Ministar Hrapović je kazao da još nije urađena specifikacija postojeće opreme, te zamjerio na neažurnosti nekih direktora bolnica koji su, kako je istakao, više puta slali različite podatke o trenutnom stanju opreme.
– Problem je do sada bio neselektivno nabavljanje opreme, pa je jedan dio bio neiskorišten na pravi način, a svaki takav aparat koji nije u funkciji je samo trošak za sistem. Neophodno je ukrupnjavanje sistema, odnosno regionalizacija. Od Igala do Ulcinja postoji 11 zdravstvenih ustanova. To je veliko opterećenje i trošak za državu, s obzirom na razdaljinu na kojoj su koncentrisane te ustanove, svega nekih 200 kilometara. Kada bismo imali jednu regionalnu bolnicu, u njoj bismo mogli koncentrisati kadar i dijagnostiku – kazao je ministar Hrapović, ukazujući na neophodnost osnivanja agencije za akreditaciju zdravstvenih ustanova, jer bi se tek tada jasno vidjela njihova uspješnost rada i opravdanost postojanja.
Prof. dr Miodrag Radunović, iz Skupštinskog Odbora za zdravstvo, takođe smatra da je nabavka opreme do sada bila kampanjska i da je dobro što je napravljena analiza i plan obnavljanja.
– Nije zdravstvena tehnologija samo oprema, već i svaki novi lijek koji se stavi na listu. To su i medicinski proizvodi, hirurški i dijagnostički postupci, prevencija. Zato moramo imati neko tijelo koje će raditi procjenu zdravstvenih tehnologija, stručno i nepristrasno. Ta procjena mora sadržavati opis zdravstvenog problema, sadašnju primjenu zdravstvene tehnologije, tehničke karakteristike tehnologije, kliničko postignuće i sigurnost, troškove, te etički, socijalni i pravni aspekt – rekao je Radunović, ističući da se moraju smanjiti troškovi za putovanja unutar Crne Gore, koji godišnje iznose 4,8 miliona eura. Po njegovom mišljenju, regionalizacija je neophodna zbog racionalizacije sistema, a zdravstvene usluge će biti dostupne. Treba otvoriti regionalne centre na Jugu i Sjeveru, što bi uz Klinički centar, smatra on, bila najbolja organizacija koja bi odgovorila svim izazovima.
Dr Ivan Ilić, direktor Opšte bolnice Kotor, kazao je da treba napraviti strateški plan razvoja sekundarnog zdravstvenog sistema, jer našem zdravstvu ne treba toliko opštih bolnica.
– Budućnost je regionalizacija, te male bolnice koje će raditi 24 sata i koje će biti stručno ekipirane tako da mogu u svakom trenutku zadovoljiti potrebe regije. Ova tema je povezana sa temom o kupovini opreme, jer moramo vidjeti za koje ustanove ćemo nabavljati nove aparate – kazao je on, ističući da je potrebna sistemska procjena zdravstvene tehnologije i strateški plan nabavke opreme. To bi, po njegovom mišljenju, trebalo da radi buduća agencija za akreditaciju i kontrolu kvaliteta u zdravstvu.
Dr Savo Fakin kaže da je pitanje o tome koliko bolnica je potrebno jednoj državi kulturološko i političko, te da se bolnica isplati ako njoj gravitira najmanje 150 hiljada ljudi. Tako se, kaže on, mogu razviti neke subspecijalnosti a da se to „racionalno pokrije“.
– Kod formiranja bolnica bitna su dva pitanja, prvo je da li su bolnice stručno bezbjedne i imaju li standarde za broj pretraga. Drugo pitanje je ekonomska isplativost rada. Najveći stepen hospitalizacija u Evropi je u Belgiji, a najmanji u Holandiji – 130 na hiljadu stanovnika za godinu. Ovo pokazuje koliki kapaciteti su potrebni. Moj zaključak je da sve treba izračunati, pa tek onda kupovati opremu. Recimo, ne treba kupovati aparate za mamografiju dok se ne preračuna koliko godišnje obolijeva od raka dojke-rekao je on, ističući da su u Sloveniji kupili više tih aparata nego što im je bilo potrebno.
Tatjana Prenđa Trupec, bivša direktorka hrvatskog Fonda zdravstva, rekla je da je najvažniji motiv postojanja bolnica da su one bezbjedne, odnosno da su pouzdane dijagnostički i terapijski.
– Što se tiče zanavljanja opreme glavno pitanje je koliko je izvršenje. Aparati moraju biti iskorišteni do kraja, što znači da u bolnicama treba raditi i u trećoj smjeni, kako bi se optimalno iskoristio svaki aparat, a ne da se gomilaju a da se dnevno obavi po nekoliko pregleda. Čemu onda oni služe – zapitala se Trupec, ističući da je najbolje kada se što više stvari riješi već na primarnom nivou.
Opasnost od antibiotske rezistencije
Dr Mileva Mašanović, član Nacionalne komisije za sprečavanje rezistencije na antibiotike, podsjetila je da se Crna Gora nalazi na drugom mjestu u Evropi po propisivanju i potrošnji antibiotika.
– Problem sa antibiotskom terapijom je što nema novih antibiotika na tržištu, pošto farmaceutske kompanije nemaju interesa za njihovom proizvodnjom zbog skupog i dugotrajnog postupka njihove proizvodnje. Najviše se antibiotici propisuju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pa direktori domova zdravlja treba da učine sve da se to smanji. Na taj način smanjićemo rezistenciju, koja je velika svuda u svijetu. Najveća rezistenca je na gram negativne bakterije, a to su sojevi koji su rezistentni na gotovo sve postojeće antibiotike -kazale je dr Mašanović.
Ministar zdravlja dr Hrapović, rekao je da je u Kliničkom centru nedavno urađen projekat kontrole potrošnje antibiotika, te da je nakon toga zabilježena ušteda od oko 50.000 eura za kratko vrijeme.
Dragan Novčić
Add comment