Istorija hirurških korekcija nepravilnosti kod refrakcije oka (kratkovidost, dalekovidost i astigmatizam) počinje od 30-ih godina prošlog vijeka, ali je ipak širu primjenu dobila nakon otkrića radijalne keratotomije od strane Svjatoslava Fjodorova. „Ruski“ metod liječenja se veoma brzo proširio i pomogao je stotinama hiljada ljudi u čitavom svijetu da dobiju dobar vid. Prošle su desetine godina i u današnje vrijeme se za korekciju dioptrijskih nepravilnosti već primjenjuje laserska korekcija. Ona postoji u dva oblika i to PRK i LASIK. Cilj i jedne i druge metode jeste da se promijeni oblik prednjeg providnog omotača oka – rožnjače, uz pomoć eksimernog lasera. Kod PRK metode to se radi odmah, kao jedna etapa, dok se kod LASIK metode prvo pravi „poklopac“ od površinskih slojeva mrežnjače, pa se tek ispod njega izvodi lasersko oblikovanje rožnjače.
U savremenom svijetu se većina refrakcionih laserskih operacija radi metodom LASIK. Zašto? Po čemu je bolja ta metoda?
Pokušaćemo da iznesemo razloge „za“ i „protiv“. Obije metode su se pojavile u približno isto vrijeme, oko 1990. godine (PRK za nijansu ranije). To znači da u ovom trenutku iza nas imamo statističke podatke za oko 25 godina. Obim informacija po pitanju dugoročnih posljedica je skoro jednak, ali je ipak tu statistiku teško interpretirati. LASIK i PRK metode koje su rađene 90-ih godina imaju vrlo malo zajedničkog sa današnjim hirurškim procedurama. Svake godine se poboljšava kvalitet, kako dijagnostičke aparature, tako i hirurških uređaja. Svakim danom se smanjuje broj komplikacija.
PRK i LASIK jednako dobro koriguju kratkovidost slabog i srednjeg stepena. PRK daje slabije i nestabilne rezultate kod hipermetropije (dalekovidosti). Astigmatizam je u nekim slučajevima bolje korigovati LASIK-om.
Period oporavka poslije LASIK-a je izuzetno kratak. U našem dinamičnom načinu života to je od izuzetne važnosti. U nekim slučajevima pacijent već sljedećeg dana može da se vrati poslovnim obavezama. Sa te tačke gledišta LASIK je apsolutni lider. Poslije PRK mora proći 3-7 dana kako bi se omogućio vid koji je potreban za normalan život. Medikamentozno liječenje poslije LASIK-a traje svega nedjelju dana. Poslije PRKa je potrebno kapati kapi oko 2 mjeseca pod strogom kontrolom ljekara.
Prognoza rezultata operacije je opet na strani LASIK-a. Obnavljanje epitela, koje je potrebno poslije PRK metode, ne odvija se uvijek onako kako je potrebno. Može se javiti zamućenje rožnjače (haze), ali i drugi problemi. U slučaju LASIK-a epitel i Boumanova membrana ostaju netaknuti. U tom smislu LASIK djeluje kao pogodnija varijanta.
Sindrom bola poslije LASIK-a sasvim je isključen, zbog toga što površina rožnjače ostaje pokrivena poklopcem. Kod PRK metode za potpunu epitelizaciju rožnjače potrebno je 1-2 dana i za to vrijeme pacijent će osjećati nelagodu a ponekad i bolove.
Dolazimo do zaključka da je LASIK po mnogim parametrima bolji izbor od PRK metode. Zašto onda sve do danas PRK metoda nije isključena iz upotrebe?
Kao prvo, LASIK se ne može baš uvijek primijeniti. Kod slučajeva tanke rožnjače, PRK dozvoljava skidanje više dioptrija. To je posebno aktuelno na Balkanu. Započevši 2011. godine naš rad u Crnoj Gori, mi smo sa iznenađenjem zaključili da ima veliki broj pacijenata sa kompleksom specifičnih promjena na rožnjači, kao što su: tanka rožnjača (manje od 500 mikrona), astigmatizam, taloženje hemosiderina u centralnim djelovima rožnjače i intrastromalni kornealni nervi koji su vidljivi na špalt lampi. U takvim slučajevima je opasno izvoditi operaciju metodom LASIK, zato što može da dovede do razvoja keratektazije (istanjenje i patološko izbočenje rožnjače) na duži period. PRK dozvoljava ne samo da se uklone nepravilnosti kod refrakcije već u određenom stepenu dodatno učvršćuje „crnogorsku“ rožnjaču.
Kao drugo, kod PRK metode se čuvaju mehanička svojstva rožnjače, njen prvobitni otpor na traumatska dejstva. Upravo zbog toga u najvećem broju slučajeva kada se operacije izvode nad sportistima, vojnicima, policajcima mi radimo ovu metodu.
Da ukratko sumiramo – u slučaju dalekovidosti LASIK se bez sumnje izdvaja kao bolja metoda. Tanka rožnjača kod jednog dijela pacijenata ne dozvoljava izvođenje LASIKa, zato kao jedina moguća varijanta ostaje PRK. U slučaju kada se zbog nečega ne smije koristiti mikrokeratom, PRK se opet izdvaja kao jedina dozvoljena varijanta. U svim ostalim slučajevima LASIK je bolja varijanta. Ipak, konačan izbor koji se zasniva na nizu preciznih ispitivanja, na adekvatnoj ocjeni stanja očiju kao i opšteg zdravlja pacijenta, ali i socijalnog statusa pacijenta, ostaje na doktoru i pacijentu.
Dr sci med. Sergej Alpatov
Klinika Optimal, Podgorica
Add comment