Povodom obilježavanja 15. februara, Međunarodnog dana djece oboljele od malignih bolesti, Institut za javno zdravlje Crne Gore u saradnji sa Institutom za bolesti djece KCCG organizovao je Okrugli sto na temu Stop patnji i gubitku. Okrugli sto je održan 15. februara u amfiteatru Instituta za bolesti djece.
Prisutne je pozdravila dr Mevlida Gusinjac, iz Ministarstva zdravlja, ističući da je savremeni svijet izložen mnogim zdravstvenim prijetnjama, a jedna od njih je svakako karcinom, naročito kada od ove bolesti obole djeca.
– U Crnoj Gori svake godine oboli oko 20 mališana. Najveći broj obolijevanja je od leukemija, oko 70%, i tumora koštanog sistema. U liječenju ovih oboljenja je veoma važna rana dijagnostika.
Današnji skup je prilika da predstavnici zdravstvenih institucija razmjene iskustva, što upravo ima za cilj rano otkrivanje malignih oboljenja i sprečavanje komplikacija njihovih redovnih pregleda – kazala je dr Gusinjac.
Dr Saša Radović, direktor Instituta za dječije bolesti KCCG, kazao je da se nerado svakodnevno susrećemo sa maginim bolestima, te da je očigledno da će naredne dvadeset godina obilježiti maligne bolesti, kako kod odraslih tako i kod djece.
– Institut za bolesti djece, zahvaljujući podršci Ministarstva zdravlja, menadžmenta, a takođe i NVO-a, a posebno NVO Fenix, pokušava da boravak djeci, pored stručnog dijela, olakša u bolnicama. U tom smislu i ovaj okrugli sto, bez obzira na sve preporuke, kao živa riječ, kontakt i razmjena iskustava, može da nam ukaže šta bi to moglo da bude bolje – naglasio je dr Radović.
Dr Maja Kavarić, iz Instituta za bolesti djece KCCG, je istakla da je kvalitet rada ljekara poboljšan unazad godinu dana. Takođe, zahvaljujući Fenixu su uspjeli da se teritorijalno, odnosno prostorno odvoje na odjeljenje hematologije.
– Ono što je ohrabrujuće je napredak medicine u oblasti liječenja malignih bolesti, najveći u okviru svih grana medicine, te da se preživljavanje te djece u okviru malignih bolesti iz godine u godini povećava. Što se tiče leukemije koja je 50-tih bila izlječiva oko 10 do 20 posto, sada je to slučaj kod oko 80 posto oboljelih, kako kod leukemije tako i kod drugih malignih bolesti.
– Prošle godine na našem odjeljenju liječeno je 31 dijete od malignih bolesti, neka su djeca hospitalizovana više puta. Najviše djece je oboljelo od tumora CNS-a – devetoro, sedmoro od leukemije, sedmoro od limfoma, četvoro od neuroblastoma, dvoje djece od tumora bubrega i dvoje sa histiocistozom – ukazala je dr Kavarić.
Dr Nebojiša Kavarić, direktor Doma zdravlja Podgorica, govorio je na temu Uloga doktora primarne zdravstvene zaštite u tretmanu karcinoma kod djece, podsjećajući da je napredak u liječenju revolucionaran kada su maligna oboljenja u pitanju. Pored zdravstvenih usluga, prema njegovim riječima, imaju i revolucionarnu bazu za odgovarajuću psihosocijalnu njegu.
– Ne ulazim u modernizaciju tretmana, po čemu je Crna Gora u vrhu po sofisticiranoj dijagnostici i ljekovima. Govorim o izazovima tokom odrastanja djece, dugoročnom praćenju, podršci porodici. Najčešće i dalje kontakt ostaje sa pedijatrom u primarnoj zdravstvenoj zaštiti – objasnio je dr Kavarić.
On je istakao da u akutnoj fazi liječenja, nakon liječenja u centrima gdje se zadovolje psihosocijalne potrebe djeteta i porodice, bolest uzrokuje i dodatne različite poteškoće.
– Informisanost, kooperativnost pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koji bude najčešći sagovornik uz kolegu terapeuta, hirurga, hematologa, onkologa, neko ko najduže ostaje u kontaktu do izlječenja su pedijatri i njihovi timovi, od zakazivanja termina, svih malih i velikih strahova, sami roditelji koji su oslonac postaju žrtve stresa i vrlo teške situacije i kompletnog psihosocijalnog okruženja gdje nevladine organizacije daju veiku podršku, a svaka takva situacija je stresna za pedijatra. Kada izađu iz stacioniranih institucija oni se upute u primarnu zdravstvenu zaštitu jer bi i sam pedijatar trebao da pruži njegu i djetetu i porodici nakon akutne faze liječenja – kazao je dr Kavarić, dodajući da su maligniteti budućnost interesovanja pedijatara, posebno ako se ima personalizovan pristup kada su djeca u pitanju.
– Moram reći da, bez obzira na manjak pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, da bismo postigli najveće standarde ne može se pretjerati u investiranje u zdravstvenu zaštitu djece.
Pedijatri u primarnoj zdravstvenoj zaštiti treba da znaju kroz šta su djeca prošla, ankcioznost zbog samog tretmana, ozbiljan poremećaj u svakoj oblasti funkcionisanja. Strahovi od smrti koji su specifični za razvoj kod djece, ovdje su još i potencirani. Navedene formulacije će varirati sa godinama i okolnostima, sa naracijama koje su dijete i porodica formirali. Nameće se potreba o psihosocijalnom savjetovalištu za podršku, pošto imamo socijalnu službu u Domu zdravlja. Liječenje je u specifičnim institucijama vrlo kompleksno. Jedna od osnovnih strategija je da djeca provode što manje vremena u bolnicu, a sve više u dnevnim centrima.
Add comment