Kao najčešća parazitarna osipna bolest izdvaja se skabijes, u narodu poznat kao šuga. Scabies je pruriginozna i parazitarna dermatoza koja se karakterise intenzivnim svrabom i sklonošću prelaska sa osobe na osobu, posebno u krugu porodice ili zajedničkih kolektiva. Epidemiologija Uzročnik je parazit grinja Sarcoptes scabiei var. hominis, obligatni ljudski parazit koji živi u izrovanim tunelima u rožnatom sloju kože. Ženka je veličine od 0,3 do 0,4 milimetara, dok je mužjak upola manji. Infestaciju prvenstveno uzrokuje ženka. Nakon oplodnje, mužjak ugine a ženka kopajući kanaliće (hrani se keratinom u rožnatom sloju kože) polaže 2 do 3 jajašca dnevno, ukupno 25 jaja nakon čega i ženka ugine u nekom od kanalića. Za desetak dana iz jaja se prvo izlegu larve a nakon toga odrasli paraziti i novi ciklus se nastavlja. Za potpuni razvoj odraslog parazita je potrebno oko 3 nedjelje. Kod nekomplikovanog skabijesa na oboljelom se nalazi oko 12 parazita. Van čovječijeg tijela uzročnik skabijesa ugine za oko 5-7 dana, a za desetak minuta na temperature ispod 20 i iznad od 50°C. Do zaraze dolazi prenosom oplođene ženke ili nimfe direktnim kontaktom s čovjeka na čovjeka, posredstvom posteljine, veša i odjeće. Inkubacioni period je od 2-3 nedjelje kod reinfekcije kraći samo par dana. Širenju epidemije pogoduju loše socijalno-ekonomske prilike i nizak higijenski standard. Svrab je česta pojava širom svijeta, a infekcijom su zahvaćeni ljudi svih rasa i društvenih slojeva. Skabijes je ponovo u porastu. Klinička slika Patognomonične promjene nastaju direktnim djelovanjem parazita. To su kanalići, eritematozni, mrke boje, zbog prisustva parazita, njegovog fecesa i jaja. Oni obično maju obilik slova S, a na njihovom kraju se nalazi vezikula u kojoj se nalazi parazit. Najkarakterističniji simptom bolesti je izrazit noćni svrab tj. u toplini posteljine. Predilekciona mjesta za pojavu promjena kod odraslih su koža trbuha, gluteusa, butina, laktova, interdigitalni prostori, abdomen, prednji zid aksila, perimamilarna regija, kao i genitalna regija. Promjene su simetrične. Koža lica, vrata i leđa je kod odraslih najčešće pošteđena. Klinička slika promjena je polimorfna kod odojčadi i male djece, mogu se vidjeti papule, vezikule, ekskorijacije, kanalići, bule i urtike. Za dječju dob je karakteristično da se promjene pojavljuju i na licu i u kosi, što kod odraslih nije karakteristično. Kod dojenčadi zaražene svrabom karakterističan je znak trljanje tabana o taban jer su promjene smještene i na tabanima, kao i na dlanovima. Kožne promjene praćene su uznemirenošću naročito noću, gubitkom apetita. Ponekad se na koži aksilarne i glutealne regije, te skrotuma i donjeg dijela abdomena mogu vidjeti tzv. plastični infiltrati. To su indurirani upalni čvorovi. Oni ne sadrže uzročnike, već su rezultat imunološkog odgovora domaćina na antigen uzročnika, tj. grinje. Mogu perzistirati mjesecima uprkos uspješno izliječenom skabijesu. Komplikacije skabijesa kod djece su: ekcematizacija i infekcija piokokama (impetiginizacija).
Dijagnoza se postavlja na osnovu epidemiološka anamneze, pojava bolesti u porodici ili kolektivu, noćnog svraba, karakterističnih promjene na predilekcionim mjestima i dokazivanjem uzročnika mikroskopiranjem. Diferencijalna dijagnoza Atopijski dermatitis, ujedi insekata, medikamentozni osipi, strophulus in¬fantu Liječenje Neophodno je istovremeno i na isti način liječenje svih osoba koje su u kontaktu sa oboljelim, bez obzira da li i kod njih postoje promjene ili ne. Liječenje se sprovodi aplikovanjem antiskabioznih (preparati sumpora, benzil benzoat, permetrin) preparata na kožu čitavog tijela. Odjeća i posteljina se moraju iskuvati ili hemijski očistiti. Kod odojčadi i male djece do dvije godine koriste se permetrin 5% i benzil benzoat 10% rastvor. Permetrin se nanosi na glavu i vrat uz izbjegavanje periorbitalnih i perioralnih područja. Pažnju treba posvetiti intertriginoznim područjima, noktima na rukama i nogama i pupku. U odojčadi se oblačenjem rukavica može spriječiti unošenje permetrina u usta. Zbog moguće neurotoksičnosti lindana se ne preporučuje u djece
Atopijski dermatitis (AD) je najčešće kožno nezarazno oboljenje u dječjem uzrastu. Dječji ekcem ili atopijski dermatitis (AD) je hronično, alergijsko oboljenje kože koje se manifestuje suvom kožom, osjećajem svraba, crvenilom, perutanjem kao i zadebljanjem pojedinih regija kože. Bolest je sklona recidivima, zbog čega se naizmjenično smjenjuju periodi pogoršanja i poboljšanja bolesti. Česta je porodična anamneza o postojanju alergija, astme, alergijskog rinitisa kod roditelja. Oboljenje se obično javlja u periodu od drugog do 12. meseca života, i u najvećem broju slučajeva se povlači do pete godine života. Uzrok nastanka AD nije u potpunosti razjašnjen, smatra se da je oboljenje posljedica međusobnog djelovanja genetskih, imunoloških i faktora iz okoline. Nasljedni činioci su imunološka sklonost razvitku alergije, tkz. atopija i urođeno suva koža. Genetska predispozicija se odnosi na nasljeđivanje većeg broja gena od kojih neki djeluju na razvoj zaštitne kožne barijere, a drugi na razvoj imunološkog sastava organizma. U koži osoba s atopijskim dermatitisom postoji manjak bjelančevine u koži, koja se naziva filagrin i koja stvara zaštitnu barijeru kože. Koža koja nema razvijenu zaštitnu barijeru je suva, gubi vodu i dozvoljava prolaz alergena u dublje slojeve kože, kao i razvoj alergijske reakcije. Najznačajniji provocirajući faktori koji mogu da utiču na razvoj i pogoršanje bolesti su: vlažna i hladna klima, infekcije, stres, kontakt sa deterdžentima, sapunima, vunenim i sintetičkim materijalima, izloženost aeroalergenima poput polena, grinjama iz kućne prašine, kao i u životinjskoj dlaci. U dječijem uzrastu alergeni iz hrane (bjelance, mlijeko, soja, kikiriki, orasi, bademi, pšenično brašno, riba i rakovi) mogu biti pokretači kožnih promjena. Klinička slika Osnovne karakteristike AD jesu suva koža i osećaj svraba, dok druge manifestacije oboljenja variraju po izgledu i lokalizaciji zavisno od uzrasta bolesnika. U dojenčadi i djece do druge godine života atopijski dermatitis obično može početi samo na licu kao neoštro ograničeno crvenilo (pošteđen predio oko usta, očiju i nosa). Na obrazima su uvijek papule i vezikule koje pucaju i nastaju kruste. Prisutno je znatno vlaženje i intenzivan svrab. Ovaj oblik je akutni promjene imaju sklonost brzom širenju na kapilicijum, vrat, trup, ekstenzorne strane ekstremiteta, pregibe koljena, laktove. Raspored je obično simetričan. Djeca su bezvoljna, nemirna. Postoji sklonost da bolest prođe u 2. ili 3. godini, ali u kasnijem životu nisu rijetki recidivi ili druge atopijske bolesti kao alergijski rinitis, bronhijalna astma tkz atopijski marš. Kod starije djece uzrasta 4-10 god obično postoji sklonost lokalizaciji bolesti (npr. zahvatanju pregiba lakta, ručnog zgloba i sl.) kao i hroničnom toku bolesti (ljuštenju i zadebljanju kože). AD se kod manjeg broja oboljelih održava i u odrasloj dobi i poprima hronični recidivirajući tok sa pojavom zadebljalih plakova u pregibima ili na čitavoj koži. Često se manifestuje u vidu hroničnog ekcema šaka i/ili stopla i zapaljenskih promjena oko očiju. Uz osnovne znakove bolesti javljaju i komplikacije, a to su sekundarne infekcije bakterijske, virusne i gljivične. Najčešće su to stafilokoki, streptokoki i virus herpesa. Dijagnoza atopijskog dermatitisa se postavlja na osnovu kliničke slike i anamnestičkih podataka uzimajući u obzir određene kriterijume. U dijagnostici se primijenjuju i laboratorijske analize za dokazivanje ukupnih IgE antitijela, koja su obično povećana kod ovih bolesnika, intrakutani prik testovi za dokazivanje prisustva alergije na nutritivne i inhalacione alergene.
Add comment