— Registar šećerne bolesti —
,,Neke stvari su neizbježne.
Dijabetes ne mora da se desi.“
(American Diabetes Association)
Dr Andrea Čampar
Institut za javno zdravlje Crne Gore
Dijabetes predstavlja značajan javnozdravstveni problem koji ima veliki uticaj na pojedince, na njihove porodice i ukupan društveni sistem. Dijabetes je mnogo više od laboratorijskih analiza, to je metabolički poremećaj koji ,,neosjetno” devastira zdravlje pogođene osobe.
Trenutno se procjenjuje da je preko pola milijarde odraslih osoba u svijetu oboljelo od dijabetesa. Nažalost, polovina oboljelih nema još uvijek potvrđenu dijagnozu oboljenja, a očekuje se dalji trend rasta učestalosti obolijevanja u svim zemljama svijeta. Globalno je očito da preventivne mjere i dalje ne postižu željene rezultate.
U Crnoj Gori od 2013. godine zdravstveni nadzor nad dijabetesom sprovodi Registar šećerne bolesti putem ručno pisanih prijava ordinarijusa koji zapravo i postavljaju dijagnozu oboljenja. Crna Gora je zemlja sa visokom zastupljenošću oboljelih od dijabetesa, sa jasnom tendencijom porasta tog broja. Broj osiguranika koji se liječe kod izabranih ljekara za 10 godina porastao je 19%, tj. sa 23.331 (2013) na 27.677 (2023).
Kroz dokumentaciju zdravstvenog elektronskog sistema vođenu od 2010. godine, uočava se da se određeni broj osoba sa dijagnostikovanim dijabetesom javlja izabranom ljekaru u pauzama koje su duže od godinu dana, što ima uticaj na sprovođenje terapijskih mjera kao i zdravstvene politike. Na osnovu procjena IDF-a možemo očekivati da u Crnoj Gori trenutno oko 50.000 odraslih osoba, starijih od 20 godina, živi sa dijabetesom. U tom slučaju nacionalna prevalencija dijabetesa iznosi oko 10,7%. Prevalencija dijabetesa, koja se predviđa prema IDF-u, do 2045. godine može preći 14%.
Kombinacija edukacije sa realizacijom prevencije vodi u dobru regulaciju metaboličkh procesa, kao i u odlaganje komplikacija dijabetesa, što rezultira uspješnom zdravstvenom zaštitom, odnosno uspješnijem liječenju dijabetesa. Da bi u populaciji imali manji broj osoba sa nedijagnostikovanim dijabetesom, potrebna je široka društvena edukacija.
Koji su uspješni alati koji bi dovodili da smanjenja rizika za pojavu ovog oboljenja? Osnovni alat kojim se postižu rezultati su četiri oblika mjera prevencije: primordijalni, primarni, sekundarni i tercijarni. Nacionalni programi primordijalne prevencije značajno utiču na unapređenje primarne i sekundarne prevencije, a posljedično i na sniženje prevalencije i stope incidencije dijabetesa, a shodno tome i na sniženje akutnih i hroničnih komplikacija dijabetesa.
Znamo da se geni ne mogu promijeniti, ali možemo mijenjati način života. Riziko faktori koji se mogu modifikovati na populacionom nivou su: nepravilna ishrana, gojaznost, fizička neaktivnost, sedentarni način života i sl. Sprovođenjem mjera prevencije postiže se zdravija društvena zajednica. Ciljevi zdravijeg društva zasnivaju se na podizanju svijesti o ovakvom ponašanju, kao i potrebi da se djelujući na vrijeme, na predijabetes, kao stadijum razvoja dijabetesa tipa 2, odlažemo ili preveniramo pojavu dijabetesa, ali i komplikacija hronično povišenih vrijednosti glukoze u krvi, kardiovaskularne bolesti i sl. Sve ciljeve možemo postići zdravom ishranom i fizičkom aktivnošću.
Malim promjenama do dobrog zdravlja
Svi principi prevencije zasnivaju se na planiranju društvene akcije kroz razne programe promjena nezdravog životnog stila. Programi se zasnivaju na edukovanom kadru kao i detaljnim planovima koji su takođe usmjereni i na individue sa istim oboljenjem kao podrška u postizanju što uspješnijeg liječenja. Put do smanjenja broja oboljelih od dijabetesa zasniva se na balansiranoj i raznovrsnoj ishrani i uključuje unos hranljivih materija u odgovarujućoj količini. Uz balansiranu ishranu, fizička aktivnost predstavlja preventivnu i terapijsku mjeru koja se preporučuje svim dobnim grupama. Ona treba da bude prilagođena zdravstvenom stanju individue. Takođe, redovna fizička aktivnost pomaže organizmu u kontroli i prevenciji dijabetesa i predijabetesa i pozitivno utiče na metalno zdravlje.
Male promjene u svakodnevnim aktivnostima dovode do očuvanja zdravlja. Zdrave životne navike usvojene u mladosti imaju povoljan uticaj i na zdravstveno stanje u kasnijem životnom dobu. Iz tog razloga prevenciju treba početi u periodu prekoncepcije.
U svemu treba biti umjeren, a duvan i alkohol ne konzumirati. Prema IDF-u, prekomjerna količina alkohola predstavlja rizik od nastanka dijabetesa. Definicija standardnog pića razlikuje se od države do države. Ako se alkohol nažalost već konzumira, ne preporučuje se da unos alkohola prelazi 14 grama dnevno. Na primjer, ne treba popiti preko 330 ml piva sa 5 % alkohola, a ako ste ljubitelj vina, možete sebi dopustiti najviše 187 ml vina dnevno sa 12 % alkohola.
Pušenje cigareta povećava rizik od nastanka mikro i makrovaskularnih lezija i malignih oboljenja. Prestankom pušenja smanjuje se rizik od nastanka dijabetesa do 40 %. Nasljeđe, kao i navike u ishrani, utiču na gojaznost i pojavu dislipidemija, što povećava rizik od nastanka kardiovaskularnih oboljenja u opštoj populaciji. Kod osoba koje boluju od dijabetesa povećava se rizik od nastanka akutnih kardiovaskularnih komplikacija.
Oboljelim od dijabetesa, zbog vulnerabilnog zdravstvenog stanja International Diabetes Federation of Europe preporučuje vakcinaciju protiv infektivnih agenasa. Preporuke za vakcinaciju u Evropi zavise od regiona, nacionalne politike, indikacija, starosne dobi i dr.
Uglavnom se preporučuju: imunizacija protiv influence, protiv pneumokoka, hepatitisa B (kod oboljelih na terapiji insulinom), SARS-CoV-2, tetanusa, difterije, pertusisa, kao i varičela zoster virusa.
Treba imati u vidu da skrining na dijabetes i predijabetes treba započeti s navršenih 45 godina života, kod naizgled zdravih osoba i osoba bez dodatnih faktora rizika. Skrining na dijabetes treba početi skriningom na predijabetes. Ukoliko izgubimo pacijenta u predijabetesu, ne možemo postići maksimalni efekat ni terapijskih, ni preventivnih mjera.
Devet ključnih godišnjih zdravstvenih procedura u nadzoru nad zbrinjavanjem osoba oboljelih od šećerne bolesti podrazumijevaju: kontrolu glikemije, krvnog pritiska, holesterola u serumu, kreatinina u serumu, odnosa albumin/kreatinin u urinu, pregled stopala, mjerenje tjelesne mase, digitalni retinalni skrining i uvid u istoriju konzumiranja duvanskih proizvoda. Dobijeni podaci o izmjerenim vrijednostima i realizaciji ovih zdravstvenih procedura najbolji su indikatori kvaliteta nadzora nad oboljelim od dijabetesa i indikatori sprovedenih zdravstvenih mjera, koji se najviše ogledaju u stopi mortaliteta oboljelih od dijabetesa.
