Epicures (341-271) je živio u trećem vijeku prije nove ere. To je bilo vrijeme kada su misli i znanje bili ujedinjeni. Bio je filozof, u isto vrijeme bio poznavalac prirode, fizičar, doktor i psiholog. Epikurovo mišljenje, njegovi pogledi na život, vladali su svijetom. Epikur je smatrao zadatkom da ljudima pokaže kako trebaju mirno da žive, da se ne uzbuđuju i da ne remete uživanje. Za Epikura i njegove sljedbenike, uživanje ne leži u čulnom osjećaju zadovoljstva, nego je zadovoljstvo kada toga osjećanja nema. Perfektno zadovoljstvo je u potpunoj odsutnosti bolova u tijelu i u potpunom psihičkom miru. Budući da je Epikur bio Grk, našao je zgodnu uporedbu da odslika zadovoljstvo kao mirno talasanje, suncem obasjane površine mora.
Epikur je objašnjavao da se svjetovi bez božjeg upravljanja razvijaju tako što se atomi, sem kojih ne postoji ništa do prazan prostor, skupljaju i ponovo rastvaraju, i da tako postaju i nastaju živa bića i duša, koja se sastoji od najfinijih atoma. Prednost saznavanja prirode sastoji se u tome što oslobađa čovjeka od užasa, praznovjerice, religije i straha od smrti. Ovo oslobađanje je potrebno radi sticanja blaženstva, koje nije u čulnom uživanju, nego u tome što se tijelo oslobađa bolova, a duša nespokojstva. Pisci, polu obrazovani, pokušali su oklevetati Epikura, kao proždrljivca i pohotnika lijepog života (bon vivant).
William Shakespeare (1564-1616) u drami „ Julije Cezar“ pominje Epikura opisom kako Brut hladnokrvno podnosi neobičnu smrt (samoubistvo) svoje žene Porcije.
BRUT: Pa, zbogom, Porcijo. Na smrt smo svi, Mesale, osuđeni, pa kad samo Pomislim da je suđeno i njoj Da jednom umre mis`o to mi daje Snage da to podnesem sad. MESALE: Ovako Veliki ljudi velike gubitke Valja da snose. KASIJE: Znam ja nauk taj Baš k‘o i ti, al‘ tako ne bi mogla Priroda moja da podnese to KASIJE..: Ti znaš da čvrsto bijah uz Epikura I učenja se držah njegovog, No mišljenje promijenih i pomalo Vjerujem sad da ima predskazanja.
Petar II Petrović Njegoš (1813-1851) nije priznavao filozofiju grčkih folozofa Epikura i Pitagore. To je iskazao u „Luči Mikrokozma“.
Pitagoro, i ti Epikure, Zli tirjani duše besmrtne! Mračni li vas oblak pokrijeva I sve vaše posljedovatelje. Vi ste ljudsko ime unizili I zvanije pred bogom čovjeka, Jednačeć ga sa beslovesnošću Nebu grabeć iskru božestvenu, Skojega je skočila ognjišta U skotsko je seleći mrtvilo.
Pitagora (580-500), grčki filozof, matematičar i astronom, zastupao je mišljenje o seljenju duše iz jednog tijela u drugo, poslije smrti (metem psihoza). Može se pretpostaviti da je Šekspirova drama „Julije Cezar“ podstakla Njegoša na razmišljanje o Epikuru i mislima starih grčkih filozofa. Cjelokupna Šekspirova djela, štampana u Lajpcigu 1824. godine, čuvaju se u Njegoševoj biblioteci na Cetinju.
Njegoševa pjesma „Zadovoljstvo“, prvo je objavljena u „Grlici“ 1837.godine. U ovoj pjesmi, Njegoš se priklonio starogrčkoj filozofiji.
ZADOVOLJSTVO Na svijetu sreće bolje nije Niti smrtni naša bi je, od presvete zadovoljstva stvari, za nju svako ko je smrtni mari, bez nje cari tuže pod krunama, s njom rataji poju po njivama. Ovi svijet ništa drugo nije osim jedno priviđenije
Da je teško trajno imati sreću i zadovoljstvo, Njegoš kaže u Gorskom vijencu riječima Igumana Stefana: Niko srećan, a niko dovoljan, Niko miran, a niko spokojan Sve se čovjek bruka s čovjekom Gleda majmun sebe u zrcalo
Riječ dovoljan, ovdje znači zadovoljan. U komentaru ovih stihova stoji: „ Sve se čovjek bruka…- čovjek se sramoti (bruka) sa čovjekom, čovjek se ruga čovjeku, što liči na majmuna koji u ogledalu vidi sebe“. Nejasno je u komentaru rečeno, da li čovjek ili majmun gleda sebe u zrcalu.
Sigmund Freud (1856-1939). Grčki filozofi, Šekspir i Njegoš su sa puno znanja, intuicije i inteligencije opisali ljudski život, ponašanje ličnosti u međusobnim odnosima, sukobima, ratovima, ljubavi, pa i u bolestima. Njihovi opisi, djelovali su poučno, da bi čitaoci imali više zadovoljstva od književnosti i umjetnosti i da bi čuvali zdravlje i duže živjeli. Više od njih, učinio je Frojd, jer je sa istražiteljima psihičkog, nesvjesnog i svjesnog, došao do novijih spoznaja, korisnih za ponašanje i razumijevanje ličnosti. Frojd o „principima zadovoljstva“, piše u dvadeset drugom predavanju „Uvoda u psihoanalizu“, pod nesugestivnim naslovom „Gledište razvića i regresije- Etiologija“, pa ovaj naslov nije izazivao kritičare za stručnu psihološku analizu Frojdovog stava o najintenzivnijem zadovoljstvu koje je čovjeku pristupačno. Frojd je smatrao da je cilj sve naše psihičke aktivnosti, dobiti zadovoljstvo i izbjegnuti bol, i da je to automatski regulisano „principima, načelima zadovoljstva“.
Add comment