Rak grkljana

0
789

[heading size=”7”]RAK SE MOŽE SPRIJEČITI, MOŽE SE LIJEČITI, OBOLJELIMA SE MOŽE POMOĆI[/heading] Grkljan (larinks) je cjevasti organ, smješten u prednjem dijelu vrata, iznad dušnika, koji koristimo tokom disanja, govora ili gutanja. Poput ostalih organa u tijelu, grkljan je sačinjen od ćelija. Kada ćelije postanu abnormalne i počnu se dijeliti bez kontrole i reda, nastaje tumor koji može biti benigni (dobroćudan) ili maligni (zloćudan). Maligne tumore nazivamo rak.

Rak grkljana (karcinom larinksa) zloćudni je tumor koji dovodi do razaranja strukture grkljana i remećenja njegovih funkcija. Može se razviti u svim djelovima grkljana – glotisu (gdje su smještene glasne žice), supraglotisu (području iznad glasnih žica) ili u subglotisu (području koje spaja grkljan s dušnikom). Metastaze pred­stavljaju širenje raka izvan grkljana. Obično se prvo širi u limfne čvorove u vratu ali se može proširiti i u pluća i druge organe. Oboljeli od raka grkljana najčešće su starosti od 50 do 75 godina, ali mogu oboljeti i znatno mlađe osobe. Muškarci obolijevaju znatno češće od žena. Prognoza oboljelih relativno je dobra, a zavisi od veličine tumora, mjesta njegovog razvoja, raširenosti (metastaze) i drugih faktora.

UZROCI NASTANKA

Maligna oboljenja prouzrokovana su kako spoljašnjim (hemijske materije, zračenje, virusi) tako i unutrašnjim faktorima (hormoni, imuni status, naslijeđene mutacije). Uzročni faktori mogu djelovati zajedno ili u nizu, dovodeći do promjena koje vode nastanku zloćudne bolesti. Poznati su brojni faktori koji pogoduju nastanku raka grkljana. Pušenje cigareta je najznačajniji faktor rizika; pušači čine 95% oboljelih. Konzumiranje alkoholnih pića takođe značajno doprinosi razvoju raka grkljana. Rizik je višestruko veći ako je osoba i pušač i konzument alkohola. Faktori rizika su i neadekvatna ishrana i izloženost štetnim supstancama (npr. azbest). U nekim porodicama postoji sklonost razvoju tumora,ali rak nije prenosna bolest i ne može preći s osobe na osobu.

ISPOLJAVANJE BOLESTI

Pojava simptoma bolesti zavisi od mjesta gdje se tumor razvija i njegove veličine, a najčešće se zapažaju:

•Promuklost – traje duže vrijeme, ne prestaje nakon pri­mjene uobičajene terapije, pojačava se vremenom; •Osjećaj prisustva stranog tijela u grlu; •Kašalj – traje duže vrijeme; •Krvav ispljuvak; •Neprijatan zadah; •Bol u grlu; •Smetnje pri disanju;

•Otok na vratu; •Smetnje pri gutanju; •Gubitak tjelesne težine.

POSTAVLJANJE DIJAGNOZE

Kako bi otkrio uzrok simptoma koje ima pacijent, specijalista otorinolaringolog vodi razgovor sa pacijentom i procjenjuje istoriju bolesti. Ljekar zatim obavlja kompletan pregled glave i vrata. Pregled grkljana obavlja se malim ogledalom i bezbolan je.

Sljedeći korak u dijagnostici predstavlja laringomikroskopija (LMS), koja se izvodi u kratkotra­jnoj opštoj anesteziji. Tokom ovog pregleda ljekar posmatra grkljan pod mikrosko­pom. Ako otkrije tkivo za koje posumnja da se radi o tumoru, potrebno je da uradi biopsiju, tj. uzme isječak tkiva za dalju analizu.

Patolog posmatra isječak tkiva pod mikroskopom i provjerava da li postoje zloćudne ćelije (patohistološka dijagnoza). Biopsija je jedini siguran način kojim se utvrđuje postojanje karcinoma. Ako patolog otkrije rak, otorinolaringolog mora saznati kakva je proširenost bolesti (stadijum), kako bi utvrdio plan najboljeg načina liječenja. Ultrazvuk, CT ili kompjuterizovana tomografija („skener”), magnetna rezonanca (MR) i druge radiološke metode omogućavaju da se utvrdi širenje tumora u okolna tkiva ili u druge organe.

LIJEČENJE

Liječenje raka grkljana zavisi od brojnih faktora. Pri određivanju liječenja uzima se u obzir veličina tumora i njegova proširenost ali i starosna dob, opšte zdravstveno stanje i stavovi pacijenta. Na raspolaganju nam stoje sljedeći oblici liječenja:

Hirurško liječenje je uklanjanje tumora i zahva­ćenih limfnih čvorova vrata. Tokom operacije se uklanja čitav grkljan (totalna laringektomija) ili samo jedan njegov dio (parcijalna laringektomija). Parcijalna laringektomija štedi sposobnost govora. Kod totalne laringektomije odstranjuje se čitav govorni aparat, a pacijent diše kroz traheostomu (otvor na prednjoj strani vrata).

Radioterapija („zračna terapija”) koristi visokoenergetsko zračenje kako bi se uništile tumorske ćelije i zaustavio njihov rast. Radioterapija se obično primjenjuje 5 dana nedjeljno, tokom 5 do 6 sedmica.

Hemoterapija je uvođenje ljekova u krvotok sa ciljem da oni dođu do zloćudnih ćelija i unište ih. Ovo liječenje se obično sprovodi u ciklusima, terapijskim periodima praćenim razdobljem bez liječenja, koji se međusobno izmjenjuju. Svaka od navedenih metoda može biti jedini izbor u liječenju ili se ove metode kombinuju kako bi rezultat bio što bolji.

Značajna etapa u liječenju jeste rehabilitacija. Nakon velikih operacija potrebno je ponovo uspostaviti funkcije proizvodnje glasa, govora i gutanja. Uz stručnu pomoć, većina bolesnika vrlo uspješno savlada nove vještine.