– Uporedila sam podatke iz rada koji sam radila 2009. godine, sa onim do kojih sam došla 2011. Prije tri godine je u drugom razredu 15 odsto djece bilo predgojazno, a 5 odsto gojazno. Taj procenat 2011. godine za predgojaznost je 14, ali se broj gojaznih povećao na 9 odsto. U šestom razredu 2009. godine predgojazno je bilo 12 odsto, a tri odsto gojazno, dok je dvije godine kasnije taj odnos bio 12 prema 7. Konačni rezultati pokazali su da u drugom razredu imamo 20 odsto predgojazne i gojazne djece, a u šestom 23 odsto-kazala je dr Divanović.
Prema njenim riječima u svijetu je gojazno 2,5 odsto djece, a prehranjeno 10 odsto. U SAD-u je gojazno 31 odsto i taj procenat se stalno mijenja. U Španiji, Italiji i Grčkoj procenat prelazi 30, a i u okruženju su cifre značajne. U Nišu je, prema podacima dr Divanović, 36,7 odsto djece preuhranjeno, a njih 17.3 odsto je gojazno.
– Gojaznost utiče na kardiovaskularni i endokrini sistem, mentalno zdravlje, dovodi do plućnih, ortopedskih, gastrointesti-nalnih komplikacija. Na pojavu gojaznosti utiču nasleđe, nedovoljna fizička aktivnost, nepravilna ishrana. Važno je govoriti o prevenciji gojaznosti, a to je ustvari pravilna ishrana. Osnovni principi dobre ishrane su njena prilagođenost optimalnim energetskim potrebama, umjerena količina, adekvatan vremenski interval uzimanja hrane. Jako je značajno dojenje djece minimum šest mjeseci, a optimalno godinu. Nutricionisti smatraju da 60 do 80 odsto dobrog zdravlja pripada hrani, njenom kvantitetu i kvalitetu, načinu pripreme i konzumiranja. Važan dio prevencije gojaznosti su izička aktivnost i kontrola stresa. Neophodno je raditi indeks tjelesne mase jer je on važan pokazatelj gojaznosti, a to se danas izračunava prekoz (cet) skora. Smatra se da je vrijednost od 2 z skora preuhranjenost, a preko 3 je gojaznost. U novije vrijeme sve je više onih koji vrijednost preko jednog z skora uzimaju kao pokazatelj rizika – kazala je dr Divanović.
Abnormalan pogled znak autizma
Jedan od najkarakterističnjih znakova autizma je pogled djeteta, koji je, kako kaže dr Mandić, prazan.
– Autistična djeca imaju poremećaj spavanja, teško se uspavljuju, periodi sna su kratki a budnosti dugi. Imaju poremećaj ishrane, a u kasnijoj dobi su veoma zainteresovana za jaka svijetla, šare, nezaine-teresovani su za igračke, kod njih nema brbljanja, nema dodira, imaju averziju prema dodirivanju, neobičan im je stav tijela, ne vole da se presvlače, kupaju, ne odazivaju se na ime, ne postoji gestikulacja… Javlja se stereotipija u ponašanju u vidu pokreta bez cilja, koji se stalno ponavljaju jednim određenim ritmom. Stereotipna su i interesovanja, pa se tako stalno gleda jedna reklama, a ako im se to ospori nastaje burna reakcija koja ide do autoagresije. Oko 30 odsto ima neki oblik autoagresje, najčešće udaranje glavom. Postoji takođe kompulzivno ponašanje, kockice se ređaju uvijek na isti način i to je redanje zapravo samo sebi svrha, jer ničemu ne služi. Igra je krajnje neosmišljena, jednolična, bez promjena. Ritualno ponašanje je izraženo. Postoji uvijek isti redosjed radnji pri odlasku na spavanje, način sjedenja, ritual primicanja stolice…Govor im je nerazvijen ili dolazi do regresije. Ako se razvije, recimo do druge godine, onda na tom nivou ostaje. Ta djeca svoje potrebe uglavnom izražavaju mimikom. Karakteristično je da oni mnogo vole da gledaju svoje ruke – kazala je dr Mandić, ističući da u 80 odsto slučajeva autizam prati i mentalna retardacija.
Add comment