Prema njegovim riječima svrha rokova je da se „osigura efikasna konkurencija na polju javnih nabavki kroz pravovremeno informisanje svih koji su zainteresovani da prodaju svoju robu i da uđu u obligaciju sa državom, koja je stvarno dobar poslodavac“.
Milena Cvijanović, pomoćnik direktora Fonda zdravstva za finansije, kazala je da postoje tri cilja zbog kojih se traži izmjena načina nabavke. Prvi cilj je bolja dostupnost ljekova sa liste, drugi niže cijene ljekova i veća efikasnost upotrebe javnih sredstava.
– Niko bolje od države neće utvrditi cijene ljekova koje će zaštititi javna sredstva, jer unaprijed definisane cijene bi otklonile uticaj ponuđača koji mogu da se ne jave na tender i tako iznude veće cijene. Treći cilj je izjednačavanje položaja privatnih i državnihh apoteka-kazala je Cvijanović.
Direktor Montefarma Radoman Dragaš, rekao je da su jednom periodu javne nabavke dovele do smanjenja cijene ljekova i potrošnog materijala, ali da to više nije slučaj.
– Sada imamo povećanje izdataka za lijek i to ne za osnovnu listu, nego za konzilijarno-komisijske ljekove. Svake godine su izdvojena sredstva nedostajuća. Realno planirannje je nemoguće ukoliko se unaprijed ne obezbijede sredstva i ne kaže sa koliko se raspolaže. Bitno je da Montefarm i privatne apoteke imaju istu polaznu osnovu, da se svi izborimo na tržištu.-rekao je Dragaš, ocjenjujući da je sadašnji način nabavke, naročito za hitne slučajeve, više neizdrživ.
Inovativni ljekovi protiv finansijske nesigurnosti
Andrijana Čilić, zagrebačka predstavnica famaceutske firme Sanofi smatra da je uvođenje novih inovativnih ljekova korisno za uklanjanje finansijskih nesigurnosti, protiv koji se bore svi zdravstveni fondovi.
– Firme koje se bave inovativnim ljekovima sve više gube ekskluzivnost jer sve više ulaze generici i biosimilari. Interes javnosti za troškove u zdravstvu se povećava, zato treba svi da djelujemo kao partneri da bi se uveli novi ljekovi na tržište. Glavni načini za kontrolu budžeta su diskonti, naturalni rabati, računanje cijene nekoliko puta godišnje, raznorazni popusti. Mjere za kontrolu budžetske nesigurnosti su i određivanje finansijskih kapa, odnosno iznosa novca koji država ima da bi uvela novi lijek-kazala je Čilić, objašnjavajući da se radi obezbjeđenja od kliničke nesigurnosti novih ljekova sve više uvode razne vrste ugovora kojima se prvenstveno potencira efektivnost lijeka, ali i definiše populacija pacijenata, te stvarni trošak države za određenog korisnika lijeka.
Cijena lijeka zavisi od GDP-ja
Dr Samo Fakin, bivši direktor slovenačkog Fonda zdravstva, kazao je da se u toj zemlji na ljekove godišnje troši 600 miliona eura, te da javne nabavke postoje samo kod nabavke ljekova za bolnice.
– Ljekove na recept nabavljamo prema formuli referentnih cijena, a postoji još nekoliko načina za sniženje cijena. Originalnim ljekovima teško se može spustiti cijena, dok sa generičkim to ide lakše. U suštini, cijena lijeka zavisi od bruto domaćeg proizvoda, ako je on veći država će moći da utiče na smanjenje cijena kod proizvođača-rekao je Fakin, objašnjavajući da je regulisanje i pregovaranje oko cijena mukotrpan posao i da to treba da radi posebna grupa ljudi. U Sloveniji je za to pri Fondu zaduženo 15 osoba.
Raste potrošnja
Prema riječima direktora Fonda zdravstva Seada Čirgića, ta institucija je posljednjih godina suočena sa porastom potrošnje ljekova koja opterećuje finansije zdravstva, a posredno i ukupne javne finansije.
– Prema podacima Crnogorske agencije za ljekove i medicinska sredstva – CALIMS, ukupna potrošnja ljekova u Crnoj Gori u 2015. godini, uključujući javni i privatni sektor, iznosila je 66.167.804,55 €, što znači da je potrošnja po glavi stanovnika u toj godini bila 106,71 €. Od 2012. do 2016. godine potrošnja je porasla za 49,5 miliona ili za oko 30% -kazao je Čirgić.
Dragan Novčić
Add comment