„Period ranog djetinjstvaje veoma je značajan za normalan psihomotorni razvoj djeteta, jer i najmanja odstupanja od optimalnih mogu da dovedu do trajnih oštećenja. Normalan psiho-motorni razvoj mogu da usporavaju hronična oboljenja, psihičke traume, a posebno osjetljiva grupa su prijevremeno
rođena djeca sa malom ili veoma malom težinom. Što je njihova težina manja rizik je veći. Drugu rizičnu grupu čine normalno rođena djeca koja imaju neku sistemsku ili neurološku smetnju, a u treću grupu spadaju oni koji su normalno rođeni ali razviju neki poremećaj. U naš Centar može se doći sa uputom, ali i bez njega, ako se radi o veoma intimnim stvarima koje roditelji ne mogu da dijele sa većim brojem ljudi. Imamo dva tima za rad sa djecom, a do sada je u Centru registrovano oko 3.500 onih koji su bili ili su trenutno na nekom tretmanu. Osim individualnog rada sa djecom organizujemo i seminare za roditelje, a pružamo stalnu pomoć i djeci sa astmom” – kazala je dr Gordana Mandić, ističući da je omogućeno i ljudima iz dječjeg okruženja da ih upute u Centar, misleći na vaspitače, učitelje ili čak i komšije.
U Centru se bave i pružaju pomoć djeci sa poremećajima autističkog spektra. Njih je, prema riječima dr Mandić, u Crnoj Gori registrovano 204, odnosno 144 dječaka i 60 djevojčica.
– Autizam obuhvata čitavu jednu grupu poremećaja sa karakterističnom kliničkom slikom, različitog stepena, oblika i etiologije. To je težak razvojni poremećaj, javlja se do treće godine i najčešće traje čitavog života. Karakteriše ga slaba ili nikakva socijalna interakcija i ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja. Promjene se javljaju u raznim djelovima mozga, a još uvijek se ne zna kako i na koji način se to refektuje na ponašanje djeteta. Prema podacima iz 2011. Godine u svijetu je prevalenca 4-5 osoba na 1000, a za sve poremećaje tog tipa prevalenca je 11 na hiljadu. Podaci nijesu rezultat porasta oboljenja, jer su širi kriteri-jumi za svrstavanje u ovu grupu u koju sada spadaju i neki poremaćaji koji ranije nijesu. Veći rizik imaju dječaci, pa je taj odnos 3-4 dječaka naspram jedne djevojčice. Ako autizam prati i mentalna retardacija onda je odnos manji, 2 prema 1, a ako nema retardacije odnos je 5,5 prema 1- objasnila je dr Mandić, ukazujući da postoji mnogo teorija o etiologiji, a da su najbolje proučeni genetski i biološki faktori. Značajni su i uzročnici koji djeluju neposredno prije, tokom i u sklopu porođaja, te vakcinacija, ali bez obzira na to koji faktori dovede do oštećenja mozga ono, s jedne strane vodi do autizma, a s druge do mentalne retardacije.
– Da li je oštećenje nastupilo zbog hipoksije, interkranijal-nog krvarenja ili nečeg drugog, ne može se sa sigurnošću tvrditi ali anamneza obično potvrdi da je bilo nekih problema pri rođenju djeteta. Mega studijama je potvrđeno da roditelji itekako utiču na pojavu autizma, pa tako dijeca čiji su očevi stariji od 40 godina imaju veći rizik. Među braćom i sestrama se javlja u tri odsto slučajeva, što je 100 odsto više nego u opštoj populaciji. Mnogi naučnici smatraju da na pojavu mogu uticati bolesti organa za varenje. Pokazalo se da su ta djeca češće intolerantna na jaja, šećer i neke druge proizvode, a kao mogući faktori uticaja pominju se i infekcije kandidom, te intoksikacije teškim metalima – istakla je dr Mandić.
Glavni simptomi djece s autizmom su nepostojanje interakcije između djeteta i okruženja, ta djeca ne koriste jezik čak i kada je razvijen, ne postoji simbolika i imaginarna igra, a javlja se stereotipija i ritualno ponašanje. Poremećaji nastaju prije treće, a znaci se mogu naći i u prvoj godini života djeteta.
– Svi znaci koji se javljaju sami za sebe ne znače ništa, jedino kombinacija nekoliko znakova može da ukazuje na autizam. U dijagnostici se mogu koristiti snimanje magnetnom rezonancom, EEG i genetski faktori, a vrlo je značajna opservacija djeteta koja se objektivizuje pomoću kriterijuma. Prema američkim ljeka-rima, treba da bude najmanje 6 simptoma ili više, da bi se moglo govoriti o autizmu. Najvažniji su oštećena socijalna interakcija, govor, ritualno i stereotipno ponašanje. U svakom slučaju, od različitih metoda najbolja je ona koja je prilagođena konkretnom djetetu. Isto važi i za tretman djeteta s autizmom, on mora biti individualno prilagođen. Koristi se trening putem nagrada i kazni, postoje i terapije za eliminaciju teških metala ali tu treba veliki oprez. Medikamentozna terapija autizma ne postoji. Prognoza je najbolja ako se autizam rano otkrije, jer će se tada dijete prije naučiti da se snalazi u okruženju, da je samostalnije i ima neki vid socijalne interakcije. Autizam je stanje, ne bolest. Djeca s autizmom postaju odrasli, pa zato moramo da znamo šta ih čeka i uradimo sve što treba da im olakšamo život, koji se obično nastavi u nekom stacionaru – kazale je dr Mandić.
Gojaznost kod djece sve izraženija
Pojava gojaznosti kod djece u svijetu ima epidemiološki karakter, a istraživanja pokazuju da je sve više prisutna i u Crnoj Gori. Dr Paša Divanović kazala je da su istraživanja koja je ona radila u tri podgoričke osnovne škole pokazala da je u drugom razredu preuhranjeno ili gojazno 20 odsto djece, a u šestom 23 odsto.
Add comment