Obilježen Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti

0
691

Personalizovana medicina je budućnost ne samo u terapijskom dijagnostičkom smislu nego i u psihosocijalnoj, zdravstvenoj podršci, a mi težimo da primarna zdravstvena zaštita dobije još odlika socijalnog zdravstvenog sistema – naglasio je dr Kavarić, podsjećajući da globalna kampanja ukazuje na ranu potrebu dijagnostike ove bolesti.

Maligna oboljenja u pedijatriji su rijetka, kazao je, ali su najsmrtonosnija te treba obratiti pažnju na rane znakove koji se ponavljaju a ne daju neku jasnu sliku o čemu se radi. Ta oboljenja su vodeći uzrok smrti djece u razvijenim zemljama – smatra dr Kavarić.

Anesteziolog iz Instituta za bolesti djece KCCG dr Marijana Karišik, je govorila o anesteziji objašnjavajući da je ona ljekovima izazvana i da djeluje na osjetljivost pacijenata, a kao rezultat ima san, stanje bezbolnosti, paralizu mišića i gubitak refleksa.

– Roditelji pitaju od čega zavisi koju ćete vrstu anestezije odabrati? Vrsta anestezije zavisi od uzrasta i zdravstvenog stanja pacijenta i u zavisnosti od dužine trajanja hirurške dijagnostičke ili terapijske intervencije. Sledeće pitanje je koliko dugo traje dejstvo anestezije? Traje do završetka planirane hirurške intervencije, dijagnostičke procedure ili terapijske intervencije. Hoće li moje dijete osjećati bol? Dužina trajanja stanja bez bola nakon operacije zavisi od odabrane tehnike anestezije.

Danas je bezbolan postoperativni period uobičajna praksa i to u trajanju koliko je potrebno našim malim pacijentima. Kod nas u Institutu taj multidisciplinarni pristup podrazumijeva kvalitetan odnos Klinike, pacijenta, roditelja, ljudi dobre volje, simbiozu rada pedijatra, onkologa, psihologa, medicinskih sestara, dječijeg hirurga i anesteziologa. Naš cilj je da im olakšamo proces liječenja. Ono što možemo pružiti na Institutu za bolesti djece, kao služba anestezije onkološkim pacijentima, su dijagnostika magnetne rezonance, biopsija koštane srži, endoskopska procedura, lumbalna punkcija sa interpretalnim ubrzanjem terapije, ugradnja portakata – kazala je dr Karišik, ističući da sanjaju o bezbolnom uzimanju krvi za analize iz vene ruke i stavljanje intravenskih braunila u venu ruke za primanje terapije kod djece koja nemaju portakat.

– Emla krema je lokalni anestetik koji sadrži dva lokalna anestetika u sebi. Vrlo se jednostavno amplicira, namaže se na ruku, sačeka se da oddjeluje pola sata i to mjesto je bezbolno za manipulaciju venom.

Ono što sanjamo još da radimo, a nemamo mogućnosti, su prolongirani post operativni periodi bez bola nakon ekstenzivnih velikih hirurških intervencija kao što su uklanjanje malignih tumora koji se obezbjeđuju pomoću špric pumpi, koji isporučuju dodatnu koncentraciju ljekova protiv bola. Ono što još sanjamo, a radimo, je operaciona sala namijenjena samo za operacije i procedure u anesteziji za djecu, onkološke pacijente – istakla je dr Karišik naglašavajući da djeca oboljela od malignih tumora trpe i fizičke promjene, opadanje kose, promjene na noktićima, tjelesne težine i nošenja portakata.

Dijana Stojanović, predsjednica Udruženja roditelja djece oboljelih od karcinoma – Fenix, kazala je da su počeli 2013. godine sa obilježavanjem Međunarodnog dana djece oboljele od malignih bolesti, a ujedno im je to i rođendan Udruženja, a da je nakon dvije godine taj datum uvršten u kalendar Instituta za javno zdravlje, na šta su vrlo ponosni.

Takođe, podsjetila je da ono što asocira roditelje na liječenje djeteta je tuga, neznanje, strah, nemoć, patnja i najviše od svega bol. Bol zbog dijagnostičkih procedura kao što je aspiracija koštane srži koja se kod nas radi bez anestezije.

– Hospitalizacija je traumatsko iskustvo kako za djecu tako i za roditelje, ali su bolne dijagnostičke procedure još veće traumacko iskustvo. Nakon takvog dijagnostičkog iskustva djeca stvaraju poseban strah od daljih procedura liječenja.

Sigurna sam da ćemo uz dobru volju kompletnog tima IBD naći način da našoj djeci obezbijedimo liječenje bez bola, te da se bolne dijagnostičke procedure rade u totalnoj anesteziji – kazala je Stojanović, majka djevojčice koja je izgubila bitku protiv maligne bolesti, ali je nastavila da se bori za svu oboljelu djecu u Crnoj Gori.

Patolog Kliničkog centra Crne Gore dr Ljiljana Vučković, govorila je o ulozi patologa u liječenju malignih bolesti, podsjećajući da u Centru za patologiju radi osam specijalista i dva specijalizanta, te da su ljekari patolozi i dijagnostičari koji učestvuju u postupku donošenja dijagnoze na osnovu patohistološke analize.

– Naši izvještaji podrazumijevaju ne samo dijagnozu, određivanje porijekla tumora, njegov biološki potencijal, već unošenje prognostičkih faktora kako bismo ljekaru kliničaru pomogli u liječenju pacijenata.

Ono što su epidemiološke studije ranije detektovale jeste da su maligni tumori rijetki u dječijem uzrastu, a kad dijagnostikujete tumore to su na svu sreću dobroćudni, a u malom broju su maligni. Ovo je vodeći uzrok smrtnosti u pedijatrijskoj dobi i nalazi se na prvom mjestu nakon povreda.