelih od šećerne bolesti.

Čak i male povrede u predjelu stopala mogu da dovedu do infekcije, a uzajamno dejstvo svih ovih činilaca dovodi do odumiranja tkiva.

Kao što se vidi, u centru uzroka je infekcija. Zato, u cilju sprečavanja neželjenih posledica, preporučuje se redovno pranje nogu u toploj vodi (vodu uvijek provjeriti rukom da ne bi došlo do opekotina), a poslije pranja noge obrisati mekim peškirom. Potrebna je njega nogu, sa posebnom pažnjom na pojavu žuljeva, njegu noktiju, pa sve do redovnih gimnastičkih vježbi. Obuća treba da je udobna i dovoljno široka. Čarape i cipele treba da su od prirodnih materijala, kako ne bi dolazilo do zadržavanja vlage usled znojenja i sl. Na sreću, ova pojava je dosta rijetka u dječjem uzrastu, ali na nju se mora misliti i zato i mladi bolesnici od šećerne bolesti treba od samog početka da su upućeni u sve poten­cijalne probleme.

Liječenje neuropatske ulceracije podrazumijeva:

– Uklanjanje kalusa (žuljevitog tkiva),

– Liječenje infekcije,

– Higijensko-dijetetske mjere,

– Dobru kontrolu šećera u krvi.

Uklanjanje kalusa koje okružuje ulceraciju mora biti sprovedeno od strane stručnjaka ljekara.

Prije liječenja infekcije treba uraditi bris rane i izolovati bakterije. Daju se antibiotici, prema antibiogramu, intravenski. U slučaju pojave ulceracije, potrebno je duže odmaranje u krevetu, nošenje specijalnih uložaka, kojima se štedi mjesto ulceracije, nošenje posebnih čarapa i cipela.

Polna nemoć (impotencija) kod muškaraca česta je komplikacija kod oboljelih od šećerne bolesti. Mada se ona obično javlja poslije višegodišnje bolesti, i prvenstveno kod osoba koje slabo kontrolišu šećer, ipak može da se javi i kod mladih ljudi.

Nekada se ovaj problem javlja posebno kod mladih u sklopu psiholoških problema, a u svakom slučaju treba zatražiti ljekarsku pomoć. Danas se u liječenju postižu relativno zadovoljavajući rezultati, posebno primjenom vakuum aparata.

Autonomna neuropatija. Poznato je da želudac, tanka crijeva, debelo crijevo i mokraćna bešika prazne svoj sadržaj serijom ritmičnih kontrakcija mišića njihovih zidova. Kada nervi koji kontrolišu ove mišiće budu zahvaćeni procesom neuropatije, onda dolazi do usporavanja kontrakcija. Oboljeli osjećaju punoću, nadutost, imaju potrebu za povraćanjem nesvarene hrane, rijetka ali količinski obimna mokrenja, kao i usporeno i otežano pražnjenje. Ovo su karakteristične smetnje koje govore o tzv. autonomnoj neuropatiji.

Lipoidna nekrobioza je dobro prepoznatljiva, karakte­ristična promjena kože sa karakterističnom bojom i sklonošću ka ulceraciji .

Ova promjena se smatra komplikacijom u sklopu neuro­patije, zato što je biopsijom kože, u okolini promjene, prisutan gubitak nervnih vlakana. Neugodno je što se ove promjene javljaju najčešće na prednjoj strani potkoljenica i to u mladih žena, što posebno može da utiče na estetske probleme. Pravovremeno započeto liječenje je uspješno.

 

 

Piše: prof, dr sci. med. Božidar M. Bojović