Radite iz ljubavi, a ne zato što morate

0
299

[heading]Poznati i zdravlje: Branka Femić, glumica[/heading] Iako je zbog obilja nametljivog nekada nemoguće prepoznati vrijednosti koje zrače suptilnošću, mlada glumica Branka Femić na svoj nenametljiv, pomalo stidljiv način ulazi u vidokrug dramske publike. Gradeći svoju zvjezdanu stazu, Branka je 2006. na studijama glume u Cetinju pro­glašena za studentkinju klase. Iste godine, za ulogu Siri, u komadu „Noć tribada”, dobila je prestižnu Nagradu za naj­bolju mladu glumicu na Sterijinom Pozorju mladih u Novom Sadu. Televizijska publika pamti je iz serijala „Za minut sla­ve”, a popularne su i predstave u kojima nastupa: „Čorba od kanarinca”, „Porodične priče”, „Na ljetovanju”, „Instant seksu­alno vaspitanje”, „Lažljivci”, „Ulcinjski gusar”, „Mogli” itd. Ova mlada Podgoričanka glumila je i u filmu „Gledaj me” i za ulogu Danijele dobila Nagradu za najbolju epizodnu ulogu na Festivalu „Mojkovačka filmska jesen 2008”.

Učenica najboljih, kao polaznica grupe profesora Bore Stjepanovića, Branka je danas u prilici da podučava nove generacije glumaca. Saradnik je na predmetu Gluma na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju i član ansambla Gradskog pozorišta Podgorice. Posvećena radu, ona i za oču­vanje dobrog zdravlja ima jasan recept.

Aktivni ste kao glumica a bavite se i pedagoškim radom na Fakultetu dramskih umjetnosti. Reklo bi se da takav anga­žman zahtijeva dosta rada i odricanja. Postoji li čarobni recept da se to organizuje na način da privatni život ne pati?

Recimo, da ono što radite radite iz ljubavi, a ne zato što morate. Čak i ako morate, da „provolite” to što radite. Pozitivan odnos prema poslu omogućava i lakšu organi­zaciju. Onda se energija bolje usmjerava, pa je čovjek produk­tivniji, zadovoljniji nakon obavljenog posla i pun energije da uživa u svemu što ga čeka u privatnom životu.

Kako izgleda glumački rad kojim se trenutno bavite?

Veoma zabavno, inspirativno i oslobađajuće. Igram predstave koje su na redovnom repertoaru pozorišta i pri­premam novu predstavu za djecu.

Gluma ili medicina

Nakon što sam upisala Fakultet dramskih umjetnosti -Cetinje, odlučila sam da ipak studiram medicinu (koju sam upisala istog tog ljeta) i sačekala profesora Stje­panovića da mu saopštim svoju odluku. Čekala sam ga ispred vježbaonice, sa nevjericom o tome kako će pri­miti moju odluku. Rekla da neću studirati glumu. On je samo izgovorio: – U redu – i prošao. Kada sam se opet vratila na studije glume i rekla da ću da studiram, on je opet izgovorio samo: – U redu. Bilo mi je neobično što tako velike dileme, odluke i životne događaje profesor prihvata tako jednostavno, a onda sam kasnije shvatila da bi bilo besmisleno da mi je išta više rekao, jer baviti se glumom treba da bude potpuno lična odluka.

Šta predstavlja profesionalni izazov za Vas? Postoji li uloga koju priželjkujete?

Svaka nova uloga je profesionalni izazov, jer glumac u svakom novom zadatku ide „iz početka”. Tema i ideja mate­rijala uz pomoć kojeg stvaram ulogu i ljudi sa kojima stvaram uvijek su pravi izazov. Uvijek priželjkujem dobru ulogu, Anu Karenjinu, i kasnije neku od uloga u Šekspirovim tragedi­jama.

Poznato je da glumci za potrebe uloge izučavaju vještine koje ne poznaju, mijenjaju fizički izgled, usvajaju karakter­istike lika… Šta mislite, koja je stvarna mjera distanciranja glumca od samog lika? Kakvo je Vaše iskustvo?

Velika je zabluda koja postoji među ljudima da glu­mac gubi sebe, svoju ličnost podražavajući na sceni razne i različite likove. Lik i uloga su glumčeva kreacija, kao slikaru slika, s tim što je naša umjetnost takva da je naša kreacija fizi­čki neodvojiva od nas pa publika ima utisak da se mi glumci (privatni mi) gubimo u tom mnoštvu „ljudi”, a upravo je suprotno, svo to mnoštvo likova je u nama. Da bi dobro dočarao lik, glumac mora biti što ličniji u igri, tj. „što više budete vi, bićete više Hamlet, Magbet i Otelo”. Naravno, da bi što bolje kreirao neki lik, on mora da ovlada znanjima i savlada vještine i posebne karakteristike toga lika. To je rad na kreaciji. Nema tu mistifikacije. Glumac koristi svoju uobrazilju, svoje misli, osjećanja i tijelo i od njega stvara lik. Za taj proces poznaje postupak, ima znanje. Što je glumac bogatiji kao ličnost, što je njegova vještina veća, i likovi koje on stvori biće zanimljiviji i autentičniji.

Omiljeni lik iz mašte?

Alisa u zemlji čuda. Valkira, ratnica, lik iz nordijske mitologije.