Dr Zilha Idrizović
Klinički centar Crne Gore
Multipla skleroza (MS) je hronična, imunološki posredovana bolest centralnog nervnog sistema nepoznate etiologije. Javlja se najčešće kod mladih odraslih osoba, između 20. i 40. godine života, a žene obolijevaju dva do tri puta češće nego muškarci.
Dijagnoza MS dolazi neočekivano i često narušava planove vezane za karijeru, budućnost i porodicu. Zbog toga je dijagnoza mnogo više od medicinske informacije – ona pokreće brojna pitanja, strahove i nedoumice. I vrlo brzo, gotovo uvijek, javlja se pitanje koje se ne izgovori naglas odmah, ali je prisutno od prvog dana – da li ću moći biti majka?
Dobra vijest je – da, možete.
Savremena medicina, zasnovana na velikim multinacionalnim studijama i iskustvu, jasno je pokazala da žene sa MS-om mogu planirati trudnoću, iznijeti je i roditi djecu jednako kao i druge žene. Brojna istraživanja posljednjih decenija potvrdjuju da se aktivnost bolesti tokom trudnoće prirodno smanjuje. Organizam ulazi u stanje koje podržava razvoj fetusa, a imuni sistem mijenja način funkcionisanja. Ovaj fiziološki proces donosi korist i majci sa MS-om: upalna aktivnost se smanjuje i većina žena tokom drugog i trećeg trimestra osjeća stabilnost koju često nijesu imale prije trudnoće.
Naravno, trudnoća kod žena sa MS zahtijeva adekvatnu pripremu i saradnju sa neurologom i ginekologom. Ali najvažnija poruka ostaje ista: MS nije prepreka majčinstvu.
Uz savremenu dijagnostiku, terapije i dobru medicinsku podršku, žene sa MS-om širom svijeta svakodnevno ostvaruju svoju želju da postanu majke.
Prije trudnoće je važno napraviti plan zajedno sa neurologom, koji će procijeniti trenutno stanje bolesti i evetualno prilagoditi terapiju da bi trudnoća protekla što sigurnije. Kada govorimo o planiranju trudnoće, važno je naglasiti da ono nije izraz opreza zbog rizika, već pažljivo usmjeravanje zdravstvene brige ka najboljem ishodu za majku i bebu.
Terapija za MS se ne posmatra kao prepreka, već kao alat koji se može oblikovati prema životnim planovima žene. Za pojedine terapijske opcije je potrebno da prođe određeno vrijeme do začeća, kod drugih se terapija može nastaviti tokom trudnoće, a nekad se odabira posebni terapijski režim koji je usklađen sa procjenom aktivnosti bolesti. Ništa od toga nije univerzalno – svaka odluka nosi pečat individualnosti, jer ni jedna žena sa MS-om nema potpuno isti tok bolesti, iste simptome, ili iste okolnosti.
Pored neurologa, važnu ulogu imaju ginekolozi i perinatolozi; zajednički rad sprječava nesporazume, rasterećuje buduću majku i čini trudnoću iskustvom koje se živi sa više mira, a manje straha. Niz studija je potvrdilo da način porođaja ne zavisi od MS-a, već je u domenu akušerstva (kao i kod žena koje nemaju MS). Većina trudnica sa MS-om rađa vaginalno, bez prepreka. Po potrebi se daje epiduralna analgezija; ona je dostupna i uobičajena metoda ublažavanja bola i nema nepovoljan uticaj na tok bolesti. U slučajevima kada se radi carski rez, to je zato što je tako najbolje za porođaj, a ne zbog MS-a.
Nakon porođaja počinje period koji zahtijeva posebnu pažnju i postepeno prilagođavanje. U prvim mjesecima, dok se hormonska ravnoteža vraća u stanje prije trudnoće, mogu se javiti određene promjene u toku bolesti, koje podrazumijevaju povećan rizik od relapsa. Danas se takve situacije prate savremenim metodama i jasnim preporukama, uz pažljivo planiran povratak na imunomodulatornu terapiju uz redovnu komunikaciju sa neurologom.
Uz odgovarajuću podršku i nadzor stručnjaka, većina žena prolazi kroz postpartalni period stabilno i uz osjećaj sigurnosti. Treba imati na umu da je postpartalni umor univerzalan; majka kojoj se mijenja životni ritam, koja se budi više puta u toku noći i koja je u periodu fizičkog oporavka, može osjećati slabost i iscrpljenost koja nema veze sa MS-om, već sa realnostima majčinstva.
Dojenje je prirodna odluka koja može ići različitim putem – neke majke biraju da doje duže, druge kraće, a neke se odlučuju za adaptiranu formulu. Sve opcije su normalne i mogu biti u skladu sa željama i potrebama majke i djeteta, a najvažnije je da majka osjeća podršku, kontrolu i povjerenje u svoje odluke.
Osim medicinskog dijela, postoji i emocionalna stvarnost MS-a i trudnoće. Žene često nose teret pitanja koja ne postave na prvoj kontroli: da li ću biti dovoljna svom djetetu, šta ako se bolest jednog dana vrati, da li ću moći da se igram, da ga držim, da trčim za njim? Ove misli su duboko ljudske i ni u jednom trenutku ne smiju biti potcijenjene. Razgovor sa psihologom, partnerom, porodicom i ljekarom pomaže da se smanje brige i da žena osjeti da nije sama u procesu. Strah se najlakše smanjuje kada se razumije, a podrška najviše znači kada je otvorena i kontinuirana.
Djeca majki sa MS-om nemaju povećan rizik urođenih anomalija, niti se trudnoća odvija drugačije.
Trudnoća kod MS-a je, u prosjeku, jednako uredna kao i trudnoća kod žena koje nemaju ovu bolest. Mnoge pacijentkinje tek tada shvate da se život ne zaustavlja dijagnozom – on se mijenja, ali nastavlja, obogaćen iskustvom snage i prilagodljivosti koje ranije možda nijesu ni slutile da posjeduju.
Sve ono što savremena neurologija danas nudi – od praćenja bolesti, preko individualno prilagođenog terapijskog plana, do multidisciplinarne saradnje – stvorilo je novu stvarnost u kojoj majčinstvo i MS nisu suprotstavljene kategorije, već jedno harmonično, ostvarivo i izvodljivo životno poglavlje.
MS nije prepreka rađanju, niti smanjuje vrijednost majčinske uloge. Majke koje žive sa MS-om nisu izuzetak – one su dio velike zajednice žena koje podjednako uspješno grade karijeru, porodicu i život ispunjen aktivnostima i planovima.
Ono što je najvažnije, na kraju, jeste poruka da svaka žena sa MS-om ima pravo na svoje planove, na svoje snove o majčinstvu i na život koji će oblikovati prema svojim željama. Potrebna je podrška, razumijevanje, znanje i otvorena komunikacija sa ljekarima. Kada su ti elementi na mjestu, trudnoća više nije pitanje zabrinutosti, već dio lične životne priče koju žena gradi hrabro, svjesno i sa punim dostojanstvom. Moderne smjernice i iskustva jasno pokazuju da je majčinstvo za žene sa MS-om ne samo moguće, već i realno, ostvarivo i u velikom broju slučajeva jednako prirodno kao i kod svake druge žene. U tome se nalazi najveća snaga savremenog pristupa ovoj bolesti: prepoznavanje individualnosti, poštovanje životnih odluka i briga koja je usmjerena na to da svaka žena ima priliku da ostvari ono što želi – uključujući i majčinstvo.
Reference:
- Langer-Gould A. et al., JAMA Netw Open, 2022
- Houtchens MK. et al., Neurology, 2022
- Alroughani R. et al., MS Relat Disord, 2021
- Bove R., Alwan S., Curr Opin Neurol, 2020
- Thöne J., Thiel S., Ther Adv Neurol Disord, 2020
- Portaccio E. et al., Mult Scler J, 2020
- MS Brain Health Guidelines, 2020
- MS Protocols – Pregnancy Guidance, 2021
- ECTRIMS/EAN Guidelines on Reproductive Issues, 2018
- Kalincik T. et al., JNNP, 2020
