Koliko je potrebno rada i truda, vremena da bi ste postigli ovo što su „Zračak nade” i Dnevni centar „Pljevlja” sada?
Za sve što želite da radite na pravi način, u smislu kvaliteta i odgovornosti, zaista treba mnogo, rada, truda i vremena. Posebnost ovoga posla je u tome što nemate radno vrijeme. Kada odete kući ne isključujete telefon. Vi ste 24 časa usmjereni na to što radite, uvijek vam je negdje prisutno to što je aktuelno, što treba uraditi, isplanirati. Posao u ovoj oblasti zahtijeva maksimalnu posvećenost, profesionalizam i nešto što je zaista neophodno, a to je da morate biti maksimalno informisani o svim aktuelnim događajima koji mogu imati direktni ili indirektni uticaj na rad. Morate pratiti rad sličnih udruženja, graditi i razvijati partnerstva, jer ovo su aktivnosti koje jesu imperativne za uspjeh Udruženja. Prisustvom i potpunom informisanošću gradite svoj uspjeh i kredibilitet.
Rad Udruženja pohvalili su gotovo svi stručnjaci koji su ga posjetili. Smatrate li da ima još nešto što je potrebno uraditi kada je riječ o edukaciji i osposobljavanju kadra zaposlenog u „Zračku nade”?
Možemo se zaista pohvaliti velikim brojem stručnjaka koji su nas posjetili, a koji su profesionalno vezani za ovu oblast. Svi su sa iskrenim poštovanjem i oduševljenjem pohvalili naš rad, dali izvjesne sugestije i komentare. Koristimo svaku njihovu posjetu kao dobru priliku da i tada nešto saznamo i naučimo od njih. Kako je i sam život jedna beskrajna škola i učenje, svakako, smatram da je edukacija svih stručnjaka jako bitan faktor u napretku u njihovom radu i u poboljšanju kvaliteta u radu sa djecom sa smetnjama u razvoju. Poboljšavanje znanja i organizaciono jačanje kadra nešto je na čemu mi unutar Udruženja stalno radimo. Pred svima nama je još mnogo učenja. Stvorili smo odnos uzajamnog učenja, kombinujemo prednosti i snage timskog rada i korišćenja svih usvojenih znanja u praksi.
Do sada je realizovano 65 projekata koje ste Vi napisali. Imate li vremena za odmor i relaksaciju?
Da, dosta projekata je do sada realizovano, sa različitim aktivnostima. Svakako da sve to zahtijeva dosta vremena. A vrijeme je nešto što nam u ovako brzom načinu života svima nedostaje. Vrlo često se desi nešto neplanirano, neka nova aktivnost, posjeta i tome slično i obično to bude na uštrb mog slobodnog vremena, koje bih rado provela sa svojom porodicom. Ako nađem malo slobodnog vremena rado čitam knjige.
Zagovornik ste inkluzivnog obrazovanja. Da li ste zadovoljni kako se odvija taj proces?
Da, sa jedne strane jesam, jer je obrazovanje djece sa smetnjama u razvoju na višem nivou nego prije par godina. Više djece je uključeno u redovni vaspitno-obrazovni sistem, ali je, sa druge strane, potrebno još mnogo rada da bi kvalitet tog obrazovanja bio na zavidnom nivou. Potrebno je sistemski riješiti podršku djeci sa smetnjama u razvoju preko asistenata u nastavi. Inkluzija je društveni proces, što znači da se ne može izuzeti iz opštih društvenih uslova, uključujući tu i ekonomsku situaciju u državi, stanje u sistemu obrazovanja i samu društvenu svijest. Ovi procesi ne dešavaju se preko noći. Potrebno je vremena, kvalitetnih ljudi i mnogo dobre volje i strpljenja, entuzijazam ljudi koji su uključeni u ovaj proces i vrijeme će svakako dovesti do uspjeha, inkluzivnog obrazovanja i društva u kojem će biti u potpunosti razvijena socijalna inkluzija.
Volonteri „Zračka nade” dobitnici su Nagrade za volonterizam. Kako ste zadovoljni njihovim radom i šta bi ste poručili svim mladim ljudima?
Volonteri „Zračka nade” prepoznati su po svom radu na nivou države, pa čak i regiona. Nagrada za volonterizam samo je potvrda njihovog rada. To su mladi ljudi koji su puni entuzijazma, ideja i snage, i koji su zaista neiscrpan pokretački izvor. Svim mladim ljudima poručujem da ukoliko imaju slobodnog vremena dođu u naše udruženje, pokušaju da pronađu u sebi snagu i duh kojim će doprinijeti da se naša djeca osjete uključenim u društveni život. Vršnjačka podrška je bitna isto toliko koliko i podrška stručnjaka. Budite dio nas, dajte nam svoju ljubav, a mi ćemo vratiti drugarstvom, osmijehom i sa isto toliko ljubavi.
Vaša poruka roditeljima djece sa smetnjama u razvoju, kao i čitaocima našeg lista.
Pa, teško je poručiti bilo šta ljudima koji imaju ogromno životno iskustvo i mudrost, ljudima koji zaslužuju poštovanje. Poručujem im da je ljudski plašiti se i griješiti, ali nemojte nikada da zaboravite da niste ni u jednoj situaciji sami i da kada padnete morate se podići i krenuti naprijed.
Nemojte čuvati u sebi emocije, slobodno ih pokažite svom prijatelju i podijelite svoje snove sa drugima, jer se tako mnogo lakše ostvaruju.
Add comment