Tjeskoba zubnih lukova

0
653

Tjeskoba je nepravilnost zubnih nizova čija se suština ogleda u nedostatku prostora za pravilno smještanje zuba u luk. Kod tjeskobe postoji nesklad između veličine zuba i dužine samog luka.

Izraženost tjeskobe može varirati od najblažeg (rotacije pojedinih zuba) do najtežih oblika, kada više zuba leže van luka ili ostaju impaktirani. Tjeskoba se sreće u mliječnoj, mješovitoj i stalnoj denticiji i može biti primarna, sekundarna i kombinovana.

Primarna tjeskoba nastaje zbog nesrazmjera u ukupnoj veličini zuba i potpori koštanog tkiva. Kombinacija raznih faktora može dovesti do tjeskobe zuba: veliki zubi i mali alveolski luk, veliki zubi i normalan alveolski luk, i normalna veličina zuba i relativno mali zubi i još manji luk. Prvi simptomi primarne tjeskobe se zapažaju već poslije nicanja stalnih centralnih sjekutića, a pogotovo posle nicanja lateralnih sjekutića. Njihov stepenast polozaj ili rotacije jos jasnije ukazuju na nedostatak prostora za njihovo pravilno postavljanje u niz.

Primarna tjeskoba se može predvidjeti već u doba mliječne denticije. Najčešće je lokalizovana u predjelu sjekutica, a može se rasprostraniti i u predjelu bočnih zuba, a naročito u predjelu stalnih maksilarnih očnjaka.

Pošto ovi zubi niču kasnije od svih drugih zuba zamjenika, prostor za njihovo postavljanje je često nedovoljan. Usljed toga očnjaci pri nicanju zauzimaju različite nepravilne položaje ili ostaju impaktirani.

Osim sjekutića,donji očnjaci I drugi premolari su takođe zubi za koje u slučaju primarne tjeskobe čestgo nedostaje prostor. Donji očnjaci su postavljeni vestibularno od zubnog niza, a drugi obično niču sa lingvalnim nagibom.

Dijagnoza primarne tjeskobe se mora blagovremeno postaviti, a procjena odnosa veličine zuba i raspoloživog koštanog tkiva je samo jedan od krikterijuma za postavljanje dijagnoze.

Etiologija primarne tjeskobe je najčešće nasljednog porijekla. Kombinacija gena i njihovo dejstvo kod ovakvih slučajeva je nepravilno, iz čega rezultira neusklađenost veličine vilica i zuba. Tjeskoba može nastati i usljed prisustva prekobrojnih zuba, pogotovo kod osoba sa krupnijim zubima. Sekundarna tjeskoba

Nastaje kao posljedica raznih spoljašnjih faktora, a najčešće usljed ranog gubitka mliječnih zuba ili redukcije veličine zubnih krunica usljed karijesa. Susjedni zubi se pomjeraju prema oslobođenom prostoru i tamo zauzimaju prostor potreban za nicanje stalnih zuba. Tom prilikom dolazi do kombinovanih načina pomjeranja zuba. Najteže posljedice nastaju poslije ranog gubitka drugih, pa prvih mliječnih molara i očnjaka. Što je period izmedju ekstrakcije mliječnih zuba i optimalnog vremena nicanja stalnih zamjenskih zuba duži, to će i stepen tjeskobe biti izraženiji.

U grupu sekundarnih tjeskoba spadaju i slučajevi simptomatske tjeskobe, koja nastaje usljed prevelike oralne inklinacije zuba. Kod njih ne postoji nesrazmjera između veličine vilica i zuba.

Najteži stepen anomalije je kada sekundarna tjeskoba superponira preko primarne tjeskobe. Ova vrsta tjeskoba nastaje kao posljedica ranog gubitka mliječnih zuba kod slučajeva koji već imaju izraženu primarnu tjeskobu, a naziva se kombinovana tjeskoba.

Treba istaci da postoji i tercijarna tjeskoba, koja se javlja u odraslom dobu i manifestuje se samo u predjelu sjekutića, a najčešće je povezana sa nicanjem umnjaka i poznim rastom mandibule (donja viliica).

Dr stom. Dragana Tabaš
Ordinacija Apolonia, Podgorica