Govoreći o opštim informacijama koje su u vezi sa dijabetesom, dr Nebojša Kavarić je tom prilikom akcenat stavio na prevenciju kojoj svi moraju biti posvećeni.
– Veoma je važna fizička aktivnost u prevenciji svakog, a posebno dijabetesa tip 2. Iako nemamo podatak koliko naših građana se bavim redovnom fizičkom aktivnošću, važno je da svaki dan izdvojimo makar pola sata u tu svhu. Dobro je poznata nacionalna strategija, koja ima zakonsku podršku, podršku Fonda za zdravstveno osiguranje, Ministarstva zdravlja i ukupne javnosti. Imamo ciljeve primarne, sekundarne i tercijarne prevencije kojima težimo. Potrebno je povećati svijest o rizičnim ponašanjima, pružiti svakom osiguraniku neophodnu zdravstvenu zaštitu. U okviru Doma zdravlja Podgorica, na čijem sam čelu od 2005. godine, postojao je dispanzer za dijabetes i tu su se pružale neophodne informacije i vođena je evidencija o oboljelima. Nakon toga, 2008. godine, ponovo je stavljeno u funkciju savjetovalište, a već od naredne godine se sprovodi registracija. Do sada smo evidentirali preko 2000 oboljelih, a njih 1193 je na insulinskoj terapiji. Trudimo se da uključimo NVO sektor u našu misiju, ali ne samo kada su u pitanju važni datumi koje bi trebalo obilježiti, već tokom čitave godine. Osim toga, otvorena su savjetovališta u Golubovcima i u Tuzima, a radimo na tome da se ustanovi rad u dvije smjene kako bi tokom čitavog dana ljudi mogli dobiti neophodne informacije i savjete. Naše aktivnosti se sprovode i van prostorija savjetovališta i u saradnji sa Savezom udruženja penzionera organizovali smo edukativne skupove na kojima se uzima anamneza pacijenata i prati njihovo stanje – kazao je dr Nebojša Kavarić.
Kako je kazala dr Snežana Vujošević, trebalo bi da uvijek mislimo i djelujemo preventivno, da vodimo računa o ishrani, te da se te stvari toliko potenciraju da bi svako trebalo da ih poštuje.
Dr Vujošević je govorila i o svom iskustvu sa Kube, budući da je tamo putovala u pratnji crnogorskog pacijenta koji je imao problema sa dijabetesnim stopalom.
– Prije nekoliko dana sam se vratila sa Kube i željela bih da svima prenesem svoje iskustvo, jer su to možda neke stvari sa kojima će se suočavati mnogi pacijenti ukoliko se ne budu pridržavali savjeta ljekara. Imali smo priliku da budemo smješteni u Međunarodnoj klinici opšteg karaktera koja se zove „Sira Garsija“ gdje se već neko vrijeme sa lijekom baziranom na humanom faktoru rasta liječi dijabetesno stopalo i dekubitisi kod pacijenata nastali nakon dužeg ležanja. Ono što me je posebno oduševilo je da se sve tamo radi natenane i bez ikakve nervoze, te da na licima medicinskog osoblja ne možete vidjeti tragove nervoze niti bilo kakve panike. Životni vijek na Kubi je 76 godina za muškarce i 79 godina za žene što na neki način upućuje na to koliko su oslobođeni stresa. Svaki ljekar ima ukupno oko 150 pacijenata o čijem zdravlju vodi računa, a na dnevnom nivou može pregledati najviše do 7 pacijenata. Pacijent koji je primljen na kliniku, jedan dan izdvaja kako bi uradio EKG, drugi dan rentgenska snimanja, treći ultrazvuk i tek posle toga se operiše kao jedini pacijent koji tog dana ima intervenciju – kazala je dr Vujošević.
Kako je pojasnila, lijek koji se koristi u ukupno 19 zemalja svijeta (U Evropi jedino u Turskoj) primjenjuje se nekoliko nedelja, sa oko 12-13 injekcija i rezultati koji se postižu su veoma impresivni.
– Lijek je dosta skup i jedna ampula košta preko 500 dolara, ali savjetujem svakog ko ima mogućnosti da proba da dođe do lijeka. Najveći uspjeh se postiže za lezije čija veličina je od 1-2cm, dok se efekat smanjuje sa porastom veličine lezije. Svakako da postoje određene kontraindikacije koje se sreću u primjeni svih ljekova – kazala je dr Vujošević.
O aktivnostima Udruženja endokrinologa govorio je dr Sreten Kavarić.
– Institut za javno zdravlje u saradnji sa Udruženjem endokrinologa organizovalo je seminar „Osam gradova“ koji je održan od 8-17. oktobra, a registracija oboljelih biće započeta od Nove godine. Prije nekoliko dana Insistut je organizovao stučni skup posvećen mladima i trudnicama sa dijabetesom. Treća stvar kojoj smo sad posvećeni je edukacija koju sprovode endokrinolozi iz Instituta za bolesti djece Kliničkog centra Srbije i nas pet iz Crne Gore. Moramo raditi i na formiranju Centra za insulinske pumpe koji nam nedostaje. Fond predviđa korišćenje insulinskih pumpi samo kod trudnica, a nadamo se da će se to proširiti na veći broj pacijenata. Na održanom sastanku sa skupštinskim odborom za zdravstvo, endokrinolozima i predstavnicima Ministarstva zdravlja bilo je riječi o tome da se pomjeri starosna granica za dobijanje trakica za mjerenje glikemije. Takođe, razgovarali smo o tome da se u sklopu budžeta Vlade odobre sredstva za određeni broj insulinskih pumpi, jer takav prijedlog postoji od prošle godine. Gostovali smo i na III Sajmu medicine te u direktnom susretu sa građanima razgovarali o svemu u vezi sa dijabetesom – kazao je dr Sreten Kavarić.
Prisutni na skupu prenijeli su poruku koja je potencirana na Regionalnom forumu oboljelih od šećernih bolesti održanom u Zagrebu, da se ne koristi termin dijabetičar jer predstavlja vid diskriminacije, već je prikladno govoriti o oboljelima od šećerne bolesti.
Na kraju skupa, govorio je i Stefan Pižurica iz Udruženja oboljelih od dijabetesa Podgorica, koji je naveo da svakih 10 sekundi umre jedna osoba od posljedica šećerne bolesti, koja se po njegovim riječima ne liječi nego tretira.
– Tretiranja dijabetesa se odvija 24 sata dnevno, do posljednjeg trenutka života i taj tretman je odgovornost lica sa dijabetesom. Zdravstvo ima obavezu da oboljelima pruži alate i mehanizme za ostvarivanje kvalitetnijeg života i kako bi se ublažile ili izbjegle posljedice. Nadamo se da će biti realizovan prijedlog za korišćenje igala i trakica i aparata za kontinuirano mjerenje šećera. Mi smo tu da edukujemo i upoznajemo oboljele sa svim informacijama koje mogu koristiti. Svi smo mi tu, ali dijabetičar je odgovoran za svoje stanje – zaključio je Pižurica.
Add comment