Od umrtvljenog virusa do informacije

O prednostima i manama raspoloživih vakcina protiv SARS COV-2 novinare je u Budvi edukovao prof. dr Dragan Laušević

Podsjetivši, pored ostalog, na uspjeh u sprječavanju i suzbijanju karcinoma jetre nastalog kao posljedica infekcije sa virusom hepatitisa B, prof. dr Dragan Laušević, sa Instituta za javno zdravlje, ukazao je na specifičnosti  tehnologije koja se koristi u cilju stvaranja imuniteta (antitijela) na uzročnike virusnih infekcija. Nije novost da se savremena vakcina protiv virusnog hepatitisa B zasniva na tehnologiji genetskog inženjeringa koja je odavno poznata tehnika u molekularnoj biologiji. S tim u vezi, prof. dr Laušević objasnio je da se danas, u 21-om vijeku, u naša tijela ne ubrizgavaju samo antigeni (mikroorganizmi ili njihovi dijelovi) već se našim ćelijama šalju vakcine u formi informacija na osnovu kojih naše tijelo proizvodi ciljani antigen(e) na koji(e) se stvaraju antitijela koja nam pomažu u borbi prilikom susreta sa stvarnim mikroorganizmom (u ovom slučaju virusom). To, dakle, predstavlja najnoviji tehnološki pristup u proizvodnji vakcina.

Kakvim vakcinama raspolažemo?

Trenutno, protiv SARS-CoV-2 raspolažemo sa inaktivisanim cjeloćelijskim vakcinama, virusnim vektorskim vakcinama i vakcinama zasnovanim na tehnologiji informacione RNK.

Visoka osjetljivost na spoljašnje uslove predstavlja veliki logistički problem kod savremenih vakcina, naročito onih koje su bazirane na tehnologiji informacione RNK. On moraju da se čuvaju na izrazito niskim temeraturama, a od trenutka razmrzavanja mogu da se čuvaju na uobičajenoj temperaturi frižidera od 5 do 30 dana, dok pojedine moraju da se upotrebe u roku od 2 časa (npr. vakcina ruskog proizvođača). Takođe, postoje višedozne i pojedinačne doze vakcina, pri čemu ove prve nijesu pogodne za primjenu u terenskim uslovima (npr. za vakcinaciju nepokretnih lica u njihovim domovima, jer nakon otvaranja bočice moraju da se iskoriste u relativno kratkom vremenu, što bi u slučaju njihove primjene dovelo do velikog rastura dragocjenih doza vakcina).

Objašnjavajući princip djelovanja informacione RNK tehnologije, prof. dr Laušević je naveo da je informacija za S protein SARS-CoV-2 virusa sadržana u informacionoj RNK umotanoj u lipidnu nanočesticu kako bi se jednom kada se ubrizga u tijelo vakcinisane osobe sačuvala od enzima koji bi je inače brzo uništili i time vakcinu učinili nedjelotvornom.

Vektorske vakcine

Informacija za S protein SARS-CoV-2 je umetnuta u genom pogodnog virusnog vektora (nosača) koji obično nema mogućnost replikacije. Mogući nedostatak ovih vakcina je što se, nakon davanja prve doze, mogu na virusni vektor razviti neutralizaciona antitijela koja će uništiti virusni vektor (a sa njom i informaciju za produkciju S proteina) prilikom davanja druge doze. Zbog toga je ruski proizvođač razvio dva različita vektora (jedan za prvu a drugi za drugu dozu vakcine).

U vezi s ovom vrstom vakcina uočeno je da kad se daje samo jedna doza, imunitet nakon nekog vremena počinje da pada, a kad se koristi druga doza s različitim nosačem virusa, onda je imunitet znatno stabilniji tj. dugotrajniji. Značajnije iskustvo sa vakcinama baziranim na virusnim vektorima u Rusiji postoji od 2014, kada su se radile vektorske vakcine protiv ebole. Ruski naučnici smatraju da bi nakon primljene dvije doze njihove vakcine imunitet mogao da traje oko dvije godine.

Budućnost vektorskih vakcina leži i u činjenici da ukoliko virusni vektor ima dovoljno veliki genom, onda u njega potencijalno možemo da ubacimo informaciju za antigene ne samo protiv jednog uzročnika bolesti, već informacije za antigene većeg broja različitih uzročnika bolesti čime se mogu napraviti kombinovane vakcine ‒ kaže prof. dr Laušević.

Vrlo je važno da vakcine bazirane na tehnologijama informacione RNK i virusnih vektora stimulišu urođeni imunološki odgovor i indukuju T i B ćelijski imunološki odgovor. Potencijalni problem sa vektorskim vakcinama jeste što mogu da stvore antitijela na virusni vektor, a sa vakcinama baziranim na tehnologiji informacione RNK, što su veoma osjetljive.

Kako se primjenjuju?

Fajzerova i Modernina vakcina ne mogu da se daje djeci mlađoj od 16 odnosno 18 godina jer još uvijek nijesu završena ispitivanja kod lica tog uzrasta kojim bi se dokazalo da je primjena kod njih bezbjedna i djelotvorna. Daju se isključivo intramuskularno. Ne smiju da se miješaju ni sa kakvim drugim preparatima (ljekovima) osim sa predviđenim rastvaračem (fiziološka otopina). Jedina kontraindikacija za primjenu je snažna alergijska reakcija (anafilakstička reakcija) na aktivnu i/ili neku od pomoćnih supstanci vakcine. S posebnom pažnjom (opreznošću) treba pristupiti vakcinaciji lica koja imaju u anamnezi teške alergijske reakcije na lijekove, lica sa trombocitopenijom i problemima zgrušavanja krvi, imunokompromitovanim osobama i sl. Te osobe se, u principu, mogu vakcinisati, u slučaju da nemaju drugih kontraindikacija. U svakom slučaju, pristup je individualan. Sprovedene studije na životinjama nisu ukazale na direktne ili indirektne štetne efekte na plodnost od strane vakcina baziranih na tehnologiji informacione RNK.

Da bi se smanjila učestalost zaraze tokom predstojećeg postupka imunizacije, prof. dr Laušević uputio je poziv za striktnije sprovođenje protivepidemijskih mjera (nošenjem maski, držanje fizičke distance i pranja ruku). Ko namjerava da se vakciniše, dvije-tri nedjelje prije toga mora striktno da se pridržava principa: nošenja maske, održavanja fizičke distance i maksimalnog redukovanje broja kontakata, kao i narednih 5-6 nedjelja nakon prijema druge doze vackine ‒ apelovao je on.

© https://www.ijzcg.me/me/novosti/edukacija-novinara-o-predstojecoj-imunizaciji-protiv-covid-19

Sputnjik V ima malo širu listu kontraindikacija. Kontraindikaciju za primjenu predstavlja trudnoća, starost do 18 godina i preko 60 godina, s tim da novija sprovedena istraživanja u Rusiji ukazuju da vakcina može da se koristi i u kod lica starijih od 60.g.

Astra-Zenekina vakcina ima kontraindikacije veoma slične kao vakcine proivođača Fajzer i Moderne. Za sada, u nekim državama EU, ova vakcina je registrovana za primjenu samo u uzrastu od 18-55 odnosno 65 godina, ali se očekuje da će SZO preporučiti primjenu za sve uzraste preko 18. godina starosti.

Sinofarmova vakcina (kineski proizvođač) koja se takođe daje u dvije doze, predstavlja tip vakcine napravljene jednom od tradicionalnih tehnologija spravljanja tzv. inaktivisanih vakcina. Ona je raspoloživa u pojedinačnim dozama koje se mogu čuvati na uobičajenim temperaturama frižidera. Kontraindikacije su: snažne alergijske reakcije (preosjetljivost) na bilo koju komponentu vakcine, teška neželjena reakcija na prethodnu dozu vakcine, ozbiljna hronična bolest u fazama pogoršanja, trudnoća, starost do 18 godina.

Koliko traje imunitet?

Za sada, nema preciznih podataka o tome koliko traje imunitet nakon vakcinacije. Ima slučajeva da prirodni imunitet (nakon preležane infekcije/bolesti) traje 6-7 mjeseci, pa i duže, ali još uvijek ima dosta nedoumica oko dužine trajanja i kvaliteta imuniteta. Adekvatna zaštita nakon vakcinacije se postiže tek nakon što prođu jedna do dvije sedmice nakon primljene druge doze. U vezi s upotrebom zaštitnih maski, prof. dr Laušević je objasnio da je preporuka da, do daljega, nema skidanja maski ni nakon vakcinisanja. Tek kada dostignemo nivo kolektivnog imuniteta od oko 80%, postoji velika vjerovatnoća da će biti moguće skinuti maske i vratiti se u najvećoj mjeri uobičajenom načinu življenja.

Inače, i lica koja su preležala bolest treba da se vakcinišu. Ispitivanjem titrova antitijela nakon primjene pojedinih vrsta vakcina i upoređujući ih sa titrovima antitijela kod onih koji su preležali bolest, utvrđeno je da su titrovi, u prosjeku, viši kod onih koji su vakcinisani, što je veoma ohrabrujući podatak.

Anita Đurović