Zapis sa predavanja prim. dr Jadranke Lakićević
Nacionalni program za rano otkrivanje raka dojke predstavlja trenutno najaktuelniji dokument kojim su projektovane posebne mjere zaštite zdravlja građanki Crne Gore kada je u pitanju karcinom dojke. U periodu od juna 2010, kada je usvojen, radi se na njegovoj promociji i animaciji svih segmenata društva, kako bi se i na taj način doprinijelo jačanju svijesti o potrebi što aktivnije primjene odredaba ovog programa. Druga crnogorska konferencija o raku dojke, manifestacija realizovana 22. oktobra 2010. u Podgorici, bila je prilika da se još jedanput istakne značaj ovog projekta. Prim. dr Jadranka Lakićević, pomoćnica ministra zdravlja, govorila je na temu neki aspekti nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke
Rak dojke predstavlja velik javno-zdravstveni problem, a njegova kompleksnost je uslovljena i drugim faktorima, koji se odnose na socijalni, ekonomski, psihološki i estetski aspekt bolesti.
U Evropi je 2006. godine dijagnostikovano oko 430.000 bolesnica sa karcinomom dojke, a iste godine je od ove bolesti umrlo skoro
132.000 žena. U Crnoj Gori rak dojke je najčešći maligni tumor kod žena i vodeći uzrok smrti zbog raka u ženskoj populaciji.
Skrining predstavlja organizovanje mamografskih pregleda kod asimptomatskih žena sa ciljem da se bolest otkrije u ranoj ili pretkliničkoj fazi. Mamografija koju preporučuje Evropska unija, po preporuci Vijeća EU od 2003. godine, pokazuje se efikasnom kod žena u dobi 50-69 godina starosti. U SAD-u i Šve- dskoj organizovani skrining programi sprovode se kod žena u dobi iznad 40 godina. Treba naglasiti da skrining program može biti uspješan samo ako su pored aktivnosti usmjerenih na rano otkrivanje ovog oboljenja, omogućeni optimalni uslovi odgovarajuće dijagnostike, liječenja i boljeg kvaliteta života oboljelih.
Ono na šta smo posebno ponosni, su podaci koji ilustruju ono što smo u kontroli raka dojke uradili posljednjih godina. Od 1996. godine u Kliničkom centru Crne Gore funkcioniše Konzilijum za bolesti dojke. On donosi odluke o dijagnostici i terapiji i vrši konsultacije. Čine ga: hirurg-onkolog, radioterapeut, internista hemioterapeut, radiolog dijagnostičar i patolog. Rezultate rada Konzilijuma ažurirali smo za period 1996. -2007. godine, tako što smo rad tokom tih 12 godina analizirali kroz pokazatelje ostvarene u 3 četvorogodišnja perioda. U cjelokupnom posmatranom periodu broj novooboljelih bolesnica porastao je na godišnjem nivou sa 124 (u 1996. godini) na 232 ( u 2007. godini). Međutim, ovo nije dovoljno pouzdan podatak da bi sa sigurnošću mogli da tvrdimo da je u Crnoj Gori karcinom dojke u porastu. Smatramo da je razlog povećanja broja bolesnica bolja dijagnostika, da je veliki broj žena ranije odlazio na liječenje van Crne Gore, a u ovom trenutku su praktično sve pacijentkinje zadržane ovdje, tako da možemo da kažemo da je realna procjena da je broj novooboljelih žena između 200 i 230 na godišnjem nivou. Taj broj je ustaljen u posljednjih nekoliko godina.
U prvom četvorogodišnjem periodu za koji imamo podatke, ranih karcinoma dojke bilo je 56%, a uznapredovalih čak 43%. U posljednjem analiziranom četvorogodišnjem periodu slika je mnogo drugačija, što je ono na šta možemo biti ponosni. Sada smo u situaciji da se u ranoj fazi bolesti javlja skoro 70% bolesnica, odnosno ¾ njihovog ukupnog broja. Otkrivanje lezija in situ u prvom četvorogodišnjem periodu bilo je 1.27%, a u trećem 2.36%, što je ipak daleko manje od onoga čemu težimo i od brojki koje postoje u razvijenom svijetu. Od 1999. godine od karcinoma dojke umrlo je 65 bolesnica, a posljednjih godina taj broj se kretao izmedju 80-90.
Zašto smo se odlučili za donošenje Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke? Prije svega, u pitanju su svjetska iskustva vezana za skrining. Ono što nam je posebno značajno to su ohrabrujući inicijalni rezultati pilot-projekata koji su sprovedeni u Crnoj Gori i to u domovima zdravlja u Danilovgradu, Kotoru i Beranama. Strategija za prevenciju i kontrolu hroničnih nezaraznih bolesti i Akcioni plan za prvih 5 godina, koji su usvojeni 2008. godine, definisali su kao jedan od ciljeva smanjenje smrtnosti od raka, posebno onih vrsta za koje postoje verifikovano uspješni programi za rano otkrivanje, medju kojima je i rak dojke. I ono što je posebno važno, uspostavljanje ovog programa predstavlja jedan od indikatora uspješnosti naših priprema za integraciju u EU.
Za sprovođenje svakog programa ranog otkrivanja raka bitni su resursi, kako kadrovski, tako i tehnološki. U implementaciji ovih programa posebno važnu ulogu ima Institut za javno zdravlje zbog potrebe angažovanja javno-zdravstvenih servisa, u prvom redu epidemiologije, statistike, izrade registra za rak i posebnih registara za skrining.
Važna je i edukacija radioloških tehničara što podrazumijeva njihovu punu osposobljenost za adekvatno izvođenje mamografskih pregleda. U ovom trenutku u primarnoj zdravstvenoj zaštiti radi 14 ljekara specijalista radiologije, 9 ljekara je na specijalizaciji, imamo 54 radiološka tehničara i 14 mamografskih jedinica koje su ravnomjerno raspoređene u Crnoj Gori.
Vodeći programi skrininga u svijetu transformisani su u digitalnu tehnologiju mamografije koja daje konzistentniji i bolji kvalitet nalaza od analogne tehnologije, koja varira u pouzdanosti i senzibilnosti. Svi mamografi koji se danas koriste u Crnoj Gori su analogni. Planirano je da se oni koriste u započinjanju sprovođenja Programa, a vremenom se, kada se steknu uslovi, planira njihova zamjena visoko kvalitetnim digitalnim uređajima.
Značajno je da projekat skrininga prati formiranje referentnog Nacionalnog dijagnostičkog centra za bolesti dojke u Kliničkom centru Crne Gore, čija je ulogu u praćenju kontrole kvaliteta rada i procjene kliničkih performansi svih mamografskih centara u Crnoj Gori. Da bi se obezbijedila referentna uloga Dijagnostičkog centra za bolesti dojke u Kliničkom centru Crne Gore, isti mora biti najsavremenije opremljen. To podrazumijeva jedan digitalni mamografski aparat sa tomosintezom za definitivnu dijagnostiku. Neophodna je nabavka i namjenskog stola sa mogućnošću vršenja vakumskih stereotaksičnih biopsija nepalpabilnih sumnjivih lezija dojke.
Smatramo da će se tokom samog sprovođenja Programa realne dimenzije problema iskazati tek kada proces skrininga zaokruži nekoliko dvogodišnjih intervala.
Ciljevi ovog Nacionalnog programa su:smanjenje smrtnosti žena od raka dojke za 15% u periodu od 5 godina od početka njegovog sprovođenja; otkrivanje ranog raka dojke kod više od 80% bolesnica; povećanje otkrivanja in situ lezija, sa sadašnjih 2.5% iznad 10% svih slučajeva. Time bismo, naravno, smanjili troškove skupog liječenja uznapredovale bolesti. A ono što je svakako najvažnije, spasili bismo mnogo veći broj života.
Ciljna populacija Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke su sve zdrave žene u Crnoj Gori, starosti od 40 do 69 godina života (prema podacima Monstata, na dan 1.1. 2007. godine u ovoj grupi ima oko114 000 žena), sa skrining intervalom od dvije godine.
Ključni nosioci Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke su Ministarstvo zdravlja, Institut za javno zdravlje, Klinički centar Crne Gore, domovi zdravlja i Centri za dodatnu dijagnostiku i liječenje.
Ni najstručnije pripremljen i kontrolisan program skrininga ne može imati uspjeh bez snažne političke, finan-sijske i medijske podrške. Jedino zajedničkim angažovanjem aktera unutar zdravstvenog sistema, ali i cjelokupne društvene zajednice možemo ostvariti uspješnu realizaciju ovog programa.
Add comment