Profesionalna orijentacija

0
344

Mlade ljude danas karakteriše izrazita potreba za povezi­vanjem i afirmacijom, kritičnost prema društvenim institucijama i vrijednostima, kao način sopstvenog potvrđivanja, visok stepen otvorenosti i iskrenosti u društvenim komunikacijama, kao i želja za brzim uspjehom. To, svakako, određuje i njihov odnos prema procjeni profesionalnog statusa nekog posla. U procjeni statusa važne dimenzije su: stepen korišćenja fizičkih i intelektual­nih sposobnosti, dužina priprema za zanimanje, individualno ili grupno obavljanje posla, stepen samostalnosti, stepen odgovor­nosti i priroda radne situacije. Pored odgovarajućeg statusa, odab­rano zanimanje treba da zadovolji sklad obrazovnih, profesional­nih aspiracija i mladog čovjeka i društva, zatim treba da bude u skladu sa osobinama, sposobnostima i interesovanjima mladog čovjeka a i da donosi zadovoljavajuću novčanu dobit.

Profesionalna orijentacija, ili profesionalno usmjeravanje, aktivnost je koja pomaže da pojedinac odabere adekvatno zanimanje. Krajnji cilj profesionalne orijentacije je da se pomogne pojedincu da bolje upozna „svoju ličnost” i da samostalno odabere zanimanje. Izbor prvog zanimanja danas ne znači da će se pojedi­nac u toku cijele svoje profesionalne karijere time baviti. Promjene u oblasti rada, uvođenje novih tehnologija i potreba za stalnim učenjem, usloviće to da će ljudi češće mijenjati svoja zanimanja. Stoga je važno da pojedinac nauči kako se vrši pravilan odabir da ne bi, bez obzira na kvalitete koje posjeduje, postao neupotre­bljiva snaga na tržištu rada.

Profesionalno usmjeravanje obavlja se u školama (školski psiholog) i agencijama za tržište rada (Zavod za zapošljavanje), odnosno centrima za profesionalnu orijentaciju i predstavlja jedno od značajnih područja rada psihologa. Ona obuhvata profesion­alno informisanje, profesionalno savje­tovanje i praćenje uspješnosti kadrova.

Profesionalno informisanje ima za cilj kvalitetno predstavljanje svakog zanimanja ponaosob. Zahti­jeva sveobuhvatnu analizu radnog mjesta za koje se pojedinac školuje. Analiza obuhvata ne samo opis poslova gdje spadaju sadržaj, način, metodi i uslovi rada, već i mogućnosti, potrebe dokvalifikacije u nekim kasnijim peri­odima, smjenski rad, obavezna dežurstva, odsustvovanje od kuće… Kvalitetna analiza zanimanja omogućiće formiranje interesovanja, vrijednosti, stavova, mišljenja u odnosu na ta zanimanja i pomoći pojedincu u pogledu profesionalnog opredjeljenja.

Profesionalno savjetovanje ima za cilj da pomogne pojedincu da dođe do najtačnijih odgovora na pitanja.: ko sam ja, šta ja hoću, šta moram da učinim, šta moram da znam, šta ću postići. Ovi odgovori, i mnogi drugi, dobijaju se prvenstveno preko psihološkog testiranja i individualnog razgovora sa psihol­ogom.

Praćenje kandidata ima za cilj da pruži pomoć i olakša adaptaciju pojedinca u školi ili na poslu. Kad je riječ o usklađivanju ličnosti pojedinca sa određenim zanimanjima uvijek imajmo na umu da na odabir zanimanja, pored genetskih predispozicija, imaju uticaja kulturna sredina iz koje se dolazi, stavovi roditelja, finansijskih mogućnosti i stepena prinuđenosti odabira nekog zanimanja bez obzira na razlog.

Ono što je praksa donijela je to da je utvrđeno da pojedi­nac prinuđen na kompromisno rješenje, prvo odustaje od svojih interesovanja, onda od prestiža zanimanja, a tek na kraju će pristati da razmatra zanimanja koja smatra da ne odgovaraju njegovom polu.

Djeca, po pravilu, ne biraju zanimanja koja su niža od obrazovnog nivoa roditelja. Što se tiče uticaja roditelja na izbor zanimanja skoro je pravilo da je u porodicama višim po klasi, obra­zovanju, statusu i bogatstvu dominantniji uticaj oca nego majke djeteta. Uticaj klasne pripadnosti na izbor zanimanja ogleda se u različitom vrednovanju rada, interesovanja i profesionalnih aspiracija. U klasnim društvima se rad ne vrednuje prema dru­štvenoj koristi, već prvenstveno prema društvenom položaju odnosno moći i prihodima. Zbog toga se potcjenjuju zanimanja koja ne donose očekivani društveni položaj, bez obzira na to koliko su ta zanimanja društveno korisna.

OSOBINE LIČNOSTI KAO DETERMINANTE IZBORA ZANIMANJA

Osobe sa visokim koeficijentom inteligencije u orijent­aciji ka poslu više su usmjerene na unutrašnju motivaciju (vole posao zbog samog posla) dok pro­sječno intelektualni pojedinaci preferiraju poslove koji omo­gućavaju zadovoljenje motiva tzv. spoljne motivacije (nagrada, uslovi rada).

Intravertni pojedinci uspješniji su u zanimanjima inženjera, fizičara, matematičara i u oblasti bioloških nauka.

Ekstravertima više odgovaraju socijalna zanimanja, odnosno zanimanja u kojima se radi sa ljudima, kao: nastavnička (preda-vačka), administrativna, zdravstvena, propagandna, kadrovsko-rukovodeća i sl.

Uticaj intraverzije na izbor zanimanja uočljiviji je i veći od uticaja ekstraverzije. Jedan od razloga je i to što su kod intra-vertnih ličnosti stabilniji profesionalni interesi, vrijednosti i aspiracije. Oni su po svojoj prirodi orijentisani prema idejama i apstraktnim sadržajima, privlače ih poslovi koji traže više sistematičnosti i preciznosti u radu. Više su orijentisani na tradi­cionalna zanimanja, za razliku od ekstravertnih, koji manje prihvataju povoljniji materijalni status. Skoro svako zanimanje karakterišu određene osobine. Recimo, ekonomiste karakteriše anksioznost, potreba za dominacijom, povećana agresivnost u nastupu, stomatologe karakteriše težnja za zaštitom, pomaganjem kao i sposobnost kontrole impulsa, tehnički inženjeri imaju izražene motive za postignućem i saznanjem a orijentisani su ka stvarima, itd.

Profesionalna orijentacija je organizovana društvena aktivnost u kojoj učestvuju svi. Institucije, stručnjaci, mediji, ugledni pojedinci. Svi oni treba da posavjetuju one koji se uskoro susreću sa potrebom izbora zanimanja – da potraže pomoć ljudi ili institucija koji će im za najkraće moguće vrijeme pomoći da donesu optimalnu i najkvalitetniju odluku.

 

Piše: Radmila Stupar-Đurišić, dipl. psihološkinja