Umjesto da pacijent ide kod ljeakra i radi 25 stopa test itd. aplikacija namijenjena pacijentima kod kojih je dijagnostikovana multipla skleroza, kako saznajemo ovom prilikom, kvalifikovana je kao jednaka ili bolja u detekciji relapsa MS ili povraćaja aktivnosti bolesti. Ne samo to, pacijenti, ukoliko žele, mogu svakodnevno da popunjavaju upitnike. Do ovog trenutka otprilike preko 70.000 pacijenata koristi ovu aplikaciju, pristali su da kolektivno podijele svoje podatke, kao opšte dobro za nova saznanja o bolesti i bolje liječenje u konačnom. Aplikacija omogućava i pasivno mjerenje aktivnosti bolesti i kao takva obezbjeđuje dodatne informacije I za ljekara i za oboljelog. Kad su informacije iz aplikacije umrežene sa informacionim sistemom bolnice u kojoj se liječi, dobijamo punu valorizaciju digitalnih servisa u službi zdravlja, jer se javlja upozorenje i ordinirajućem ljekaru o potencijalnom pogoršanju bolesti i automatski generisana povratna poruka oboljelom sa terminom za posjetu. Na taj način se obezbjeđuje jedno efektivno I u medicinskom I u ekonomskom smislu praćenje bolesti.
Druga aplikacija funkcioniše u skladu sa najnovijim, vrlo kompleksnim klasifikacijama. Ona ima i prognostičku vrijednost, tj. u odnosu na nekih 15-ak karakteristika bolesti može da predvidi tok bolesti i terapiju.
Jedini način da ovu potencijalnu info-apokalipsu pretvorimo u utopiju je da promijenimo naš odnos prema razbnim digitalnim medijima iz reaktivne u proaktivnu.
Medicina na društvenim mrežama
− S obzirom na to da smo svi na društvenim mrežama i da se, kako neki kažu, i život dešava na društvenim mrežama i sve više se koriste i za edukaciju pacijenata i ljekara i saznavanje najnovijih informacija, vidimo da nove tehnologije mogu da transformišu medicinu ali i regulatorno okruženje – navodi u zaključku dr Ičević. Suština je, kako dalje kaže, da sve ove tehnologije kroz koje mogu da se na bolji način adresiraju neki zdravstveni problemi, naročito u oblastima koje su do sad bile najproblematičnije ili najstigamtizovanije, a istovremeno pomažu i kliničarima da donose bolje odluke i na taj način poboljšaju ishode za pacijenta, kao i efikasniji zdravstveni system, čime se postiže korist i za system i društvo u cjelini.
Anita Đurović
Add comment