Kolposkopija i PAPA test predstavljaju primarne dijagnostičke procedure u prevenciji karcinoma grlića materice i dijagnostikovanju prekanceroza tipa (CIN I, II, i III).
Danas slobodno možemo reći da je karcinom grlića materice polno prenosiva bolest čiji je glavni uzročnik HPV infekcija. Ona je, nesumnjivo, glavni, ali ne i jedini faktor. Neophodno je postojanje i određenog dopunskog kofaktora (hronična infekcija), koji treba da omogući prodor HPV virusa u grlić materice.
HPV infekcija je u 65 procenata omogućena u toku samo jednog nezaštićenog polnog odnosa, a već sa drugim kontaktom taj procenat je 100 odsto. Obično dolazi do miješane HPV infekcije i sa visokorizičnim, i niskorizičnim tipovima.
Zbog sve većeg broja mladih žena oboljelih od karcinoma grlića materice, naša dužnost je da stepen primarne dijagnostičke sigurnosti dovedemo na što viši nivo. Otkrijmo na vrijeme promjene visokog stepena na grliću (CIN II i CIN III) i tako u 100 procenata spriječimo karcinom grlića materice.
ŠTA NAM MOŽE UKAZATI NA PROMJENU NA GRLIĆU?
PAPA nalaz je nešto što nam prvo može ukazati na postojanje promjene. Patološki PAPA , kao što je III a, b i c , PAPA IV, nedvosmisleno ukazuje na promjenu na grliću materice. To nam nameće odgovornost da krenemo dalje, u dijagnostičke, ali prevashodno terapijske procedure.
Pojašnjenja radi, kada se javi žena sa pomenutim nalazom, to je već dovoljan podatak da se nešto ozbiljno dešava na grliću materice. To znači da je HPV (humani papiloma virus) djelovao i izazvao promjenu koju je PAPA test registrovao. Već u ovom trenutku planiram uklanjanje promjene metodom radiotalasne LOOP excizije. Međutim, da bih bio siguran u lokalizaciju i veličinu promjene, moj sljedeći korak je kolposkopski pregled. Kada žena kaže da ima ranicu (nije stručan naziv), a PAPA test je uredan, obavezno radim kolposkopski pregled da bih utvrdio vrstu promjene i pored urednog PAPA nalaza. Promjena patološkog tipa na kolposkopskom pregledu je jednako važan pokazatelj kao i loš PAPA test. Kolposkopskim pregledom, ako uočim promjene poput AW epitela, mozaik, punktaciju ili leukoplakiju, mora se procijeniti koliko je promjena potencijalno opasna za pacijentkinju. Obično je najopasniji i sa najvećim malignim potencijalom jasno vidljiv AW epitel ili kombinacija više promjena na jednom mjestu. Sve ovo, uz patološki PAPA nalaz, za mene je sasvim dovoljno da odmah pristupim otklanjanju promjene koju sam uočio. Ali i bez patološkog PAPA testa, podsjećanja radi, moj sljedeći korak je radiotalasna LOOP excizija.
VAŽNO JE ZNATI DA SE I ISPOD NORMALNOG PAPA TESTA (II) MOŽE KRITI TEŠKA PREKANCEROZA (CIN I, II, III), PA I SAM KARCINOM GRLIĆA MATERICE.
ŠTA JE MOJ DALJI PREDLOG U TERAPIJSKOM SMISLU?
Danas smo svjedoci dva pristupa sa kojima se pacijentkinje sa pomenutim problemom susrijeću, koji su, prema mom mišljenju, ipak zastarjeli. Jedan je, bez sumnje, momenat praćenja promjene na tri ili šest mjeseci. Ovo srijećemo kod dobrog PAPA nalaza, a lošeg kolposkopskog, ili kod CIN I. Izgovor je da je rano sa liječenjem i da će promjena sama proći. To u 90 procenata nije moguće, pogotovo ako se kao terapija daju vaginalete, jer one apsolutno nemaju uticaj na HPV infekciju. Dijagnozu definitivno možemo dobiti Histopatološkom analizom. Samo tada smo sigurni o kakvoj promjeni je riječ. Drugi pristup je, ipak, sigurniji za pacijentkinju, ali je isključivo dijagnostički, a ne terapijski. To je biopsija. Tako dobijemo tačnu dijagnozu, ali terapija nije provedena, pa se pacijentkinja izlaže traumi, a moramo znati i to da je tkivo koje se šalje na analizu samo mali komadić od tri do pet milimetara, pa ako je promjena dublja prema cervikalnom kanalu možemo zaobići mnogo ozbiljniju dijagnozu.
KAKAV JE MOJ DIJAGNOSTIČKO – TERAPIJSKI STAV?
Definitivno zastupam treći, prema mom mišljenju i najmoderniji pristup, koji u jednom potezu daje i dijagnostičko i terapijsko rješenje. U svom radu težim da pacijentkinju izložim što manjoj traumi i što manjem broju intervencija, jer svaka intervencija, bez obzira na to koliko je jednostavna, predstavlja traumu za pacijenta.
Danas se prvo pristupa biopsiji, ali, kao što sam i pojasnio, biopsija je dijagnostička intervencija bez terapijskog rješenja.
Moj definitivan stav je da problem treba riješiti sada i odmah. Dakle, i dijagnostika, i terapija, bez šanse za grešku. Sve ovo je obuhvaćeno jednom intervencijom – Radiotalasnom LOOP excizijom.
ŠTA JE RADIOTALASNA LOOP EXCIZIJA?
KOJE SU NJENE DIJAGNOSTIČKO – TERAPIJSKE PREDNOSTI?
Potrebna je metoda koja u sebi sadrži sigurnu dijagnostiku, uspješnu terapiju, i koja je bezbjedna za mlade djevojke koje nisu rađale, kao i za trudnice. Upravo je radiotalasna LOOP excizija metoda kojom se postiže sve gore pomenuto.
Add comment