Mentalni poremećaj ishrane kod adolescenata- anoreksija i bulimija

0
404

Piše: prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar

Dom zdravlja – Bijelo Polje

Capture1U posljednjim decenijama kod djece i adolescenata sve je češća pojava gojaznosti, koju u našoj sredini ima oko 10 odsto djece i učenika osnovnih i srednjih škola. Gojaznost možemo smatrati sa više aspekata, kao nutritivni, socijalno-ekonomski, medicinsko- zdravstveni, kulturološki, estetski, mentalni i drugi problem. Ovog puta ćemo govoriti o dva mentalno uslovljena poremećaja uzimanja hrane, koji su na sreću mnogo rjeđi od gojaznosti, skoro sporadični, ali, ipak, postoje i treba misliti na njih. Njihovo prepoznavanje kod adolescenata nije lako i predstavljaju složene zdravstvene i nutritivne probleme.

ISTORIJAT ISHRANE

U životu svakog čovjeka uzimanje hrane ne predstavlja samo zadovoljenje nagona za održavanje života, već mnogo značajniji proces u kojem značajnu ulogu igraju emocije. Za bebu koja plače  iz bilo kog razloga, roditelji ga umire davanjem keksa ili čokolade, što znači da je hrana i lijek za dušu. Sve proslave, porodična okupljanja, uspjesi u školi i na poslu, uvijek se vezuju za bogatu trpezu.

Postoje osobe, zavisno od karaktera ličnosti, koje kada imaju dramatične trenutke u životu, prvo posežu za hranom i tu nalaze smirenje, a druge odbijaju da jedu.

Mentalno uslovljeni poremećaji ishrane – anorexia mentalis i bulimia mentalis, pominju se još u doba Egipta i Persije, zatim u 17. i   19. vijeku, a u drugoj polovini 20. vijeka naučnici, koji su se bavili istraživanjem uzroka izgladnjivanja djevojaka i mladih žena, nalaze prije svega emocionalne i psihičke uzroke.

ANOREXIA MENTALIS I BULIMIA MENTALIS

Mentalno uslovljeni poremećaji uzimanja hrane kod adolescenata su složeni zdravstveni i nutritivni problemi, ne samo u razvijenim zemljama Evrope i Sjeverne Amerike, nego i u zemljama u tranziciji, pa i u Crnoj Gori i našoj bjelopoljskoj sredini.

Poznata je kanadska epidemiološka studija rađena na ovom problemu u tri njihova grada (Toronto, Hamilton i Ontario).  Čak 23 procenta ispitanika je sprovodilo neki od oblika redukcione dijete, 15 odsto se povremeno prejedalo, 8,2 procenta izazivalo povraćanje, dok je 2,4 odsto adolescenata, uzrasta od 12 do 18 godina, koristilo tablete za regulaciju tjelesne mase. Slična ispitivanja još nijesu rađena u Crnoj Gori.

Prepoznati mentalno uslovljene poremećaje uzimanja hrane, nije nimalo lako. Ali, ako je tjelesna masa, najmanje 15 odsto manja u odnosu na očekivanu za tjelesnu visinu, zatim ako je njen gubitak svjesno izazvan izbjegavanjem namirnica, uzimanjem tableta za izazivanje povraćanja, defekacijama, zaustavljanjem apetita, uzimanjem diuretika – ljekova za izmokravanje, forsiranim vježbanjem u salama za aerobik i teretanama, može se naslutiti da je riječ o navedenim poremećajima.

Ako uz to imamo podatak da osoba ima strah od debljanja, izostanak menstruacije kod djevojaka, odnosno gubitak interesa za seks i gubitak potencije kod mladića, onda je dijagnoza jasna. Anamnezom od tih osoba se dobija podatak da su dobri u školi, da gledaju emisije na TV i časopise o zdravlju, manje se slažu sa majkom, a više sa ocem.

Mnogi mediji za potrebe modne industrije, biznisa i profita u toj sferi, reklamiraju i preferiraju da žensko tijelo izgleda mlado, vitko, mršavo, bolje reći anoreksično (foto modeli, manekenke, glumice), hodajući po pistama. Nasuprot tome, od muškaraca se ne očekuje mladost, nego da budu mišićavi i snažni supermeni.

Adolescenti sa mentalnim poremećajima ishrane se najčešće kasno jave ljekaru, kada su promjene izražene (mentalne i fizičke) do te mjere da su ireverzibilne.

Zato treba na vrijeme prepoznati ove poremećaje, koji tinjaju mjesecima. Pomozite im ako previše vremena provode ispred ogledala, opterećeni svojim izgledom, previše vježbaju i treniraju u teretanama, povlače se u sebe, vjerujući da mogu da postanu super modeli.

Liječenje ovako složenog poremećaja zdravlja podrazumijeva angažovanje velikog broja stručnjaka (pedijatra, psihologa, psihijatra, nutricioniste, endokrinologa, pedagoga i dr) uz nezaobilaznu i najvažniju ulogu oba roditelja. Treba reagovati na vrijeme i uspjeh u liječenju je zagarantovan.