Prof. dr sc. med Bogdan Pajović

Univerzitet Crne Gore – Medicinski fakultet

 

Psihogena impotencija nastaje pri odsustvu organskih poremećaja cirkulacije i inervacije penisa. Stimulusi iz mozga preko centara u kičmenoj moždini mogu izazvati psihogenu erekciju. Psihički stimulusi takođe pojačavaju refleksogenu erekciju. I obrnuto, inhibitorni (kočioni) signali iz mozga mogu potpuno onemogućiti fiziološku refleksogenu erekciju. Osim inhibitornih uticaja, na moždinske centre za erekciju određeni značaj ima i povećanje nivoa nekih neurotransmitera (norepinefrin itd.), koji sprječavaju relaksaciju mišića u krvnim sudovima i zidovima kaverni.

Uzroci

Uzroci psihogene impotencije su psihoemocionalne prirode sa snažnim uticajem na seksualnu funkciju. Libido (polni prohtjev) je obično očuvan, mada može biti odsutan prema dotadašnjem partneru. Razni poremećaji emocionalnog stanja (strah, uznemirenost, psihički stres, tuga, depresija) mogu biti uzrok privremene ili čak trajne impotencije. Osjećaj krivice zbog „nepristojnog čina“ može biti u vezi sa nepravilnim vaspitanjem ili religioznim predrasudama. Kod mladih, zdravih, ali psihički nestabilnih i preosjetljivih muškaraca jedan od najčešćih uzroka je strah od neuspjeha, naročito ako su prvi pokušaji bili neuspješni.

To je poznato u medicini kao „performaciona anksioznost“. Frojd (Freud) je opisao nesvjesni strah od koitusa (snošaja), u čijoj osnovi stoji Edipov (Oedip) kompleks (ljubav prema majci). Ponekad je psihogena impotencija relativna, odnosi se samo na neke situacije, ili samo na odnos sa određenim partnerom.

Dijagnoza

Za dijagnozu su važni podaci o psihoemocionalnom stanju pacijenta, kao i podaci o okolnostima u kojima se javlja impotencija. Ponekad je psihogena impotencija jasno vezana za određeni emocionalni stres (smrt djeteta ili drugog člana porodice, sukob sa partnerom itd.). Karakteristično je da pacijent ima normalne erekcije pri masturbaciji ili u toku erotičnih sanjarenja. Noćne erekcije su očuvane (3-5 puta u toku noći, u trajanju od 20-30 minuta). Za mjerenje noćnih erekcija i rigidnosti penisa služe testovi („Snap-gauge“ traka, Rigiscan, itd.). Intrakavernozni test je normalan: poslije ubrizgavanja 10-20 µg prostaglandina E1 razvija se rigidna erekcija unutar 15 minuta. Ispitivanje krvotoka penisa metodom Doppler sonografije ukazuje na normalnu cirkulaciju.

Liječenje

Osnovno liječenje psihogene impotencije sastoji se u psihoterapiji. Psihoterapija treba da počne već pri prvom kontaktu urologa sa pacijentom, odmah poslije postavljanja dijagnoze. Pacijent treba iskreno da izloži svoje seksualne probleme, emocionalno stanje i socijalno-ekonomske probleme (ako ih ima). Važan je i stav seksualnog partnera prema zajedničkom problemu. Razumijevanje, pomoć i hrabrenje od strane ženskog partnera ima veliki značaj. Ljekar treba da uvjeri pacijenta da kod njega nisu nađeni nikakvi organski uzroci impotencije i da mu objasni značaj psihoemocionalnih faktora za fiziološku erekciju. Ponekad je veoma teško ukloniti strah od neuspjeha, naročito ako muškarac, ili ženski partner, ima nerealna očekivanja („supermen“). Strah od neuspjeha i uzbuđenje prije očekivanog seksualnog odnosa udruženi su sa pojačanim tonusom simpatikusa i oslobađanjem neurotransmitera, koji nepovoljno utiču na erekciju. Pacijent i njegov partner treba da analiziraju svoje odnose, očekivanja, želje i strahove. Savjetovanje oba partnera je obično neophodno. U najtežim slučajevima potrebno je liječenje kod psihoseksualnih terapeuta.

Danas je liječenje psihogene impotencije olakšano zahvaljujući primjeni ljekova pomoću kojih se može postići dobra erekcija. To će uvjeriti pacijenta da nema organske uzroke impotencije i da će uklanjanjem psihoseksualnih problema, uz pomoć ljekova, biti izliječen. Ljekovima izazvane ili pojačane erekcije povećavaju seksualnu sigurnost pacijenta i otklanjaju strah od neuspjeha.

Od ljekova koji se koriste „per os“ (kroz usta) treba pomenuti johimbin, apomorfin („Uprima“) i sildenafil („Viagra“). Sa johimbinom je postignut uspjeh u oko 30% pacijenata sa psihogenom impotencijom, ali je potrebno dugotrajno liječenje (4-6 nedjelja). Apomorfin se ne guta, već se stavlja pod jezik i sisa kao bombona. Dobre rezultate daje i sildenafil (viagra), koji je uspješan u preko 80% bolesnika sa psihogenom impotencijom. Kod psihogene impotencije je obično dovoljno 25-50 mg jedan sat prije odnosa. Za najteže slučajeve ostaje intrakavernozno ubrizgavanje vazoaktivnih materija (prostaglandin E1, papaverin+fentolamin), ili primjena „vakuum-erektora“ i penilnih proteza. Injekciona terapija smanjuje znatno trajanje psihoterapije i značajno poboljšava rezultate liječenja.