Dispepsija nije faktor rizika za nastanak karcinoma. Prognoza karcinoma čak i ne zavisi od toga da li je data empirijska terapija ili je prvo uradjena endoskopija.
Kod pacijenata koji imaju ulkusnu bolest izabrani ljekar uvijek treba da se odluči za primjenu najefikasnije početne terapije (engl. step down). Otežavajuću okolnost predstavlja činjenica da oko 50% ukupnog broja pacijenata samoinicijativno uzima lijekove, sa ili bez konsultacija sa farmaceutom u apoteci, a da svega oko 25% njih dolazi na konsultacije sa ljekarom. Neki od njih imaju simptome bolesti i po dvije ili više godina prije odlaska ljekaru. Važan cilj predstavlja obezbjeđenje najkraćeg vremenskog roka za postizanje intragastrične pH vrijednosti veće od 4. To je važno iz razloga osiguranja maksimalne stope izlječenja. U ovom smislu, kao najefikasniji su se pokazali inhibitori protonske pumpe. Ukoliko je riječ o dispepsiji, oni se primjenjuju tokom 2-4 sedmice, a ako se radi o npr. GERB-u (refluksnom ezofagitisu) udvostručavaju se i vrijeme i doza primjene. Liječenje kod GERB-a zahtjeva i često terapiju održavanja. Najprihvatljivija je svakako terapija po potrebi, kratkotrajna (par dana) inicirana ponovnom pojavom simptoma. Makar jedanput godišnje potrebno je izvršiti endoskopsku kontrolu kod pacijenta sa GERB-om, zbog rizika od komplikacije bolesti (Barrettov jednjak, Barrettov karcinom).
Najčešći uzročnik nastanka ulkusnog krvarenja jeste aspirin (30,8%). Na drugom mjestu su nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (18,1%).
Simptomi ulkusa jako su slični simptomima dispepsije. Na nastanak ovog poremećaja utiču stres, prisustvo Helicobacter pylori, upotreba pojedinih vrsta ljekova, hrana, kafa, alkohol, cigarete, genetika itd. Ono što brine jesu komplikacije, i to krvarenje koje se javlja u čak do 29% slučajeva. Veliku incidencu ima recidiv krvarenja – 31%. Visoki su i stopa mortaliteta i troškovi liječenja krvarećeg ulkusa. U posljednjih 40 godina, uprkos napretku u terapiji, napretka u dijagnostici i neoperativnim načinima zaustavljanja krvarenja, mortalitet od krvarenja iz ulkusa je i dalje visok, gotovo nepromjenjen i iznosi 7-10 %. Ovo znači da izabrani ljekar mora da vodi računa o posebno ugroženoj grupi pacijenata: onima koji uzimaju ljekove iz grupe nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, aspirin, koji su na hroničnoj terapiji, antikoagulantnoj ili dvostrukoj antiagregacionoj terapiji, starosti veće od 60 godina, sa ranije konstatovanim postojanjem ulkusa, ili krvarećeg ulkusa. Kod njih treba preventivno davati inhibitore protonske pumpe. Uvođenjem inhibitora protonske pumpe kod pomenutih osoba u riziku, može dovesti do smanjenja mogućnosti nastanka želudačnog i/ili duodenog ulkusa. Može se reći da ova vrsta ljekova predstavlja jedini izbor u prevenciji i liječenju opisanih bolesti.
Autor: dr Brigita Smolović, mr.sci. med
Add comment