• Standardne sanitarne procedure, čine utvrđeni ili propisani postupci koje se sprovode rutinski, u toku izvođenja određenih zadataka i u određenim slučajevima, a čiji je cilj sprečavanje neposredne kontaminacije ili kvara proizvoda. Sanitacija obuhvata mnoge oblasti i radnje u okviru objekta, čak i kada proizvodnja nije u toku. Sanitacijom se uspostavlja visok nivo čistoće i unapređuje higijena, sa krajnjim ciljem da se spriječi pojava bolesti izazvanih hranom.
Na osnovu prethodnog, jasno je da HACCP zahtjevaju sledeće industrijske grane:
• Proizvodnja, prerada i pakovanje,
• Skladištenje, transport i distribucija,
• Priprema i distribucija hrane – za potrebe: bolnica, dječjih ustanova, hotela, restorana, avio kompanija itd.
• Trgovina – maloprodaja i ugostiteljstvo i
• Organska prehrambena industrija.
Svaki pojedinac koji posjeduje, upravlja ili radi u proizvodnji hrane u EU, mora da uvede sistem bezbjednosti HACCP. Primjena ove direktive prisiljava uvoznike da uvoze isključivo prehrambene proizvode višeg kvaliteta i veće sigurnosti, ali i da zahtijevaju stalna poboljšanja proizvodnje u zemljama porijekla. Preduzeća iz EU koja posluju sa prehrambenim proizvodima postala su značajno selektivnija pri odabiru dobavljača iz zemalja van EU, zahtijevajući od njih striktnu primjenu HACCP-a u zemljama porijekla.
U nekim slučajevima za održavanje poslovnih aranžmana potrebno je zadovoljiti i dodatne higijenske zahtjeve za pojedine vrste proizvoda, kao što su meso, mlijeko i mliječni proizvodi. Pored toga, preduzeća iz EU i drugih industrijalizovanih zemalja koja se bave hranom neće kupovati čak ni sirovine iz drugih država ukoliko im se ne obezbijedi sigurnost da će proizvod dobijen preradom u njihovim fabrikama biti bezbjedan za ljudsku upotrebu. Svaka sirovina ili prerađevina za koju se samo posumnja da je inficirana ili kontaminirana, neće biti prihvaćena. Zbog svega navedenog, postoji veoma izražena potreba za uvođenjem HACCP sistema i u naša prehrambena preduzeća.
Piše: prof. dr sc Rajko Šofranac
Add comment